Kao što je evanđelje neodvojivo od duhovnoga života, tako se može reći i za svetce i svetice. Oni su živo evanđelje pisano ne crnilom ni na papiru, nego u srcima koja kucaju životom. Zato su oni bili »objava Božjega lica u vremenu u kojem su živjeli«, kako to veli jedan suvremeni teolog. Oni su dokaz da evanđelje nije utopija, nego program po kojem čovjek može u potpunosti ostvariti sebe. »Gloria Dei vivens homo«, govorio je sv. Irenej, što znači »živi čovjek je slava Božja«, tj. čovjek koji se potpuno ostvario po volji vječne Ljubavi. »Prepoznati potpuno ostvarenje života i ljubavi u jednom stvorenju, iako krhkom i slabom, znači ispovijedati divote Božje. Bog je proslavljen u svojim svetima: u njima sjaji neprolazna ljepota Svevišnjega; u njima Bog se ne prestaje objavljivati kao ljubav. A budući da je beskrajno bogatstvo vječne ljubavi, beskrajni će biti i njezini odrazi: fantazija i kreativnost svetosti nemaju limita, tako da je svaki svetac jedna nota i jedan novi naglasak u simfoniji hvale Crkve« (B. Forte).
Svetci – kao kršćaninovi prijatelji na putu prema vječnoj domovini – mogu biti od velike pomoći budući da su već prešli put koji kršćanin prolazi i koji tek treba prijeći. Oni u njemu pobuđuju nadu: u njima je ostvareno ono što u njemu još nije. Oni su dokaz da je Bog vjeran svojim obećanjima i da se ona ispunjaju u ljudskim životima. Svetci upućuju na beskonačne mogućnosti, na koje Bog poziva čovjeka kako bi se u potpunosti ostvario. »Svaki svetac je poruka, koja govori na osobit način u povijesno različitim situacijama. Oni govore i danas; oni su glasovi jedinstvene Riječi Božje, koja je u njima postala događaj, život, ostvarenje« (B. Forte).
Svetci su zagovornici na nebu, i kršćanin može na njih računati u svojoj molitvi tražeći njihov zagovor i pomoć. Još više, oni su uzori kršćaninu u njegovu svakodnevnom životu vjere i hodu na putu k savršenosti. Svet se postaje življenjem po volji Božjoj, a to se događa kada osoba u svem svom življenju i djelovanju želi ugoditi Bogu, odnosno kada sve nastoji činiti iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Čitajući djela svetaca, kršćanin pronalazi potrebnu duhovnu hranu, a čitajući njihove životopise, uviđa kako je Bog postupao s njima, kako ih je vodio i kako je djelovao u njihovu životu. Sve to u kršćaninu može probuditi živu čežnju za Bogom i svetošću života.
