I ove je godine u Hrvatskoj održana prosvjedna akcija pod nazivom »Marš za znanost« u kojem je sudjelovala heterogena skupina građana, studenata, političara, predstavnika civilnih udruga i znatiželjnih namjernika. Prošle je godine skup održan u tri hrvatska grada, a ove godine samo u Splitu i Zagrebu. Ideja manifestacije uvezena je iz Sjedinjenih Država u kojima se uličnim okupljanjem, na Dan planeta Zemlje, izražava protivljenje službenoj politici Trumpove administracije koja poremećaj klime ne smatra posljedicom ljudskih aktivnosti.
Stoga je jedan od lajtmotiva hrvatskoga »marša« sadržan u poruci s tekstom o »globalnom zaglupljenju«. Okupljeni smatraju da sumnje u ljudski utjecaj na klimatske poremećaje nisu znanstveno utemeljene, a svako stajalište suprotno od znanstvenoga je – »glupo«! U Hrvatskoj je »marš za znanost« iskorišten kao obračun s neistomišljenicima, onima političkim, znanstvenim i ideološkim. Prema riječima sudionika, poruke sa skupa upućene su protiv praznovjerja i pseudoznanosti, protiv onih koji sumnjaju u teoriju evolucije, u dobrobit cijepljenja i protiv onih koji drže da je Zemlja ravna ploča.
Dobre namjere »marša« i svima prihvatljivi zahtjevi o važnosti znanosti za razvoj društva kompromitirani su parolama (a vjerojatno i namjerama) kojima se ismijavaju znanstveni laici, tvrdoglavi ljudi ili jednostavno oni koji drukčije misle. Takav je »marš« bio usmjeren više »protiv«, a manje »za«. Važna poruka s plakata poput: »Mijenjajmo navike, a ne klimu« zamagljena je iritantnim oblikom isključivosti i suvišnim doskočicama poput: »Nije Bog stvorio Adama i Stevu, nego evolucija« ili: »Znanjem protiv fašizma«. Održani govori bili su puni svečanih fraza o budućnosti ili pak bojnih pokliča protiv prošlosti: »Došlo je vrijeme da uklonimo lomače!«
Ni ove godine nije bilo viđenijih znanstvenika, niti su se oglasile akademske institucije u znak podrške »maršu«. Nikola Baketa, poslijedoktorand Instituta za društvena istraživanja i bivši student Soroseva sveučilišta u Budimpešti, prigovara: »Zbog anemije akademske zajednice organizaciju ovoga marša preuzela je studentska organizacija Anomija.« Za razliku od znanstvenika, skupu u Zagrebu pridružili su se političari poput Vesne Pusić, Davora Bernardića, Sabine Glasovac, Anke Mrak Taritaš i Tomislava Stojaka. Na splitskom se skupu »prikrpao« i Ante Tomić, čime je hrvatski »marš za znanost« nepotrebno obilježen jednoličnom bojom.
Prošlogodišnji je marš bio pozornica sekularnih ispada poput: »Između škole i vjeronauka nema kemije«, a ove je godine aktivizam proširen na područje rodne ideologije. U svakom slučaju organizatori i sudionici skupa prepoznali su priliku i privatizirali »marš za znanost«, odnosno zloupotrijebili ideju marša za promociju vlastitih prioriteta. I ove su godine upućene psovke odabranim metama, točnije rektoru zagrebačkoga Sveučilišta Damiru Borasu. Moguće je da je zbog plagiranja prošlogodišnje ikonografije marša odaziv maršu za znanost ovaj put bio još manji.
Zanimljivo je da se u isto vrijeme u Zagrebu održavao drugi skup: prosvjed stanovnika Slavonskoga Broda zbog onečišćene vode i zraka. Brođani su već godinama žrtve tehnološkoga nasilja iz susjedne rafinerije u Bosanskom Brodu, a stručno praćenje kvalitete zraka i vode – rijetka je pojava. Umjesto da otkrivaju probleme koji zahtijevaju stvarni doprinos znanosti, sudionici su se »marša za znanost« bavili »srednjim vijekom«. Čini se da je jedna od poruka plakata: »Ne vjeruj, sumnjaj« upućena upravo njima i njihovim (ne)jasnim ciljevima.
