slika

"Gregorijanska nadahnuća. Skladbe za mješoviti i muški zbor uz pratnju orgulja" – naslov je najnovije zbirke skladbi istaknutog hrvatskog crkvenog skladatelja i glazbenog pedagoga mo. Miroslava Martinjaka, objavljene u nakladi Glasa Koncila, a nadahnute gregorijanskom glazbenom baštinom i potaknuta potrebom novoga glazbenog stvaralaštva Crkve.

Više

Sv. Cecilija br. 3-4 2014.

»Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!«

Ovaj broj časopisa Sveta Cecilija ugledat će svjetlo dana s početkom došašća, koje će nas uvesti u radosnu proslavu Kristova rođenja – Božića. Uza sve prisutne simbole došašća i Božića, glazba svojim tonovima i poznatim melodijama na poseban način naviješta i uvodi nas u to vrijeme liturgijske godine. To je vrijeme kad mnogi sastavi, zborovi i pojedinci žele imati koncerte u crkvama, kapelama, katedralama i sakralnim prostorima. Stoga nije naodmet prisjetiti se nekih normi koje je Kongregacija za božanski kult već sada daleke 1987. objavila u svojem dokumentu Koncerti u crkvama, želeći uspostaviti red glede toga. Premda su te norme već dijelom objavljene, želimo ih još objaviti u uvodniku ovog broja, da bi i na taj način doprle do šire javnosti. Navest ćemo doslovne citate iz spomenutog dokumenta.

»Brojčano povećanje koncerata je u novije vrijeme u nekim zemljama dovelo do toga da se često upotrebljavaju crkve za njihovu izvedbu. Zato se navode razni motivi: potreba ambijenta, jer nije lako naći primjerene prostore; akustični razlozi, a crkve su u tom smislu općenito podesne; estetski razlozi, jer se želi da koncert bude izveden u lijepom ambijentu; razlozi prikladnosti, da se izvedenim kompozicijama dade njihov naravni ambijent; a onda i praktični razlozi, osobito za koncerte na orguljama, jer crkve općenito govoreći posjeduju taj instrument.

Zbog sve veće učestalosti koncerata u crkvama, župnicima i rektorima crkava postavljaju se neka pitanja na koja treba odgovoriti. Ako dopuštenje da se u crkvama održavaju svakovrsni koncerti izaziva u mnogima vjernicima reakciju i neodobravanje, treba reći da i općenito odbijanje koncerata u crkvama mogu loše shvatiti i primiti organizatori koncerata, glazbenici i pjevači. Ponajprije je važno uzeti u obzir samo značenje crkve i njezinu svrhu. Zbog toga Kongregacija za božanski kult smatra prikladnim predložiti biskupskim konferencijama i, prema njihovoj mjerodavnosti, nacionalnim komisijama za liturgiju i svetu glazbu neke elemente refleksije i interpretacije kanonskih normi o prisutnosti raznih vrsta glazbe u crkvi: glazba i pjevanje za liturgiju, glazba religioznog nadahnuća, nereligiozna glazba.«

Prema tradiciji, koju objašnjava Obrednik posvete crkve i oltara, crkva je, prije svega, mjesto gdje se okuplja Božji narod. Taj narod »sabrani u jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga je Crkva, Božji hram sazidan živim kamenjem, u kojem se klanja Ocu u duhu i istini. S pravom je već od starine značenje riječi ›crkva‹ prošireno i na zgradu u kojoj se okuplja kršćanska zajednica da bi čula riječ Božju, zajedno molila, primala sakramente, slavila euharistiju«, i klanjala joj se kao trajnom sakramentu. (Usp. Blagoslov ulja i posveta crkve i oltara, C. E. I., 1980. II, 1.)

Zato se crkva ne može smatrati samo »javnim« mjestom otvorenim za svakovrsne skupove. Crkva je sveto mjesto, tj. posvetom ili blagoslovom »odijeljeno«, i to trajno, za kult Bogu.

