Na jedinstven način povezale su se Podravina i sv. Majka Terezija. U Starigradu, prigradskom koprivničkom naselju, nalazi se jedina hrvatska župa posvećena kalkutskoj svetici. Gostoljubivost stanovnika osjeti se na svakom koraku, usklađena s prirodnim zakonitostima. S Galovićeva brega iznad Starigrada pruža se neprocjenjiv pogled na župnu crkvu i krajolik. Po lijepom vremenu, koje tek stiže u punom sjaju, horizonti odlaze do Mađarske. Obnovljena je i Galovićeva klet, ljetnikovac u kojem je veliki hrvatski pjesnik tragične sudbine napisao stihove objedinjene u zbirci »Z mojih bregov«. Više od stoljeća nakon pogibije Frana Galovića u Prvom svjetskom ratu, podravski izazovi gotovo su istovjetni, bitka s prirodom, zemljom, nezaposlenošću. Na ulaznom rotoru u mjesto spajaju se berba i umjetnost, drvena figura Podravca koji nosi plodove vinograda i pohranjuje ih u bačvu. Način života, tradicija, ovjekovječena i simbolična. Dakako, nisu jedino berbe ono što Podravinu čini posebnom, pa tako i Starigrad nudi više od prirodnih ljepota.
Duga je povijest starigradske župe, još u 14. stoljeću stajala je ondje kapela sv. Emerika, spominjana u kanonskim vizitacijama. Bure hrvatske prošlosti, osobito glede Vojne krajine, »lomile« su i koprivnički kraj. Zapamćene su procesije na Spasovo koje su u devetnaestom stoljeću dolazile u Starigrad, i pod bilogorskim obroncima, u šumi između vinograda uz potok Jagnjedovec, hodočastile Stvoritelju.
Župa sv. Majke Terezije, u Koprivničkom dekanatu Varaždinske biskupije, nastala je 2003. dismembracijom župe sv. Antuna u Koprivnici i obuhvaća naselja Starigrad, Draganovec, Bakovčice i Štaglinec. »Kada je osnovana, župa nije imala ni župne crkve ni župnoga stana za svećenika. Tako se u početku euharistija slavila u područnoj školi u Starigradu i Domu kulture u Starigradu. Istodobno su mise slavljene i u filijalnoj kapeli Bezgrješnoga Srca Marijina u Bakovčicama, kao i u društvenom domu u Štaglincu«, govori starigradski župnik Nenad Piskač o vremenu župnih početaka kada je kao podstanar stanovao kod jedne starigradske obitelji. Sakramenti krštenja i vjenčanja dijeljeni su na župnim početcima u koprivničkim crkvama sv. Antuna Padovanskoga i sv. Nikole biskupa.
»Bilo je to iznimno zahtjevno pastoralno-praktično djelovanje u životu župne zajednice. Istodobno, kateheze su se održavale u prostorima škole u Starigradu i na filijalama u Bakovčicama i u Štaglincu. Nakon što je osnovana nova župa, tada bl. Majke Terezije, započela je 2004. i gradnja župnoga pastoralnoga centra u Starigradu. Od 2006. dio liturgijskih slavlja i kateheze odvijaju se u novoizgrađenoj župnoj dvorani«, prisjetio se župnik Piskač, a lako je primijetiti da se starigradska župna kronika odvijala paralelno s njegovim svećeničkim životom. Rođen je 1974. u Varaždinu. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Završju, koje pripada župi sv. Margarete djevice i mučenice u Margečanu. Završio je srednju strukovnu školu, smjer drvni tehničar, u Varaždinu. Nakon odsluženja vojnoga roka upisao je studij teologije pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te bogoslovno sjemenište. U varaždinskoj katedrali primio je 1999. sakrament sv. reda u stupnju đakonata te službu đakona u župi Bezgrješnoga začeća BDM u Lepoglavi, gdje je stekao prva pastoralna iskustva. Za svećenika je zaređen 2000. godine, također u varaždinskoj katedrali, po rukama prvoga varaždinskoga biskupa Marka Culeja. Mladu misu slavio je u rodnoj župi, a potom postaje župni vikar u župi sv. Nikole biskupa.
»Na toj službi ostajem do 2003. godine, kada dekretom varaždinskoga biskupa preuzimam službu župnika u novoosnovanoj župi bl. Majke Terezije. Iste je godine Majka Terezija proglašena blaženom, a 2016. godine i svetom«, iznio je biografske podatke župnik Piskač, prisjećajući se da je 2008. godine započela gradnja župne crkve. Crkva je 2009. posvećena i položene su moći tada kalkutske blaženice. Nakon njezina proglašenja svetom u crkvi je postavljen kip sv. Majke Terezije u prirodnoj veličini koji krasi oltarni prostor.
