02:37:32 Duhovni kutak | Svetac dana | Portal Glasa Koncila
Home
30.5.2015. Bazilije, Emilija, Anastazije, Hubert
Duhovni kutak | Svetac dana
Sv. Ivana Arška

Djevica, ratnica, "vještica", mučenica, svetica. Sve te nazive Ivana Arška (Jeanne d'Arc) zavrijedila je za samo 19 godina svoga burnog i kratkog života.

Mala Ivana, dijete mnogočlane seljačke obitelji iz Domremyja u pokrajini Loreni, rođena je 1412, u doba kada je stogodišnji rat Engleske i Francuske ulazio već u sedamdeset i treću godinu trajanja. Demoralizirani i razjedinjeni francuski narod, s nesposobnim vladarom Karlom VII, bio je pred potpunim krahom. Nakon osvajanja grada Orleana, Englezi su željeli oružjem porobiti i okupirati cijelu Francusku... U tako bezizglednoj situaciji spas se javlja tamo gdje bi se najmanje očekivao, dolazi od mlade, gotovo djevojčice, od Boga izabrane Ivane Arške.

Ona je, još u trinaestoj godini, imala viđenje, ukazanje sv. Mihaela i svetih djevica i mučenika Katarine i Margarete, koji su joj povjerili zadaću oslobađanja Francuske i svečanog krunjenja francuskoga kralja. Nakon prvih bezuspješnih pokušaja, kada je bila izvrgnuta ruglu, 1429. Ivana Arška je uspjela, obučena kao muškarac, doći s malom pratnjom pred samoga kralja. Tri tjedna teolozi i prelati ispitivali su je o njezinim viđenjima, pa kada je o njoj izrečen pozitivan sud, postala je članom kraljevskoga dvora. Tamo je u kratkom vremenu uspjela u sve ljude povratiti žar domoljublja, želju za oslobođenjem domovine. Sama Ivana, "Djevica Orleanska", na čelu vojske i s mačem u ruci oslobađa Orleans, a u rimskoj katedrali svečano biva pomazan i okrunjen francuski kralj Karlo VII. Narodu je vraćeno samopoštovanje, snaga za potpuno istjerivanje Engleza.

Nažalost, kralj pod utjecajem loših savjetnika ponovno ulazi u političke spletka, a Ivana Arška, već ranije ranjena, ostaje osamljena u svojim nakanama. Posvemašnju napuštenost i odbačenost doživljava 1430. kada je krenula u obranu grada Compeignea. Tamo biva na prijevaru zarobljena, a potom predana Englezima koji je na crkvenom sudu, usprkos njezinoj teološki besprijekornoj obrani, 30. svibnja 1431. osuđuju i spaljuju kao – vješticu! Nitko nije digao glas u njezinu obranu, nitko nije pokušao posredovati... Sama, ponižavana i zlostavljana, unaprijed osuđena, kao da se potpuno suobličila patnjama i načinu na koji je zemaljski život pred Pilatom i svećenicima i pismoznancima skončao i sam Isus.

Ipak, vrlo brzo, već 1456. bila je od strane Crkve rehabilitirana, postavši simbolom domoljublja za sve Francuze, a neiscrpnim vrelom inspiracije za umjetnike svih naroda od književnika (Villon, Schiller, Claude, Shaw), likovnih (Rude, Ingres) i glazbenih (Verdi, Gounod) umjetnika, pa do filmskih stvaralaca (Dreyer).

Vojmil Žic