Borba za »poruku istine i kulture života«. Tako bi se u jednoj rečenici moglo sažeti predavanje Bernadette Smyth, osnivačice i direktorice najveće »pro life« udruge u Sjevernoj Irskoj »Precious Life« (Dragocjen život), na Prvoj međunarodnoj konferenciji »Život, dakle, biraj«, održanoj od 27. do 29. travnja u Zagrebu. Najzvučnija govornica na konferenciji Smyth svoju je udrugu osnovala 1997. godine nakon što je vidjela sliku pobačenoga djeteta. Različitim kampanjama educiranja javnosti i razotkrivanja laži koje promovira industrija smrti »Precious life« afirmirao se kao jedan od najsnažnijih pokreta te vrste u Europi. Udruga svakodnevno aktivno radi na ulicama, a u nju su uključene osobe iz svih dijelova društva. Zajednička im je golema ljubav prema nerođenoj djeci i njihovim majkama. Od početka djelovanja Bernadette Smyth smanjio se broj žena koje su odlazile iz Sjeverne Irske napraviti pobačaj u Engleskoj. Ta supruga, majka četvero djece i baka petero unučadi bila je aktivno uključena i u borbu za život preminuloga liverpoolskoga dječaka Alfieja Evansa, na kojem se, prema njezinu mišljenju, slomila sva nepravednost pravnoga sustava. »Presuda nad njim nalik je presudi nad svakim nerođenim djetetom«, napomenula je u svojem izlaganju.
»U protekla dva desetljeća svakodnevno sam posvećena djeci i majkama koje sam spašavala od užasa pobačaja. Različita su iskustva, najprije me ignoriraju, zatim se smiju, pa optužuju, ali na kraju pobjeđujem«, svjedočila je u svojem predavanju aktivistica Smyth, koja je naučena i na medijsku mašineriju lažnih optuživanja, zbog kojih je i sudski procesuirana, ali i oslobođena većine optužaba zbog svojega predanoga rada.
Ne namjerava odustati jer smatra da je borba za svako dijete smisao putovanja duboko prema Božjemu srcu. Priznaje da zbog napornoga rada često nema vremena ni za svoje bližnje, no željela je i dolaskom u Hrvatsku pokazati koliko je važno skrbiti se o svakom nerođenom djetetu. »Božje srce u našem srcu kuca za svako nerođeno dijete, gdje god se ono nalazilo, u Irskoj, Indiji, Africi, Hrvatskoj, Europi«, navela je, ističući dragocjenost dara života. Prisjetila se i prvoga uhićenja prije 19 godina, kada se u policijskom vozilu osjećala poput kriminalca. Čak su se i njezin suprug i djeca pitali: »O moj Bože, što ona sada radi?« »Priznajem da tada, dajući otiske prstiju, nisam znala na što me točno Bog poziva, koji je smisao mojega prosvjedovanja i angažmana, bila sam uplašena mogućnošću da završim u zatvoru, molila sam Boga da zaštiti moju obitelj ako se meni dogodi nešto loše«, iskreno je ispričala osnivačica »Precious lifea«. Smatra da Bog čovjeku svaku krizu daje u pravo vrijeme, i nema toga križa koji čovjek ne može ponijeti, i učiniti vrijednim podnesene žrtve. Mnogo se puta suočila s pitanjem zašto se toliko daje, cijelim svojim bićem, u borbu za prava nerođenih. Napominje da joj Gospodin na duhovan način daje izvanrednu prirodnu milost vidjeti tu nerođenu djecu. Ističe i važnost molitve koja jača svaku aktivnost, čak i kada svijet ili sudci prosuđuju prema ovozemaljskim zakonima. Navela je da se nikada ne treba zamarati obeshrabrenošću i malodušnošću jer će Gospodin već pokazati čovjeku smisao njegova djelovanja.