»Župna je crkva građena u obliku kruga koji simbolizira svetu euharistiju, jer je hostija okrugla. Sv. Majka Terezija bila je posebno posvećena Isusu u euharistiji, pa odatle i ideja za takav oblik crkve. Samim time se ispunjava i naglasak u konceptu liturgijskoga prostora da vjernici budu što bliže oltaru«, naglasio je starigradski župnik, i doista se oko oltara i svetičina kipa može osjetiti toplina. I župniku i mnogim vjernicima dolazi na pamet citat Majke Terezije: »Život je zadaća – ispuni je, život je dragocjenost – čuvaj je, život je žalost – prebrodi je, život je borba – bori se, život je život – brani ga.«
»Ove riječi svete Majke Terezije i danas nalaze svoju aktualnost u svakidašnjem životu vjernika. I danas je mnogima život težak i treba im utjeha i pomoć. Danas imamo velik broj nerođene djece koja bi htjela živjeti, ali im je život nasilno uskraćen i zato danas treba braniti život nerođene djece. Danas imamo velik broj ljudi koji se bore za život u svojim bolestima i njima treba svesrdno pomagati u toj borbi za goli život, njima treba topla riječ i osmijeh kao što je to pružala Majka Terezija svojim suvremenicima«, uvjeren je župnik Piskač i napominje da dragocjenost života treba ponovno posvijestiti. »Suvremeni svijet itekako treba Svjetlo Kristove milosti koje nam svojim zagovorom Majka Terezija nesebično daruje. Ona je osjetila tamu nebrige za siromašne diljem svijeta, pa sve nas poziva da budemo uvijek milosrdni prema siromasima; bilo onima koji trpe tjelesno siromaštvo, bilo prema onima koji trpe duhovno siromaštvo«, dodaje starigradski župnik.
Naglašava i da je župa konfiguracijski »razvučena« po terenu te je pastoralni cilj da što veći broj ljudi ima dostupnost sakramentalnoga života, ponajprije euharistije. Osim župnoga pastoralnoga vijeća i župnoga ekonomskoga vijeća, u župi djeluju mješoviti pjevački zbor, dječji zbor, ministranti, župni Caritas, molitvena katehetska zajednica i liturgijski čitači. Jedan od važnijih naglasaka jest okupljanje vjernika na pobožnost klanjanja pred Presvetim jednom tjedno, kako je to činila sv. Majka Terezija.
Neizbježna je intenzivna globalizacija koja utječe i na starigradsku župu. Ponajprije se to primjećuje kod mlađe populacije koja je iznimno podložna različitim sadržajima koje nudi moderna tehnologija. Mladi su, kao i posvud u svijetu, često prisutni na društvenim mrežama i mrežnim portalima. S jedne strane, analizira župnik Piskač, tehnologija ima pozitivnih komunikacijskih učinaka, no s druge joj otežava – gubitak identiteta osobe, gubitak praktične vjere, život u virtualnom a ne u stvarnom životu, gubitak osjećaja za žrtvu u životu, gubitak osjećaja za obitelj. »Globalizacija donosi i velike poteškoće u praktičnom životu vjernika koji su zaposleni pa nemaju mogućnosti redovitoga odmora, a samim time se gubi potreba dolaska na nedjeljnu misu. Ujedno se gubi potreba zajedničke obiteljske molitve, a sve to pridonosi slabljenju osobne vjere«, primjećuje starigradski župnik. Suvremeni način promišljanja o životnim vrijednostima donosi nove izazove za svakoga pojedinoga vjernika pa samim time ni Podravina nije iznimka, tumači Piskač. »Najveći je izazov i danas kako poticati vjernike da prepoznaju važnost euharistije kao mjesta nove nade i nove vrijednosti života, jer današnji konzumeristički i materijalistički pogledi na stvarnost i vrijednost života udaljavaju čovjeka od vjere, a dakako onda i od same Crkve. Zato mi se čini važnim poticati vjernike na osobnu i zajedničku svakodnevnu molitvu jer to je velik izazov i kušnja za današnjega vjernika.«
Starigradski vjernici strpljivo su nakon župne mise na Cvjetnicu ostali radi zajedničkoga fotografiranja i kratkoga upoznavanja župnih skupina. Voditelj Caritasa, član pastoralnoga vijeća i tajnik župe Stjepan Jakopiček diplomirani je elektrotehničar, suprug i otac triju kćeri. Radi u INA-i u Molvama. Sjeća se vremena kada je Starigrad pripadao najprije župi sv. Nikole, potom i župi sv. Antuna Padovanskoga, obje u Koprivnici. Sudjelovao je u izgradnji crkve i napravio elektroinstalaciju u pastoralnom centru. »U Caritasu imamo osamnaest članova. Radimo vjenčiće, vaze, ruže, figurice anđela. Prikupljamo novac i donacije vjernika kojima dvadesetak obitelji opskrbljujemo hranom te higijenskim i drugim potrepštinama. Nabavljamo i peći tijekom zime, osiguravamo ogrjev, popravljamo kućanske aparate«, napominje svestrani Jakopiček i dodaje da je samcima najpotrebniji razgovor, neovisno o imovinskoj situaciji. Na području župe nalazi se i dom za starije i nemoćne osobe.
