Od 1. siječnja ove godine zabranjen je uvoz otpada u Kinu. Budući da je Kina najveći uvoznik otpadne plastike, papira, stakla i metala, odluka kineskih vlasti izazvat će lavinu ekoloških i ekonomskih posljedica širom svijeta. Svake godine više od 50 posto svjetskoga otpada prevozi se teretnim brodovima u Kinu. Prošle je godine, na primjer, više od 7 milijuna tona otpadne plastike uvezeno u Kinu, od čega 1,4 milijuna tona iz SAD-a, pola milijuna tona iz Njemačke, a isto toliko iz Japana. Najveći dio (87 posto) otpadne plastike iz Europske unije završava na brodskim linijama uglavnom prema kineskoj luci Guangzhou. Poseban problem imat će Irska koja je najveći proizvođač plastičnoga smeća u Europi (61 kilogram plastike po stanovniku svake godine), a 95 posto odbačene plastike Irci nisu prikladno odlagali ni reciklirali, nego utovarivali na teretne brodove za Kinu.
Kina je kupovala gotovo dvije trećine odvojenoga otpada stvorenoga u Sjevernoj Americi. Sve do ove godine. Stari papir, metali i otpadna plastika godinama su bili među najvažnijim izvoznim artiklima Sjedinjenih Država. Vrijednost izvoza tih sirovina u Kinu iznosila je više od 11 milijardi dolara u 2011. godini. Iako je kineskoj industriji svake godine potrebno 40 milijuna tona plastike, kineska je vlada odlučila provesti političku kampanju pod nazivom operacija »Zelena ograda« te prekinuti uvoz stranoga smeća ili, kako ga nazivaju Kinezi, »yang laji«.
Nova restriktivna politika najavljena je i predstavljena prošloga ljeta predstavnicima Svjetske trgovačke organizacije.
Kinesko ministarstvo okoliša opravdava novu regulaciju uvoza otpada ekološkim i zdravstvenim razlozima. Uvedena je zabrana uvoza za 24 kategorije čvrstoga otpada, uključujući plastiku i plastičnu ambalažu, nesortirani papir, staklo, tekstil, gume, različite metale… Točnije, uvedeni su novi, vrlo visoki standardi čistoće za otpad, koji ne smije sadržavati više od pola posto drugih primjesa. Takve je uvjete vrlo teško i neisplativo ispuniti pa će najveći dio izvoznika odustati od suradnje s Kinom. Iz »Maerska«, vodeće tvrtke za promet teretnim brodovima i tankerima, javljaju da već mjesecima opada pomorski promet otpadom u smjeru Kine.
Budući da Kina dominira svjetskim tržištem stare plastike, papira i drugih otpadnih sirovina, očekuje se lavina poremećaja i strateških promjena u odlaganju i recikliranju otpada. Čini se da mnogi nisu bili spremni na takav scenarij. Razvijene zemlje bile su doslovno ovisne o izvozu otpada u Kinu. Michael Gove, britanski ministar zaštite okoliša, javno je otkrio zbunjenost: »Ne znam kakav će utjecaj imati kineska zabrana. To je nešto, moram biti iskren, čemu jednostavno nisam pridavao dovoljno pozornosti.« U međuvremenu je Theresa May, britanska premijerka, najavila novi rat protiv plastične ambalaže te je u nedavnom govoru zatražila od trgovačkih lanaca da uvedu »štandove s robom bez plastike«. U Europskoj uniji pak planiraju se uvesti nove trošarine na plastične vrećice, ali i svu plastičnu ambalažu.
Svoju priliku zbog kineske zabrane vide i pobornici spaljivanja otpada, odnosno spalioničarski lobiji, koji očekivano nagomilavanje otpada žele riješiti – vatrom. I proizvođači plastike u SAD-u i Europi očekuju korist jer zabranom uvoza Kina gubi velike količine sirovine za proizvodnju plastike. Stoga se u petrokemijskoj industriji nadaju povećanoj potražnji i proizvodnji »djevičanske plastike«, one koja nije napravljena od recikliranoga materijala, nego izravno od nafte. Domino-efekti pogodit će i svjetsku industriju papira jer nakon zabrane Kina počinje proizvoditi dvostruko skuplji papir. Cijena jedne tone novoga papira već je porasla na 900 dolara, što posebno brine globalne korisnike kineskoga papira i kartona, poput kompanija »Alibaba« ili »Amazon«.
No osim negativnih posljedica i privatnih interesa pojedinih lobističkih grupacija, počinje se otkrivati i pozitivna strana kineske zabrane uvoza stranoga otpada. Poznato je da velik udio izvezene plastike u Kinu nije iskorišten za recikliranje, nego je oko dvije trećine toga otpada završavalo na deponijima i u moru (Science 2015,347,768). To je jedan od razloga što se Kina smatra najvećim zagađivačem svjetskih mora plastikom. Zbrinjavanje europske ili američke plastike na teretnim brodovima za Kinu velikim dijelom nije bilo recikliranje plastike, nego zagađivanje mora.
Mnogi u Europskoj uniji, posebno u Njemačkoj, s pravom očekuju da se gubitak kineskoga tržišta može nadoknaditi razumnijom uporabom, upravljanjem i odlaganjem plastike. Zabrana je prilika da se pojačaju nastojanja o kružnoj ekonomiji, da se smanji proizvodnja nekvalitetne plastike i da se poveća udio reciklirane plastike. Kina je bila smokvin list jer teretni brodovi nisu bili postrojenja za reciklažu, nego su samo odgađali rješavanje problema. Sad je prilika da se smanji promet brodova u oba smjera, odnosno da se povise standardi kvalitete i čistoće za one plastične proizvode koje Kina izvozi po cijelom svijetu.
