»Dome, slatki dome!« Dom je divno, drago, sigurno mjesto. Puno asocijacija, mirisa, doživljaja. Dom je tamo gdje je srce, tamo gdje miriše, tamo gdje je toplo, zapravo na mjestu gdje čovjeka netko čeka, gdje mu se netko veseli. U ljudskom, to je nekako idealna slika doma. Tako bi trebalo biti, takav dom imaju sretni ljudi. Često se susreću ljudi koji nemaju takav dom. Možda imaju samo krov nad glavom, ili mjesto gdje prespavaju, kuću s nekim brojem, da im nešto piše u osobnoj iskaznici. Ili samo postelju u prenoćištu. Susreću se i ljudi koji više nemaju doma, nemaju kuće, pa ni grada, gdje su kuće izgrađene.
Migranti, izbjeglice, prognanici, hodajuće sudbine nesretnih ljudi, koji su postali takvi zbog onih koji su zaboravili što znači dom, što dom nudi, što su trebali »ponijeti« iz doma…
Takve sudbine prošao je i dio hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu. No imali su odgovor – i srce može biti dom. U njemu čovjek čuva svoje drage, čuva i uspomene na one kojih fizički više nema. Sjećanja, misli, sati, sreća, tuga. Što je u srcu, to je na usnama. Ali zato postoji poseban dom: »U domu Otca mojega ima mnogo stanova. Tamo nam pripravlja mjesto i sigurnost neba.« U Otčevu domu upravo on čeka ljude, one koji ga znaju, a ne samo poznaju.
Više se voli onoga ili ono o čemu se više zna. Sigurnost doma, zaštita i toplina ono su što čeka one koji vjeruju. Širom otvorena vrata i velik zagrljaj trajna su ponuda svakomu tko želi osjetiti ljubav i prihvaćanje upravo onakvoga kakav jest. Već ovdje na prolaznoj zemlji, koja će nestati zajedno sa svojim djelima, pa sve do vječnosti, koja nije omeđena, ograničena, nego traje.
U domu Otčevu ima mjesta za svakoga, po imenu. »Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Otca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao?« U svom svakidašnjem djelovanju i u svom srcu svaki pojedinac treba pripraviti dom tu – na zemlji – jer jamstvo su mu Isusove riječi: »Idem pripraviti vam mjesto? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja.« Vječni dom je u ljudskom srcu u kojem treba poravnati putove, a »najbolji bager« za to je vjera Bogu i ljubav prema čovjeku. Djela ljubavi i milosrđa ravnaju rupe životnih putova dok »bagerom« upravlja Gospodin.
