S ciljem da djeci, posebice predškolcima u dobi od tri do sedam godina, približe katolički pristup spolu, rodu i teologiji tijela salezijanska izdavačka kuća iz Zagreba početkom travnja izdala je dvije slikovnice američke autorice Monice Ashour »Svako tijelo ima nešto reći« i »Bog ima svrhu za djevojčice i dječake«. Ne skrivaju da su zbog aktualnoga društvenoga trenutka – u kojem se inzistira na uvođenju rodne teorije kroz tzv. Istanbulsku konvenciju – upravo objavili te dvije slikovnice koje su dio evangelizacijskoga projekta u Sjedinjenim Američkim Državama, a koje na djeci razumljiv i popularan način prenose glavne naglaske i nauk Katoličke Crkve, kao i baštinu sv. pape Ivana Pavla II. Osim predstavljanja dviju slikovnica, iz izdavačke kuće »Salesiana« žele otvoriti dijalog o temama rodne ideologije i kulture dijaloga u društvu pa su već organizirali tribine u Zagrebu i Splitu, a najavljuju i tribine »Muško i žensko. Točka« u Osijeku 24. travnja te u Rijeci 3. svibnja.
O slikovnicama za Glas Koncila govori urednik i predvoditelj izdanja teologa Marin Periš, koji ističe da izdavanjem slikovnica ne želi podizati tenzije, nego otvoriti dijalog.
»Izdavanje naših slikovnica poklopilo se s aktualnim društvenim trenutkom, ali naš odgovor nije polemički, nego kao crkvena izdavačka kuća želimo pružiti pozitivan odgovor – evangelizaciju i odgoj našim tradicionalnim vrijednostima koji podrazumijeva da muževnost i ženstvenost nisu međusobno zamjenjivi, nego su komplementarni. Smatramo da naša ponuda kroz te slikovnice prenosi specifičnu kršćansku i općeljudsku poruku te se na taj način dijaloški uključujemo u javnu raspravu i želimo poslati poruku da se u raspravama više treba razgovarati argumentima, a manje emocijama«, kazao je Periš.
Slikovnica »Svako tijelo ima nešto reći« razrađuje općenito temu tijela, primjerice kako osluškivati potrebe kao što su želja za odmorom, hranom i sigurnošću, svraćaju pozornost djeci na značenje tijela potvrđujući izvornu dobrotu tijela i njegovih poruka. Druga slikovnica »Bog ima svrhu za djevojčice i dječake« poručuje kako činjenica da je netko stvoren kao muško ili žensko donosi i određeni poziv – ravnopravan, ali različit. »Žalosno je da danas moramo isticati slikovnice u kojima su pojmovi objašnjeni na način koji je nama očit ili je donedavno svima bio očit. No vidljivo je da je to potrebno, jer se s druge strane agresivnom kampanjom i na silu nastoji nametnuti nešto što je potpuno strano našoj tradiciji i vrijednosti, kao i znanstvenim spoznajama. Argumenti su na našoj strani, pa kao članovi Crkve i društva moramo znati odgovoriti na proaktivan način, ne samo i isključivo obrambeno«, kazao je urednik slikovnica Periš.
Osim slikovnica, napisanih prije tri godine u SAD-u, iz iste su radionice – autorice teksta Monice Ashour, bivše učiteljice koja se danas bavi govorništvom te je predsjednica Evagelizacijskoga tima za teologiju tijela, nastali i brojni drugi priručnici za djecu i mlade. Kroz takve sadržaje, kako svjedoči urednik izdanja Periš, žele odgajati djecu od najmanjih nogu u istini, važnosti razumijevanja govora tijela i razumijevanja spola, usmjeravati djecu da otkriju i prepoznaju vlastiti identitet, a najvažnija je poruka da već činjenica što su stvoreni kao muško ili žensko na neki način određuje Božji poziv za njihov život. Jer muškarci i žene donekle su isti, ali su u nekim stvarima i različiti, no njihova je razlika bogatstvo i u dostojanstvu su jednaki. Samo žena može biti majka, a samo muškarac može biti svećenik. Isključivost dara za određeni rod nema veze s nametanjem stajališta društva ili Crkve, nego s onim što osoba u svojoj biti jest, muško ili žensko.
