slika

"Gregorijanska nadahnuća. Skladbe za mješoviti i muški zbor uz pratnju orgulja" – naslov je najnovije zbirke skladbi istaknutog hrvatskog crkvenog skladatelja i glazbenog pedagoga mo. Miroslava Martinjaka, objavljene u nakladi Glasa Koncila, a nadahnute gregorijanskom glazbenom baštinom i potaknuta potrebom novoga glazbenog stvaralaštva Crkve.

Više

Sv. Cecilija br. 3-4 2013.

Srca gore, evo zore

Ovaj broj časopisa Sveta Cecilija obljetnice izlazi u sjeni proslave 50. obljetnice Instituta za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Proslava je započela 21. stude noga 2013., okupljanjem oko dva desetak zagrebačkih zborova koji su sudjelovali u euharistijskom slavlju u zagrebačkoj prvostolnici. Slavlje je predvodio rektor prvo stolnice mons. Josip Kuhtić, koji je u propovijedi uputio nadahnute misli svim okupljenim pjevačima. Slaveći ujedno i zaštitnicu sve te glazbe, mučenicu sv. Ceciliju, zborovi su oduševljeno pjevali, poredani po lađama zagrebačke katedrale. Pjesma je zvonko odje kivala i stvarala zbilju okupljenoga Božjeg naroda, koji pjesmu pre tvara u molitvu i molitvu u pje smu. To je doživljaj koji je svakog prisutnoga mogao ganuti i ispu niti puninom duhovnosti, koja je prema sv. Pavlu ispunjena Duhom Svetim, koji »potpomaže našu nemoć« i koji se »za nas zauzima neizrecivim uzdasima« (Rim 8, 26). Tako je proslava obljetnice Institu ta započela tim četvrtkom na je dan najbolji način, uprisutnjena s mnoštvom zagrebačkih zborova, čiji članovi su u službi kršćanskog slavlja, slavlja otajstva otkupljenja ljudskog roda.

Drugoga dana, u petak 22. stu denoga, na sam dan mučenice sv. Cecilije, opet je zazvonila za grebačka prvostolnica orguljskim zvucima koncerta u čast svetici i Institutu za crkvenu glazbu, koji su izvodili profesori Instituta. Ljudske glasove zamijenile su or gulje koje svojim bojama zvuko va i jačinom tona mogu probuditi uspavana srca i uputiti poziv srca gore, evo zore, za što nas priprema i došašće, u koje skoro ulazimo. Trećega dana proslave, 23. stu denoga, akademskom proslavom smo se sjetili početnih koraka In stituta za crkvenu glazbu, njego vog osnivanja, koje se rodilo unu tar Zagrebačkoga dijecezanskog odbora za crkvenu glazbu i proce duralno krenulo prema biskupskoj konferenciji i zatim Katoličkomu bogoslovnom fakultetu, koji je osnovao Institut za crkvenu glaz bu 1963. godine. Tadašnji dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakul teta dr. Jordan Kuničić je održao nadahnut govor: »Razgranjeno stablo znak je bujnije vitalnosti. Uz Katehetski institut evo još jed ne grane na stablu našeg Fakul teta. Dao Bog da ne bude zadnja već jedna od mnogih grana, koje će dokazati plodnost ove naše najviše znanstvene Crkvene insti tucije u Hrvatskoj. Neupućeni bi mogli pitati: koja je to veza izme đu Instituta za crkvenu glazbu i Bogoslovnog fakulteta? Odgovor je jednostavan: činjenica je da gdje Crkva moli tu i pjeva, to znači tu vjeruje. Teologija je znanost o vjeri, dosljedno: gdje se pjeva tu i teologija mora intervenirati. Uo stalom, svaka disciplina koja nosi karakter svetosti mora dokazati svoju ovisnost o vrhovnoj svetoj znanosti, tj. o teologiji. (...) Teolo gija je ne samo znanost vjere već idejna veza svih vjernika. U crkve noj glazbi povezujemo se s umjet nicima, kontemplativcima, koji su nam ostavili napjeve, prelili u njih svoju svetu, umjetničku dušu. Po vezujući se s njima povezujemo se sa svima drugima koji s nama pje vaju u jednoj zajednici.«

Doista pjevanje stvara zajednicu, i to primjernu zajednicu, koja pjeva jući moli. Institut je svojim djelova njem i svojim inicijativama nastojao njegovati takvu glazbu, širiti takvu glazbu i na toj glazbi graditi svoju povijest. Glazbu koja uvijek ne treba biti l’art pour l’art, ali koja bi uvijek morala biti molitva ili barem poti caj na molitvu. Tu dimenziju glazbe teže je ostvarivati nego joj dati nje nu umjetničku kvalitetu, koja često može biti suviše subjektivna, dok molitvena mora težiti objektivnosti i pogađati zajednicu vjernika, Božji narod, buditi jednodušje, kako go vori Drugi vatikanski koncil u svojoj liturgijskoj konstituciji Sancrosan tum concilium.

Slavlje velike obljetnice Institu ta je završeno i treba se okrenuti u novu povijest, koja bi mogla biti znatno izazovnija i neizvjesnija. Nadamo se da će ta ustanova sta ti još jače na čelo crkvene glazbe u Hrvatskoj i svojim djelovanjem oplemenjivati, pročišćavati i pro pagirati istinski izraz glazbe, koja ima drugačiju misiju od svih dru gih glazbenih stilova. Ona svojim molitvenim i umjetničkim kvalite tama doista može postati proroč ki govor i imati svojevrsnu misijsku ulogu u pastoralnom životu Crkve. Tako smo proslavom Institu ta polako završavali liturgijsku godinu i ušli u još jedno došašće, koje je svojim pjesmama prepo znatljivo i natopljeno proročkim govorom Izaije proroka. Neka taj glazbeni simbol došašća skladno odjekuje našim crkvama diljem domovine, budeći, ohrabrujući i tješeći slomljena srca ljudi koje biju brojne životne nevolje i neka barem tu nađu iskru sreće i utjehe u lijepo ispjevanoj pjesmi iščekiva nja Kristova rođenja.

Također neka i ovaj broj časopi sa Svete Cecilije bude glas glazbe koja slavi, koja potiče na molitvu i koja u biblijskom smislu može po stati proročki govor, ako je usmje rena Gospodinu i ako potiče i po svećuje vjernička srca.
Miroslav Martinjak

Prolistajte broj 3-4/2013. Sv. Cecilije online: