Zagrebački kanonik i naslovni biskup Šibenika Ivan Znika preminuo je 20. prosinca 1706. u Zagrebu, a pokopan je u zagrebačkoj katedrali. Svoj je imetak ostavio za uređenje zagrebačkih crkava. I za života bio je poznat kao »odlični mecena«, a kako je o njemu pisao Vjekoslav Klaić, učinio je mnogo za »crkve, podižući hramove, kapele, žrtvenike, propovjedaonice i ukrasujući crkve dragocjenim priborom svake ruke, te obogaćujući tako crkvene riznice, naročito riznicu prvostolne crkve u Zagrebu.«
Proslavio se i kao mecena hrvatske književnosti, pa je poznato da je upravo on financirao izdanje prve hrvatske kronike pisane hrvatskim jezikom Pavla Rittera Vitezovića, a njegovom darežljivošću 1701. godine u Beču otisnuto je znamenito djelo »Citara octochorda«, zbirka obrednih napjeva za cijelu liturgijsku godinu s latinskim i kajkavskim duhovnim pjesmama.
Ivan Znika rođen je u Matenci 1629. godine, studij teologije završio je u Beču, a potom je služio kao župnik po Hrvatskoj i Ugarskoj. Godine 1699. postao je kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, a pripadao je kulturnomu krugu zagrebačkoga biskupa Aleksandra Ignacija Mikulića. Doveo je u Zagreb onodobne istaknute umjetnike i njihova djela, a po svojim naručiteljskim i dobročiniteljskim činima zaslužan je za prvu pojavu barokne mramorne skulpture u Zagrebu. Najpoznatija Znikina narudžba, do danas u cijelosti sačuvana, jest kanonički dvor u Zagrebu na Kaptolu br. 28, koji se i danas uobičajeno naziva »Znikina kurija«.
O svom trošku izgradio je kapelu sv. Kvirina u Sisku. U Vrapču je sagradio župnu crkvu, a u Remetama podigao glavni oltar. U zagrebačkoj katedrali postavljena je njegovom brigom prekrasna propovjedaonica. Osnovao je velik broj zaklada i bio je velik dobrotvor u korist crkvenih ustanova. (it)
