Moda se mijenja brže nego što većina možda misli. Okrene li se list povijesnih dokumenata, vidi se da je društvo modi dopustilo da nametne svoja pravila. Ma što znači sto, dvjesto ili tristo godina u postojanju mode! To je djelić ljudske povijesti, a nevjerojatna količina modnih promjena.
Pogleda li se odjeća tijekom prošlih stoljeća, ona nimalo nije nalik današnjoj. Načinom života i napretkom tehnologije odjeća se mijenjala i bila je vjerni pratitelj svih kulturnih i društvenih zbivanja. To joj je dalo snagu pa su česte promjene oblika postale potpuno normalne.
Na primjer, ženska odjeća 19. stoljeća oblikom je bila potpuno izvan anatomskoga oblika tijela. Na stražnjem dijelu nosila se takozvana polukrinolina koja je zadignuto držala haljinu poput izbočene stražnjice. Vrlo brzo taj je oblik postao modno nepopularan, a nastala je nova, takozvana »S« forma, naglašena prsa, naglašen uski struk i naglašen dio iznad stražnjice. I tako se moda sve do danas igra i postavlja svoja pravila, a ljudi – kao glavni protagonisti – uzimaju i odbacuju ono što ona nalaže.
Neki će osporavati takvo mišljenje i reći da uopće nisu sljedbenici mode, no vrlo će se lako pokazati kako je to posve nemoguće, jer danas nitko ne hoda u krinolini, ne šeće se u visokom cilindru i ne nosi oblik kratkih renesansnih hlača.
U vrijeme korizme, kad je popularno govoriti o odricanju, može se zakoračiti u ne baš tako daleku prošlost i prisjetiti se odjevnih predmeta kojih se moda – odrekla.
Krenimo od donjega rublja. Prije samo pedesetak godina i djevojčice i dječaci nosili su držače za čarape. Bili su šivani od platna, izgledom kao kratki prsluk koji je u prednjem i stražnjem dijelu imao po dvije trake na kojim su bile metalne kopče za držanje vunenih čarapa do visine bedara. Dolaskom novih, umjetnih vlakana, glavni je hit postao takozvani steznik koji se nosio na donje rublje. Takav steznik stisnuo je trbuh i stražnjicu, a plastične kopče držale su najlon čarape.
Svi ti steznici i držači čarapa pali su u zaborav, otišli u prošlost onoga trenutka kada su na modni tron došle takozvane hulahop čarape. Pojednostavljeno, to su čarape u jednom komadu i nogavice su spojene s rastezljivim gaćicama.
Baš kada je riječ o gaćicama, muškim ili ženskim, i one su doživjele promjenu. Počele su se nositi tek u devetnaestom stoljeću. Za današnje pojmove izgledale su nevjerojatno. Dvije odvojene nogavice koje su bile produljene u gornjem djelu tako da su se pomoću vezica učvrstile u struku. Poslije su počele dobivati anatomski oblik kako bi mogle stabilno i čvrsto stajati uz tijelo. Učvrstile su se gumiranom vrpcom, odnosno gumicom. Najveća nezgoda koja se mogla dogoditi bila je kada bi gumica pukla jer tada ih ništa nije moglo držati na tijelu. Ako je pak gumica oslabjela, mijenjala se i uvlačila pomoću sigurnosne igle i, kako se obično znalo reći, ziherice. Danas teško da bi ikomu palo na pamet imati takvo donje rublje, uvlačiti u rub gumicu, spajati i šiti. Današnje gaćice dolaze s ugrađenim gumicama, a kada popuste i ne drže se uz tijelo – najčešće jednostavno završe u smeću.
Upravo donje rublje doživjelo je velike promjene. Ženska prsa učvršćivala su se raznim vrstama steznika. I kako je moda diktirala tako su se steznici mijenjali. Od metalnih, sve do onih izrađenih od kosti kita, pa do platnenih i današnjih izrađenih od čipke, poliestera i ostalih vrsta umjetnih vlakana koja mogu biti rastezljiva. Ono čemu današnja moda teži ipak se svodi na određenu udobnost. Tako danas nikomu ne pada na pamet svakodnevno nositi i biti utegnut u steznik koji okrutno stišće tijelo.
S modne scene nestale su i podsuknje koje su pedesetih bile izrađene od tanke spužve. Preko takvih podsuknja nosile su se perlon haljine rezane i nabrane u struku, nalik na napola otvoren kišobran.
Bez obzira na sve veću popularnost umjetnih vlakana kojim je zavladala modna industrija, danas zasigurno ni jedan muškarac ne će odjenuti bijelu, pomalo prozirnu perlon košulju koja je bila najveći modni hit pedesetih. Uz nju se pojavio i takozvani šuškavac, također hit pedesetih. Riječ je o laganoj vjetrovci izrađenoj od poliamida (najlon, proizvela ga je američka tvrtka »Du Pont«) koja štiti od kiše, ima kapuljaču i u većini slučajeva mogla se presaviti i spremiti u džep koji se nalazio na samom šuškavcu. Postojala je i torbica od istoga materijala u obliku pisma u koju se spremao šuškavac. Zbog svoje glatke površine materijal je prilikom nošenja šuškao i zato su ga prozvali šuškavcem. Kada je iz Amerike stigao u Europu, pa i u Hrvatsku, i počeo se prodavati, zavladalo je »pravo ludilo«, jer govorilo se (pisala je »Slobodna Dalmacija«) da se djevojke masovno zaljubljuju u muškarce koji nose najlon košulje i šuškavce. Danas ih se prisjećaju samo stariji naraštaji, i to s nostalgijom, posebice oni koji si nisu mogli priuštiti taj vrlo popularan, ali skup odjevni predmet.
Nadalje, šezdesetih je godina natapirana ženska kosa bila najveći hit. Žene su jednostavno željele imati volumen u kosi, a kako nije bilo preparata za stiliziranje, poslužile su se metodom tapiranja, odnosno gužvanja kose pomoću češlja s gustim zupcima. Danas je nezamislivo vidjeti ženu s visokim volumenom izdignutim na tjemenu. Jednako kao što je teško moguće vidjeti muškarca koji u svojem džepiću na sakou ili košulji nosi malo ogledalo i mali češalj kako bi se, kao nekad, u svakoj prigodi mogao pogledati i dotjerati svoju kosu namazanu uljem kako bi svaki pramen bio čvrsto priljubljen uz glavu.
Oduvijek je bilo moderno imati pokrivala za glavu, kojih ima nebrojenih oblika. Ipak, jedan oblik valjda je u potpunosti iščeznuo. To je muški šešir koji se nosio gotovo do polovine sedamdesetih. Imao je obod, keper vrpcu oko gornje kalote, a na sredini je bio malo udubljen. To je šešir koji je proslavio Humphrey Bogart u legendarnom filmu »Casablanca«. Muškarci su prilikom pozdravljanja žena ili drugih muškaraca malo podizali šešir s glave. Taj običaj, kao i nošenje takve vrste šešira, posve se izgubio.
Iz mode je nestalo i svakodnevno nošenje rukavica. Rukavice danas ljudi nose samo kada je zima da bi zaštitili ruke od hladnoće. Nekada su rukavice bile obvezan modni dodatak bez kojega se ni žene ni muškarci nisu mogli pojaviti u javnosti.
Nestao je i popularni cigaršpic, koji je mogao biti drveni, od kosti, plastike. To je zapravo nastavak u koji se umetala cigareta. Danas su rijetkost i ljudi koji imaju tabakere, metalne lijepo izrađene kutije u koje su se umetale cigarete.
Gotovo u potpunosti nestao je i platneni rupčić koji su obvezno imali i muškarci i žene, neki i s izvezenim monogramom. One se prao, glačao i štirkao te ponovno upotrebljavao. Obavezno se nosio u ženskoj torbici, džepu muškoga sakoa, hlača, a i djeca su ga imala po svojim džepovima. Proizvodnja papirnatih rupčića potpuno je ugasila nošenje svilenih i platnenih rupčića.
Iz modnoga kruga nestao je i pečatni prsten francuskoga naziva »chevalier« koji se nosio na malom prstu. Jednako kao što su gotovo nestali i široki zlatni lanci koje su muškarci nosili oko vrata. Sve više se gubi i nošenje vjenčanoga prstenja. Moda je imati ga na samom činu vjenčanja, a poslije ga skinuti s prsta i spremiti u kutijicu.
Nestale su i pletene torbe za odlazak na tržnicu ili u trgovinu. Potpuno su ih istisnule plastične vrećice kao moderni artikl. Ljudski nemar i komociju da ne moraju stalno nositi torbu za namirnice »olakšale« su plastične vrećice koje su u svakom trenutku dostupne u trgovini. Moda »uzmi i baci« postala je hit.
I tako moda daje i uzima, stvara i odbacuje, a ljudi poslušno, bez velikoga otpora, više ili manje prihvaćaju modne diktate. Nakon određenoga vremena čudimo se kako je moguće da su ljudi nosili tako široku ili pak usku odjeću, dugačku ili kratku, šarenu ili jednobojnu. Pritom mnogi nisu svjesni da su svakodnevno izloženi modnomu trendu koji ipak prihvaćaju bez prevelikoga razmišljanja.
Moda ima velik utjecaj i on traje stoljećima. Čini se da bi bez nje sve postalo jednolično i monotono i zato će ipak većina jedva dočekati nove modne promjene kako bi odbacila i odrekla se starih.