Sedamdesetogodišnji umirovljenik Franjo Husić ima dvojicu sinova i četvero unučadi. Voditelj je molitvene zajednice koja se okuplja srijedom, petkom i nedjeljom. »Molitva je potrebna i nama, i za one župljane koji nisu redoviti na misnim slavljima. Svećenik predvodi molitvenu zajednicu u kojoj djeluje tridesetak članova«, upoznaje Husić, i nisu stali s molitvom unatoč župnikovim zdravstvenim poteškoćama. Šali se kako pod stare dane ponovno mora u školu, prisjećajući se vremena slavljenja euharistije u školskim prostorijama. Pjeva i u mješovitom zboru, sretan zbog »duple molitve«. Još je 1970. pekar Husić došao u »Podravku«, a potom se u »Starom gradu« oženio i – ostao. Glede samoga načina života, kaže da je bilo mukotrpno. »Imao sam zemlju, ručno smo radili ono što danas strojevi obavljaju. Nedavna anketa o mladima pokazala je da su i u gradu i na selu mladi pretili. Strojevi su prevladali…«, zaključuje najstariji član župnoga pastoralnoga vijeća, kojega vjerno prati jedna od unučica.
Posljednjih godinu i pol dana dječji zbor župe sv. Majke Terezije, sav odjeven u bijele majice sa svetičinim likom, vodi Valentina Rajn. »Pjevamo, djeca su jako radoznala o pitanjima vjere, liturgije, uživaju slaviti Gospodina«, kratka je i jasna učiteljica razredne nastave u područnoj školi u Velikom Pogancu. Završila je Učiteljski fakultet u Čakovcu. »Budući da sam svirala klavijature, nakon udaje i dolaska u Starigrad župnik me zamolio za snažniji angažman.« Rodom je iz Jertovca kod Marije Bistrice, supruga je i majka dvogodišnjega djeteta. »Na početku su mi govorili da će mi nedostajati bregi, no sve je isto. Lepo sam se snašla, svi su me lijepo prihvatili«, razdragana je Rajn, no priznaje da joj je bilo teško u početcima. »Nedostatak vremena, kućanski poslovi, gradnja, sve poteškoće imam u malom prstu«, dodaje Rajn, a lik sv. Majke Terezije kao da se još snažnije nasmijao malim pjevačima, novoj starigradskoj mladosti.
Znanica iz starijih koprivničkih reportaža voditeljica je mješovitoga zbora Ana Tot. »Nakon petnaest godina već u dušu znam cijeli zbor. Trude se, iako ne nastupamo na festivalima«, govori Tot, potičući vjernike da se još snažnije uključe u rad župne zajednice, čitanjem, pjevanjem. »Jedna je psalmistica, čim je nema, nastaje problem. Trudim se animirati, nitko ne traži profesionalca, zafrkavam ih da nitko ne će sjesti na njihovo mjesto dok pročitaju čitanje«, nasmijano zaključuje svestrana Tot.
Animatorica za mlade i predstavnica liturgijskih čitača također je rođena Koprivničanka Melani Škrobar. Studentica je druge godine povijesti u Zagrebu. »Odmalena imam naviku ići na misu s majkom, od sakramenta potvrde još sam više učvrstila ljubav prema molitvi. Idemo i barem jednom mjesečno na dekanatske susrete, tu su razne kateheze, duhovne obnove, sve je nama prilagođeno. Sudjelovali smo u Vukovaru prošle godine, prije četiri i u Dubrovniku. Razne su aktivnosti i moja je zadaća biti informirana i surađivati sa župnikom glede organizacije«, navela je Škrobar, sretna zbog prijateljstava u mladoj župi.
