– Tata, a što ćeš ti mami kupiti za Valentinovo? – naša sedmašica Marta prekida nas u čavrljanju s gostima, radosna što su tu »striček Boris« i »teta Biba«, i njihovi još mlađi klinci, pred kojima se i ona može praviti važna, tumačeći im, valjda, »sve što su željeli znati o zaljubljenosti, a nisu se usudili pitati«…
– Kako? Što?… Za Valentinovo? – nisam spreman za ispitivanje. – Pa…, pa… ma, što bih kupovao!?! Pa Valentinovo je dan zaljubljenih, a ne bračnih parova, mama i tata…
– A zar mame i tate… – upitno zausti Marta, ali ju pregazi teta Biba, oduševljena što je u meni pronašla »istomišljenika«…
– Pa da, zato mi cure s posla i idemo proslaviti Valentinovo same, u neki pub ili noćni klub, možda bude i striper… ovaj, i stripova! – hitro se »ispravi«, zbog djece, kao da limači danas, dok prohodaju, već ne znaju sve te izraze i pojave, koje mi stariji tek u čudu učimo…
– Ma nemoj?? Baš fino! – mužek Boris je najiznenađeniji Bibinom viješću. – Fino, fino… lijepi ti je to »Valentino«!
– Joj, daj, a ti si svaki tjedan bar dvaput na malom nogometu! Navodno, jer kako se dezodoriran vraćaš… Da usput nisi i »pivski zanjihan«, pomislila bih da ti svakog tjedna imaš »Valentinovo«! – vraća mu Biba u pleksus.
– I?… Znači, ništa od poklona, moj Vilkiću? – evo i mene na tapetu moje žene. – A ja sam tebi, za Valentinovo, baš planirala napraviti super večeru za dvoje, sve same »oblizeke« koje najviše voliš!
– Daaa??? Pa…, Jelice, draga… – uz naglo otvaranje apetita nekako se lakše zamišljam s jednom ružom u ruci. – Što ćeš mi to prirediti?
– Krišku kruha i čašu vode! – nasmija se svim zubima. – Pa Valentinovo ove godine pada na Čistu srijedu! Pepelnica! Strogi post i nemrs! Zaljubljenost u odricanje, nema Valentina, pričekat će jednu godinu!
– Ma daj, Jelice, pa ti se zafrkavaš? – ozbiljna je Biba. – Najbolje sad da ne bi bilo Valentinova, kajgod! A sva čokoladna srčeka koja ću dobiti? Čak i ovaj moj klempavi Boris mi uvijek donese bombonijericu. A klopa, pijača, veselje? Pa veli mi moja stara, a ona se znala provodit, kak’ je Valentinovo, sve otkad su ukinuli 8. mart, jedini pravi blagdan za nas ženske!
– Ne znam, ne znam baš… – nepokolebljiva je vjerovjesnica moja ženica. – Čisto sam sigurna da je Čista srijeda jača od Valentinova! Čula sam da su američki biskupi rekli vjernicima da mogu Valentinovo prebaciti na dan ranije…
– Taman posla! – eto sad i Borisa na barikadama uz svoju Bibu. – Pa dan ranije je Fašnik! Dan koji već ima svoj razlog za »pilo i žderilo«, za maske, ples, ludorije, veselje… Da izgubimo jedan dan zabave?? »Saamo zaaabava!«
– A stvarno ti trebaju te maškare! – sad i ja zinuh. – Kome danas uopće treba fašnik, kad je on već u kazalištima i tobožnjoj kulturi, gdje već imaju i navlače svinjske glave, a s ljudskima se napucavaju, valjda misleći da su baš oni elitna liga prvaka?! Ljiga krnjevala! Bez duha, s praznom glavom i dva uha!
– A možda bi se moglo, da se ne prebacuje Valentinovo – vrti Boris i dalje (baš kao i HAVC) samo svoj film – nego Čistu srijedu prebacimo na četvrtak?
– Ili još bolje na prvi korizmeni petak! – prekipi mojoj Jelici pa, i kao dobar domaćin, pričepi gostu: – Tad ionako postimo i ne mrsimo, pa nek’ tu budu »dva u jedan«?
