Nagradu »Marija Jurić Zagorka« Hrvatskoga novinarskoga društva dobila je za svoj rad novinarka i urednica vanjske politika na Novoj TV Ivana Petrović, koja je, kako piše Roman Vujić za »7dnevno«, novinarka s vjerojatno najdužim stažem neprekidnoga izvještavanja s haaških suđenja. Bila je i na otvaranju haaškoga sudišta i nitko joj ne može osporiti da je provodeći u haaškim hodnicima i dvoranama dane, tjedne i mjesece koji su se, zahvaljujući epskoj sporosti rada toga suda, polako pretakali u godine, prateći rasprave i slušajući što se govorilo po kuloarima, postala ultimativan poznavatelj funkcioniranja cijeloga toga sustava. »Vjerojatno, na našu žalost, o njemu zna više i od naše godinama uspavane diplomacije, a neosporno od svih koji je ovih dana napadaju i razmazuju po medijima i gdje sve ne. Nitko, a ponajmanje dame i gospoda koji su ovih dana nezadovoljni odlukom Hrvatskog novinarskog društva da Ivani Petrović, za sav trud i rezultate na objektivnom informiranju javnosti o radu Haaškoga suda, dodijeli nagradu ‘Marija Jurić Zagorka’, pa u znak protesta vraćaju svoje nagrade koje su dobili prijašnjih godina – jer oni ne žele biti u lošem društvu – dakle nitko od uvrijeđenih i povrijeđenih novinarskih veličina nije imao ni blizu toliko kontakata kao novinarka Petrović s akterima suđenja, s tužilaštvom, braniteljima i sucima i svima onima koji su se vrzmali oko tog suda, pa i onima kojima ni na jednom pristojnom sudu ne bi bilo mjesta. Većina tih novinara koji sad mahom protestno vraćaju svoje nagrade imaju i imali su saznanja iz druge ruke, često baš i od Ivane Petrović«, piše Vujić.
Svake godine na drugu svibanjsku nedjelju pada Majčin dan, a 15. svibnja Međunarodni dan obitelji. U sjeni raznih događanja i obljetnica ovih dana, kako piše Vladimir Lončarević u Večernjem listu, ti će nadnevci zacijelo nečujno proći iako bi u okolnostima kada se izumiranje posljednjega Hrvata može izračunati gotovo u minutu upravo oni trebali u kalendarima biti označeni crvenim slovima.
»Dok smo naime, što nema zamjerke, ‘Dan mrtvih’ upisali u kalendar crvenim blagdanskim slovima, djeca, ‘majke’ i obitelji u kalendar nisu upisani ni crnim – jedan od apsurda doba koje se diči vjerom u budućnost. ‘Kultura smrti’ na koju je prvi snažno upozorio sveti Ivan Pavao II. polako ali sigurno razara biološko i društveno tkivo Europe, a s njome i Hrvatske. Razlog umiranja naše uljudbe na mnoge su načine razložili mnogi. Među prvima učinio je to Oswald Spengler koji je točno prije stotinu godina izdao prvi svezak slavne ‘Propasti Zapada’. Ta je knjiga pretrpjela mnoge kritike, ali, unatoč tomu, njezina osnovna misao pokazala se točnom: nestanak naše uljudbe ne mora biti posljedica nikakvih katastrofa ili ratova, nego jednostavno gubitka duhovne pokretačke snage i životnog elana. I danas, unatoč tomu što materijalno živimo bolje nego što je živjela ijedna generacija prije, mi svojim očima čitamo ‘mene, tekel, fares’. Europska demografska zima završni je izraz tog procesa. Sada kada je očito kako ona i u Hrvatskoj prijeti urušavanjem cijele društvene zgrade, ‘sistem’ se uzvrpoljio, ali ne nalazi načina reagirati na taj problem od ‘sistemskog značaja’. Neki misle kako ćemo ‘uvozom’ ljudi riješiti probleme. Nećemo, kao što neće ni drugi; jer demografsko stanje jedne nacije nije izraz stanja njezine ekonomije, nego stanje njezina duha. Kada bi hrvatska i europska demografska zima bila materijalni, financijski problem, zacijelo bi ga bankari već riješili, a bogate nacije ne bi znale kamo će s djecom. Stoga i demografi, premda osnovnom vokacijom ‘matematičari’, ističu da je za trajni demografski oporavak najvažnije izmijeniti duhovno ozračje u društvu prema djeci, majčinstvu i obitelji. To je lakmus-papir na kojem se testira vjera nacije u budućnost i sposobnost društva da je kreira. Pripomenimo da je naš ustav obitelj stavio pod ‘osobitu zaštitu države’ (čl. 62), a ‘država štiti materinstvo, djecu i mladež, te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarenje prava na dostojan život’ (čl. 63.).«