Propis o upotrebi crkve donosi kan. 1210 Kodeksa kanonskog prava: »Neka se u sveto mjesto pripusti samo ono što služi vršenju ili promicanju kulta, pobožnosti i vjere, a neka se zabrani što nije u skladu sa svetošću mjesta. Ali Ordinarij može za pojedini slučaj dopustiti i druge upotrebe koje nisu suprotne svetosti mjesta.«

Načelo da upotreba crkve ne smije biti protivna svetosti mjesta određuje i kriterij po kojemu se vrata crkve trebaju otvoriti koncertu svete ili religiozne glazbe, ali i zatvoriti svakoj drugoj vrsti glazbe. Npr., i najljepša simfonijska glazba nije po sebi odmah i religiozna. Da je religiozna – to treba izričito proizlaziti iz izvorne namjene glazbenih komada ili pjesama i iz njihova sadržaja. Nije u skladu sa zakonom programirati u nekoj crkvi izvedbu glazbe koja nije religioznog nadahnuća i koja je sastavljena da bi bila izvođena u određenim profanim prigodama, i to bez obzira je li posrijedi klasična ili suvremena glazba, visoke umjetničke vrijednosti ili pak narodna: to ne bi bilo poštovanje svetog obilježja crkve, a sama glazba bila bi izvedena u okolnostima koje joj nisu konaturalne.

Praktične odredbe

»Kada netko predloži održavanje koncerta u crkvi, pripada ordinariju da dade dozvolu ›per modum actus‹ (usp. kan. 1210). To se treba shvatiti u odnosu na prigodne koncerte. Stoga se isključuje kumulativno dopuštenje, npr. u okviru nekog festivala ili ciklusa koncerata.

Kada ordinarij smatra potrebnim, može, u okolnostima predviđenim Kodeksom kanonskog prava, kan. 1222 par. 2, odrediti neku crkvu, koja više ne služi kultu, kao ›auditorium‹ da bi se izvodila sveta ili religiozna glazba, a i da bi se izvodila profana glazba, samo ako je u skladu sa svetošću mjesta. U tom pastoralnom zadatku ordinarij će naći pomoć i savjet u biskupskoj komisiji za liturgiju i svetu glazbu. Da bi se očuvala svetost crkve treba se držati, s obzirom na dozvoljavanje koncerata, sljedećih uvjeta, koje ordinarij može pobliže odrediti:

  • a) treba na vrijeme pismeno zamoliti ordinarija mjesta i naznačiti datum koncerta, sat i program koji sadrži djela i imena autora;
  • b) nakon što se od biskupa dobije dozvola, župnici i rektori crkava moći će dopustiti upotrebu crkve korovima i orkestrima koji budu imali gore naznačene uvjete;
  • c) ulaz u crkvu mora biti slobodan i besplatan;
  • d) izvođači i slušatelji moraju biti odjeveni i ponašati se sukladno sakralnom obilježju crkve;
  • e) glazbenici i pjevači će izbjegavati da zaposjednu prezbiterij. Traži se najveće poštovanje prema oltaru, sjedištu misnika i ambonu;
  • f) presveti oltarski sakrament, ukoliko je moguće, čuvat će se u pokrajnjoj kapeli ili na nekom drugotnom sigurnom i doličnom mjestu (usp. C. I. C., kan. 938, par. 4);
  • g) koncert će biti prezentiran i eventualno popraćen tumačenjima koja nisu samo umjetnička i povijesna nego i onima koja pomažu bolje nutarnje razumijevanje i sudjelovanje slušatelja;
  • h) organizator koncerta pismeno će osigurati građansku odgovornost, troškove, ponovno uređenje zgrade i naknadu eventualne štete.

Ovdje iznijete praktične odredbe žele biti od pomoći biskupima i rektorima crkava u pastoralnoj brizi koja na njih spada da u svakom slučaju očuvaju vlastiti značaj crkve koja je namijenjena slavljima, molitvi i šutnji. Takve odredbe ne smiju se shvatiti, kao nedostatak zanimanja za glazbenu umjetnost.

Blago svete glazbe ostaje svjedočanstvo kako kršćanska vjera može promicati ljudsku kulturu.«

Želimo svim čitateljima časopisa Sveta Cecilija radostan i raspjevan početak vremena došašća, koje će nas uvesti u znakovitu proslavu Kristova rođenja i tajnu ljudskog otkupljenja. Neka naša pjesma i raspjevano srce bude znak te radosti i kršćanske nade, u skladu sa sv. Pavlom, koji i nas poziva kao nekoć davno vjernike Efeza: »Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!« (Ef 5, 19)

Miroslav Martinjak

Prolistajte broj 3-4/2014. Sv. Cecilije online: