Diljem kršćanskoga svijeta izrađuju se i ukrašavaju raznovrsni simboli i ukrasi, koji su izraz radosti i slavlja vjerničkoga puka zbog pashalnoga misterija. Zato su mnogi narodi iznjedrili takva umijeća koja bez pretjerivanja graniče s pravim umjetničkim ostvarenjima prepunih boja, šarenila, ukrasa i blještavila koji simboliziraju muku i velebnu pobjedu Života nad smrću. Hrvatska je baština u tom smislu duga i prebogata jer se gotovo svaki njezin kraj može pohvaliti vlastitom posebnošću.
Jedna je od njih, široj hrvatskoj javnosti možda manje poznata, ispletena palmina grančica – »dubrovačka poma«, koja se nosi u crkvu na blagoslov na blagdan Cvjetnice u južnoj Hrvatskoj, posebice, što se vidi već iz samoga naziva, u dubrovačkom kraju. Cvjetnica se u tom dijelu južne Hrvatske zove i Palmana nedjelja te Neđeja od pome u Župi dubrovačkoj.
Jasno je iz toga da »poma« tamo znači »palma«, a njezino pletenje iziskuje priličnu vještinu. Srca se palmi, tj. mlade grane izrežu na više dijelova, listovi se razdvoje u dva dijela i pletu se pletenice. Spleteni dijelovi moraju se čvrsto pridržavati prstima dok se ostatak plete. Pome ako su dobro spletene ostaju čvrste i kada se osuše, bez obzira je li riječ o malenoj, koju nose samo djeca na blagoslov u crkvu, ili velikoj od cijele grane palme, koje se rade za crkvu. Na njezinu se vrhu pričvrsti križ načinjen od dva lista palme.
Nakon blagoslova, pome se odnose u pčelinjak, u polje, u staju, a u kući se stavljaju ispred raspela ili svete slike. Po običaju, stara tj. prošlogodišnja poma ne smije se bacati u smeće, nego se ili zakapa u zemlju ili se, češće, spaljuje, a pepeo se upotrijebi za pepeljenje na Pepelnicu.
Tradicijsku i simboličku vrijednost pome prepoznala je i Hrvatska pošta koja je g. 2013. pustila u optjecaj poštansku marku s njezinim motivom. Danas, nažalost, sve manje žena umije plesti pomu, ali zasigurno će se naći onih koji će nastaviti prenositi mlađim naraštajima taj svojevrsni južnohrvatski »biser«. (s.b.)
