Bog svakoga čovjeka poziva na prijateljstvo, već samim tim što ga je stvorio, što ga je pozvao u postojanje i usadio mu savjest da bira dobro, a izbjegava zlo. Po krštenju taj poziv na prijateljstvo, suradnju i zajedništvo s Bogom biva još intenzivnijim, familijarnijim. Čovjek ulazi u obitelj Božju: postaje dijete Božje, sin u Sinu, baštinik Božji, a subaštinik Kristov. Kršćanin je po krštenju pozvan da živi to što je ontološki (u bîti) postao, a to znači da i u konkretnom životu živi kao dijete Božje, da po njegovu življenju drugi mogu prepoznati da pripada Bogu. To je temeljni poziv, bez obzira na dob, spol ili stalež: poziv na svetost života.
Opisujući izbor dvanaestorice, evanđelist Marko veli da Isus pozva one »koje sam htjede… da budu s njime i da ih šalje propovijedati« (3, 13-14). Prije nego što će ih poslati propovijedati on ih poziva u svoje zajedništvo, da borave s njim. Boraviti, biti s Isusom, imati zajedništvo s njime, to je prvotni poziv. I na to je po krštenju pozvan svaki krštenik. Iz toga prvotnoga poziva proizlazi i temeljno poslanje Kristova učenika: svjedočiti, odražavati životom svoju pripadnost Kristu, svoje zajedništvo s njim. Svi su najprije pozvani životom svjedočiti, a tek iz toga onda proizlazi poslanje koje se razlikuje od jednoga do drugoga. Tako su npr. svećenici poslani propovijedati evanđelje i slaviti sveta otajstva, dijeliti sakramente; redovnici biti znak eshatološke dimenzije Crkve, tj. onoga što će narod Božji biti u vječnosti; laici su pak poslani svjedočiti svoju pripadnost Kristu u obitelji, na radom mjestu, u društvu.
Svima im je zajedničko da su poslani najprije životom svjedočiti. A životom svjedoči onaj koji živi u skladu sa zapovijedima Božjim i Kristovim evanđeljem; koji slijedi smjernice učiteljstva Crkve, vjerno vrši dužnosti svoga staleža, odgovorno i pošteno zarađuje svoj kruh; onaj koji je osjetljiv na potrebe siromaha. Drugim riječima, onaj koji nastoji svoj život uskladiti prema dvjema najvažnijim zapovijedima koje su sažetak svega onoga što je Isus živio i naučavao: ljubiti Boga iznad svega i bližnjega kao sebe samoga.
Ukoliko kršćanin kvalitetnije živi svoj poziv na svetost, utoliko kvalitetnije ostvaruje svoje poslanje: svjedoči Boga i omogućuje drugima da ga upoznaju i slave. Njegov cijeli život – sve što radi i čini – treba biti liturgija, tj. zahvala Bogu, slavljenje Boga, proslava Boga.