»Glasnogovornik« petnaestak ministranata bio je najstariji među njima, ali svejedno samozatajni šesnaestogodišnji Zvonimir Trgovčević. Prije je išao u crkvu sv. Nikole, a od trećega razreda osnovne škole živi u Starigradu. Drugi je razred srednje obrtničke škole. »Ministrant treba biti miran i poučiti druge. Mlađe treba učiti liturgiji, kada nositi vodu i vino, od ranih dana«, kazuje Trgovčević, koji živi u peteročlanoj obitelji. Stariji mu brat studira biokemiju u Danskoj, a sestra u Čakovcu.
Odlasci su neminovan i regionalni, i hrvatski problem, zato župnik Piskač na kraju naglasak stavlja na očuvanje obiteljskoga života. »Svjedoci smo da društvo u cijelosti može napredovati samo ako su obitelji sretne. Tako i Crkva ima svoju bolju perspektivu ako će obitelji ostati na okupu, tj. biti Bogu posvećene. Mnoge su obitelji danas nažalost ranjene mnogim poteškoćama, ali vjerujem da snagom Isusa Krista sve to može biti preobraženo u jednu ljepšu i sretniju budućnost mnogih obitelji ovoga podravskoga kraja, kao i cijele Crkve«, uvjeren je starigradski župnik.
U obilasku ostalih sakralnih objekata župe put cestom, na sreću suhom, vodi istočno prema Draganovcu. Kuće su raštrkane kao razbacane lego kockice na »bregima«. Župnik pripovijeda da uz blato i snijeg pojedinim imanjima nije lako prići.
Župni sakristan Martin Rožman ponosno pokazuje spomen-ploču na kapelici sv. Vida, sjećanje na 1999. godinu, kada su mještani Draganovca podignuli kapelicu uz pomoć župnika župe sv. Antuna Padovanskoga, dobročinitelja i Grada Koprivnice. »Ne zaboravi da se pomicanjem sata približio i mučenik sv. Vid«, našalio se župnik, a sakristan Rožman spremno prihvatio i najavio prionuti poslu. Put via Draganovec nastavlja se prema filijali Bakovčice. Uvrježeniji je naziv u množini (negdje se piše i Bakovčica), kao što je i završetak riječi na podravski »ec« logičniji od natpisa na prometnom znaku – Draganovac.
U Bakovčicama stoji kapela Bezgrješnoga Srca Marijina, usputna postaja planinarskoga križnoga puta, a u nju, neovisno o danu, rado svrate planinari na kratku molitvu. Put dalje vodi prema podravskoj magistrali i Koprivničkim Bregima, no riječ je samo o prečici za Štaglinec. Euharistija je u društvenom domu uz koji stoji raspelo, a slika sv. Florijana na susjednoj zgradi DVD-a Štaglinec podsjeća na zaštitnika vatrogasaca. Izmjenjuju se mise u filijalama svake dvije nedjelje u 9.30 sati, a u župnoj su crkvi mise u 11 i 18 sati. Ovu posljednju uglavnom pohode mlađi vjernici, preporučujući se Gospodinu za novi školski i radni tjedan.
Putopisni krug vraća se na početak u »Starom gradu«. Tako, nesastavljeno, naziv svojega mjesta sklanjaju njegovi stanovnici. Ali nije ni Stari Grad na Hvaru ni Starigrad sljubljen s Paklenicom i Podvelebitskim kanalom. Uske starigradske staze na Galović bregu nisu dovoljne za mimoilaženje dvaju automobila, ali zbog još jednoga upijanja panorame i fotografiranja župne crkve vrijedi riskirati pod ručnom kočnicom. I vidjeti podravsku ravnicu, siluetu industrijske Koprivnice i daleke balatonske horizonte.
Slijedi povratak u nizinu, ostaje za nama crkva sv. Majke Terezije, obronci Bilogore smjenjuju zimu buđenjem proljeća, bukova drva još dobro dođu za loženje na tradicionalan način, no uskoro podravsko sunce razmiče pospane zavjese nad zimskim snom i Podravina diše, u ritmu zemlje i planine, odnoseći poput vala zemaljski udah prema Koprivnici i Dravi. U mislima na sv. Majku Tereziju, njezinu poniznost i misionarstvo ljubavi – nakon skraćenoga sata gasi se produljeno dnevno svjetlo.
