Duhovni život, najjednostavnije rečeno, život je po Duhu, odnosno život u Duhu. Riječ je o Duhu Svetom, koji je Bog zajedno s Otcem i Sinom. U Starom je zavjetu Duh Božji »govorio po prorocima«, a u Isusu je prisutan i djelatan tijekom cijeloga njegova zemaljskoga života: Isus ne samo da djeluje u snazi Duha, nego je i začet po Duhu Svetom u krilu Djevice Marije. Nakon uskrsnuća i povratka Otcu šalje obećanoga Duha koji na Pedesetnicu postaje sila koja preobražava učenike u navjestitelje i svjedoke. Duh tako postaje duša Crkve i djeluje u svim krštenicima, kako u zaređenim službenicima, tako i među laicima.
Duh Sveti po krštenju preporađa krštenika na novi, duhovni život; oslobađa ga grijeha i od zemaljskoga čovjeka čini ga duhovnim, baštinikom Boga Otca i subaštinikom Kristovim. Zato se za Duha kaže da je Životvorac, onaj koji daje život, koji oživljuje, preobražava. On djeluje u kršteniku – ako mu on ne pravi zaprjeke i ako surađuje s njegovom milošću – i postupno ga sve više suobličava Kristu. Stoga se može govoriti o stupnjevitosti procesa duhovnoga izrastanja sve do punine Kristove, odnosno do iskustva sv. Pavla i tolikih svetih nakon njega koji su mogli ustvrditi: »Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.« Do toga uzvišenoga stanja pozvani su po krštenju svi kršćani, bez obzira na dob, spol ili stalež. To je poziv na svetost, poziv na savršeno zajedništvo s Bogom, koji je trojstveno zajedništvo u ljubavi.
Kršćanin je dakle već po krštenju postao duhovnim čovjekom, u njemu je već tada zasađena klica svetosti koja se tijekom života treba razviti, razgranati i razrasti u veliko stablo puno duhovnih plodova. Osim na krštenju – kada je prosvijetljen Kristovim svjetlom postao dijete Božje – kršćanin je Duha Svetoga primio i u sakramentu potvrde kada je po snazi Duha osposobljen ne samo da živi novim životom, nego je primio i posebnu snagu da svjedoči za Krista. No kršćanin se ispunja Duhom i sudjelovanjem na euharistijskoj gozbi, hraneći se euharistijskim kruhom koji je vrhunac i izvor kršćanskoga života. Ti sakramenti kršćanske inicijacije jesu temelj duhovnoga života, jer, kako uči Katekizam Katoličke Crkve, »daju potrebne milosti da se živi po Duhu u ovom životu hodočasnika na putu prema vječnoj domovini«.