Iznijela je i kronologiju posljednjega slučaja u kojem je najprije bila proglašena krivom, a zatim i oslobođena optužaba za uznemiravanje ispred privatne klinike za pobačaje »Marie Stopes« u Belfastu 2014. godine. Kazna od dvije tisuće funta i stotinu sati društveno korisnoga rada drugostupanjskom je presudom preinačena u oslobađajuću. »Molila sam devetnicu Božjemu milosrđu. Isus može učiniti nevjerojatne stvari. Katastrofu može promijeniti. Kleknula sam pred Isusa i rekla: ‘Molim te, obrani me.’ Bila je nedjelja, imala sam zakazan sud u ponedjeljak. Gospodin mi je u duhu rekao – sutra je taj dan, dan pobjede. Knjiga o Jošui nam kaže: ‘Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam.’ Ušla sam u sudnicu pobjednički. Moj se suprug tresao pa sam mu rekla: ‘Ovo je taj dan.’ Rekao je: ‘Kako znaš?’ ‘Bog će me osloboditi. Ne će me osuditi jer me treba, sve nas treba’«, otkrila je Bernadette Smyth pripovijedajući kako ju je sud oslobodio.
»Javni tužitelj bio je na mojoj strani. Bog je preokrenuo stvar… Nisam čak ni razumjela što govore. Mediji nisu mislili da ću biti oslobođena. Vjerujem da je Bog moj osloboditelj. On je naš spasitelj. Nikad nam ne će dati nešto što ne možemo nositi. Tražit će od nas žrtvu, ali velika je povlastica žrtvovati se za Boga. Povlastica je biti u pokretu za život i spašavati živote nerođene djece. Držala sam tolike malene u ovih dvadeset godina i vjerojatno sam to uzimala zdravo za gotovo. Nema veće radosti«, navela je aktivistica u svojem zagrebačkom predavanju.
Nakon oslobađajuće presude otišla je ponovno pred spomenutu kliniku »Marie Stopes« i proživjela iznova čitavu medijsku torturu i zaključila da je najvažnije da njezina obitelj ne pati.
»Kada čovjek stane u obranu malenih, mora znati da ima velikoga branitelja na svojoj strani, svemogućega Boga koji kaže: ‘Učinit ću vas braniteljima, jer nemam drugoga tijela, nemam drugoga glasa, nemam drugu osobu nego tebe kao instrument.’ Kad se prepustimo, on može učiniti velike stvari za nas. Moramo biti poslušni, a ne kao ja koja nisam poslušala svoga supruga taj dan da ne idem pred kliniku, nego svoga odvjetnika, i trpjela sam posljedice toga neposluha čekajući policiju da mi se na Božić pojavi na vratima jer sam prekršila sudsku zabranu iz neznanja. Ponižena sam i to dijelim s vama. Moramo primati savjete jedni od drugih i biti ujedinjeni, u ljubavi, jer ljubav osvaja. Nakon toga iskustva shvatila sam da mi je Bog dao pravoga muža. Jako volim svoga muža. Bog mi ga je dao da me podržava, ne da se bavi onim čim se ja bavim. On je tiha i plemenita osoba. Nije zapaljiv kao ja. Bez njega nisam ta koja jesam. Ujedinjeni smo. Jako je važno biti u zajedništvu s bračnim drugom jer ste odgovorni jedno za drugo«, povjerila se sjevernoirska aktivistica za pravo na život.
Nakon svega uspjela je spriječiti dvije majke da počine pobačaj, što smatra jednom od većih pobjeda. »Ohrabrila me spoznaja da sam unatoč svemu omogućila život dvaju novorođenčeta. Božja milost nadahnula me iako sam se pitala zašto moja djeca moraju gledati majku na vijestima kao zadnjega kriminalca«, kazala je, sretna zbog prilike biti »veleposlanicom Krista« u ovom svijetu, boriti se za svaku ručicu, noge, srce nerođenoga djeteta. »Moja malenkost dio je mnogo veće, Božje kampanje«, zaključila je Bernadette Smyth, iznoseći još niz iskustava iz svojega djelovanja, ohrabrujući i nove naraštaje da nastave njezino djelo, kako bi još hrabrije i predanije nosili »poruku istine«, jer »još je ostalo mnogo toga učiniti u svakodnevnoj borbi – za život«.