Koliko su mladi ljudi izloženi svakojakim lošim utjecajima dokazuju i pojave novih droga od kojih je jedna vrlo agresivna, a riječ je o »sintetskoj uličnoj drogi, snažnoga i za život opasnoga derivata THC-a«. »Djeca koja su kod nas zbrinuta danima osjećaju strah da će ih netko napasti, ne mogu spavati, čuju različite glasove, prepričavaju nam kako im se javlja glas koji im govori da će ih netko ubiti, misle da će sami sebi nešto učiniti, otkinuti si ruku i slično… To su strašne situacije«, rekla je za Jutarnji list dr. Katarina Dodig Ćurković, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek. U tekstu autor Nikola Patković navodi da je dr. Dodig opisala u kakvom su stanju djeca koja su na liječenje primljena zbog konzumiranja tzv. »osvježivača zraka«. »Djeca o kojima nam je govorila dr. Dodig Ćurković, a riječ je o njih šestero u dobi od 13 do 17 godina, hospitalizirana su u osječkoj bolnici prije desetak dana, a na liječenje su došla u razmaku od tri dana. Dolaze iz Osijeka, Đakova, Požege i Baranje. Podsjetimo, u veljači 2015. godine u središtu Zagreba od posljedica pušenja tzv. osvježivača zraka preminuo je 15-godišnji dječak.«
»Nikad dovoljno ponavljanja. Dakle: nije osvježivač! NIJE OSVJEŽIVAČ!!! NIJE. NIJE. Već sam desetke puta to ponavljao i opet ću! To je DROGA. Sintetska ulična droga, vrlo snažan i za život opasan derivat THC-a (poput kemijski izmijenjenog i znatno pojačanog ekstrakta marihuane), koji se unosi pušenjem. Njime su natopljene suhe trave, kako bi se mogle miješati s duhanom i motati u cigarete. Prodaje ih se u LAŽNIM pakiranjima aromatskih trava (i otuda popularni, ali posve netočan naziv ‘osvježivači zraka’ ili ‘herbal mix’). Paketići su najčešće veličine i izgleda pakiranja pojedinačnih prezervativa, raznih dizajna i naziva (Spice, Galaxy, Vertex, Incense, Bunga-Bunga, Zombi, Scooby Snax, Solar Super). Ne zavaravajte se glupostima, ne shvaćajte ih neozbiljno. Od toga se umire. Od toga su već umrla djeca. Prava djeca. Nečija djeca. To NIJE osvježivač zraka. Najgore od svega – naziv ‘osvježivač’ toliko je raširen da narkotik i dalje prolazi ispod radara tržišnim inspekcijama, carinicima na uvozu i policiji i nalazi se u SLOBODNOJ PRODAJI u trgovinama ‘zdravog življenja’ (najčešći naziv: Smart Shop), zajedno s vodenim hookah lulama, pušačkim bongosima, mirišljavim štapićima i ostalim priborom za pušenje i ‘rekreativno drogiranje’«, napisao je na Facebooku dr. Berecki, koji se posljednjih godina nagledao previše slučajeva djece koja su završila u teškom stanju nakon konzumiranja tih opasnih tvari.
»Tih šest slučajeva u kratkom periodu znak je za alarm. Ako se to ne spomene i javno ne objavi, bit će kao da se nije ni dogodilo. O tome treba govoriti, ali prije svega treba riješiti problem s kupnjom tih sredstava koja su djeci dostupna kao i slatkiši. Šokirali smo se kada nam je zbog toga došlo 13-godišnje dijete, a za jednu smo djevojčicu od 15 i pol godina doznali da je već prije dvije godine bila u kontaktu i s marihuanom, kanabisom, ‘osvježivačima’ i ecstasyjem. Sada je bila sumnja na ‘osvježivač’, kanabis i LSD«, ispričala je Jutarnjemu listu dr. Dodig Ćurković, inače i predsjednica Nacionalnoga povjerenstva za dječju psihijatriju. Kaže da među tih šestero djece ima i onih koji su to konzumirali prvi put, na nagovor prijatelja. Jedan je čak i aktivni sportaš.
Mnogi olako shvaćaju pušenje cigareta. Slobodna Dalmacija donosi izjavu jedne trudnice: »Ne mogu se odreći cigareta, smanjit ću, ali neću prestati pušiti. A uostalom čitala sam negdje na internetu da svi liječnici kažu da je loše naglo prestati. I moja je mater pušila kroz cijelu trudnoću kada je nosila mene i, evo me, živa sam i zdrava.« Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti izdao je javno upozorenje u kojem stoji da pušenje tijekom trudnoće uzrokuje brojne zdravstvene probleme, uključujući prerano rođenje, a moguća je i smrt novorođenčeta. Mogućnost pobačaja je veća. Pušenje može izazvati probleme s placentom – djetetovim izvorom hrane i kisika tijekom trudnoće. Pušenje u trudnoći povećava i rizik od iznenadne dojenačke smrti. Također, veća je mogućnost da će dijete imati defekte na usni ili nepcu… o čemu piše Saša Jandrijević Tomas.