»Slikovnice će pomoći djeci upoznati što znači biti muško i žensko, da dobiju prave primjere i istinit sadržaj. To se ponajprije prima u vlastitoj obitelji, ali očito je da u današnjem vremenu postoje problemi. Obitelji se raspadaju i rastaju, postoje problem muških i ženskih uzora, uzora otca i majke. Djeci treba govoriti jasno i razumljivo, djeca traže jasnoću, a ne konfuziju. Rodna ideologija unosi konfuziju. Roditelji rijetko znaju kako ispravno razgovarati s djecom o spolnosti i ne nalaze uvijek prave riječi, no slikovnice poput ovih mogu biti instrument i poticaj da u konfuznoj situaciji u medijima i u društvenoj javnosti majke i otčevi znaju djeci pristupiti na pravi način«, kazao je Periš.
Na pitanje nije li predškolska dob prerana za razgovor o spolnosti, prenoseći tako i česte argumente da izlaganje djece takvim temama može dovesti do hiperseksualizacije, odgovorio je: »Nema riječi o preranoj seksualizaciji djece, ovdje se na primjeren način pristupa djeci, priprema ih se i uvodi u sve one teme koje će doći kasnije. Na djeci pristupačan način, kroz njihove svakodnevne situacije, kontakt s drugom djecom, igru, sve ono što je njima blisko upućuju se poruke da tijelo govori, da i tijelo šalje određene poruke i potrebno ga je slušati. Pa se tako primjerice iznose primjeri da peckanje koljena znači da treba potražiti pomoć, smijeh označava radost, spuštena glava sramežljivost. Poruke tijela su važne i govore objektivnu istinu, a poruka koja se prenosi u slikovnici ‘Svako tijelo ima nešto reći’ govori i kako tijelo drugoga također komunicira te uči djecu da nauče slušati govor svojega tijela, ali i onoga drugoga«, poručuje Periš, detaljno opisujući slikovnice koje će na tridesetak stranica lijepim ilustracijama i jasnim porukama privući djecu.
Uređujući slikovnice, sugovornik Periš naučio je da je važno za djecu u dobi između tri i sedam godina da ih se usmjerava u njihovu identitetu i razvoju, a spolnost je svakako važan dio identiteta i nužno je razgovarati i o tim pitanjima. »Svi koji su se susreli sa slikovnicom govore da je sadržaj prilagođen predškolcima. Nakon određenoga broja stranica poruke se ponavljaju, priča se zanimljivo gradi i ima svoju težinu, kaže Periš objašnjavajući da se u slikovnicama uz spol spominje i rod, no on se poima kroz kršćansko razumijevanje koje nije isključivi društveni konstrukt. I time žele biti bliski obiteljima, podržavati ih, ohrabriti i pokazati im ispravan put tumačenja pojmova spola i roda koji je zacrtan u biologiji, ali i u Svetom pismu, osobnom iskustvu i razumu.
Budući da su slikovnice napisane i oslikane u Sjedinjenim Američkim Državama, logično je pitanje jesu li sadržaji razumljivi i djeci u europskom kulturnom okruženju, na što urednik izdanja Periš odgovara: »Govor o toj tematici je univerzalan, ne postoji kulturalna razlika koja se može vidjeti. Djeca su svagdje djeca, ta je tema univerzalna ljudska i nismo imali poteškoća. No primijetili smo da je u Americi – bez obzira na prisutnost i snažno promicanje rodne teorije i LGBT propagande – situacija ipak drugačija. Tamo Crkva ima pravo promicati svoje vrijednosti i dati svoju ponudu, a u nas u Hrvatskoj kao da to nije normalno, ne razumiju se pojmovi, kada Crkva da svoju ponudu, odmah se spominje sekularnost. Slikovnice u Americi nisu izazvale obrambeni stav države jer je sasvim normalno da sve denominacije mogu sudjelovati i dati svoju ponudu društvu«, zaključno kaže urednik slikovnica.
