U vrijeme kanonske vizitacije križevačkoga vladike Julija Drohobeczkoga 1895. župama Dalmatinskoga vikarijata u Vrlici je župnik bio Žumberčanin Ilija Malić, koji je stupio na službu 4. svibnja iste godine. U to vrijeme u crkvi mu je pomagao odbornik Vaso Gjukić.
Grkokatolička župna crkva Presvete Trojice u Vrlici izgrađena je 1843., a posvećena je po križevačkom vladiki Gabrielu Smičiklasu u lipnju 1844. Zapisnik vladike Drohobeczkoga donosi vanjski i unutrašnji opis crkve. On uz ostalo spominje da se u crkvi 1895. nalazio drveni ikonostas, a ostali je inventar preseljen u rimokatoličku vrličku crkvu u kojoj se često služila grkokatolička liturgija. U rimokatoličkoj vrličkoj crkvi tako su se nalazili predmeti iz grkokatoličke crkve, i to propovjedaonica, sjedala i ostali liturgijski predmeti. Župni dvor izgrađen je u Vrlici 1852., a od nekretnina župa je posjedovala i njivu u Podosovlju zvanu Podvornica, za koju je u zapisniku upisan i broj čestice. Župnik Malić spomenuo je i prijašnjega vrličkoga župnika Janka Popovića pokopanoga u Samoboru, koji je uredio i lijep vrt. Prilikom vizitacije vladika Drohobeczky zamijetio je da crkva ima mali zvonik, tzv. preslicu, te je obećao da će se oko toga osobito zauzeti nakon povratka u Križevce. Već u proljeće 1896. njegovom je zaslugom crkva dobila novi veći zvonik.
U prvom desetljeću 20. stoljeća nastavlja se redoviti crkveni život u župama Dalmatinskoga vikarijata, no stvaranjem Kraljevine SHS za grkokatolike u Dalmaciji nastaju velike neprilike.
Već 1922. vrši se otvoren pritisak da grkokatolici u Petrovu polju prijeđu u srpsko pravoslavlje. Kako je poslije I. svjetskoga rata, dakle od 1918., župni dvor bio ispražnjen, 4. travnja 1924. školska vlast u Splitu, bez znanja Križevačke biskupije, donosi rješenje kojim se župni dvor u Kričkama pretvara u mjesnu školu. Na takve je postupke ubrzo reagirala Križevačka biskupija te je u Dalmaciju upućen dr. Janko Šimrak da riješi spor. On se u Splitu energično zauzeo za obustavu protuzakonita postupka te je pravodobnom reakcijom spasio župni dvor od uzurpacije. Uvidjevši ozbiljnost situacije, Duhovni stol grkokatoličke Križevačke eparhije odmah je župnikom u Kričkama, Baljcima i Vrlici imenovao oženjenoga svećenika o. Josipa Ribačuka, koji je u Dalmaciju stigao već 26. svibnja 1924. U sljedećim danima započeli su i radovi na obnovi tamošnjega župnoga dvora, a svećenik Ribačuk za to je vrijeme boravio u drniškom franjevačkom samostanu. Ključeve kričanskoga župnoga dvora u to vrijeme držao je crkveni odbornik Petar Krička koji je uz dr. Šimraka čvrsto branio prava grkokatoličkoga župnika koja su pak ondašnje vlasti na svaki način pokušavale osporiti.
U Kričke 1924. umjesto o. Ribačuka dolazi o. Janko Heraković, koji će ubrzo, bez produbljivanja sukoba, u potpunosti riješiti nastali problem. Pop Janko, kako je nazivan u narodu, tijekom svoga djelovanja u Dalmatinskom vikarijatu uspio je uvelike pomiriti grkokatoličku i pravoslavnu zajednicu u drniškom kraju. Ostao je u Kričkama do 1942. godine, kada se preselio u Križevce. Predaju o dobrom popu Janku iz Kričaka kasnije su diljem Dalmacije i šire prenijeli mnogobrojni grkokatolički, rimokatolički i pravoslavni vjernici te osobito drniški franjevci. Nakon popa Janka u Dalmatinskom grkokatoličkom vikarijatu više ne borave stalno grkokatolički svećenici.
Vikari grkokatoličkoga vikarijata živjeli su u Dalmaciji sve do 16. studenoga 1942., kada je Janko Heraković pobjegao znajući da će partizani sutradan doći u selo. Crkve u Kričkama i Baljcima uništene su tijekom Drugoga svjetskoga rata, a vrlička je stradala u potresu te je do temelja srušena 1970. godine. Nakon Drugoga svjetskoga rata dolazi do nagla opadanja broja vjernika te nestanka grkokatoličke zajednice u sva tri sela. Unatoč srušenim crkvama i nestanku vjernika, tri župe Dalmatinskoga vikarijata Križevačke eparhije nikad nisu ukinute. U četiri dalmatinske županije danas živi šestotinjak vjernika za koje se brine na početku feljtona spomenuti o. Milan Stipić.
Na temelju podataka iz matičnih knjiga te stanja duša napravljeni su popisi župnika i upravitelja župa Dalmatinskoga vikarijata od osnutka do Drugoga svjetskoga rata, te godine upravljanja.
Župnici i upravitelji župe u Kričkama bili su Petar Krička (1832.-1834., ubijen), Bazilije Bubanović (1834. – 1842.), Bazilije Poturčić (1842. – 1846.), Đuro Smičiklas (1846. – 1849.), Marko Stanić (1849. – 1852.), Nikola Hranilović (1852. – 1862.), Dionizije Bastašić (1862. – 1866.), Miloš Nikolić (1866. – 1887.), Vladislav Laboš (1887. – 1900.), Ilija Radić (1901. – 1914.), Ilija Garapić (1914. – 1918.), Andrija Segedi (1920.), Josip Ribačuk (1924.) i Janko Heraković (1924. – 1942.).
Župnici i upravitelji župe u Baljcima bili su Marko Busović (1832. – 1839.), Bazilije Trbojević (1839. – 1841.), Ilija Cvetišić (1843. – 1847.), Aron Crvenković (1847. – 1876.), Mihajlo Nikolić (1878. – 1884.), Mihajlo Golubić (1887. – 1889.), Nikodim Jovanović (1895. – 1908.), Ilija Garapić (1914. – 1918.), Josip Ribačuk (1924.) i Janko Heraković (1924. – 1942.)
Župnici i upravitelji župe u Vrlici bili su Pahomije Busović (1833. – 1835.), Đuro Dulikravić (1835.), Bazilije Poturčić (1835. – 1842.), Đuro Smičiklas (1842. – 1846.), Nikola Hranilović (1846. – 1852.), Daniel Garapić (1852. – 1854.), Andrija Laboš (1854. – 1867.), Mihajlo Latković (1867. – 1876.), Ivan Popović (1876. – 1882.), Nikola Segedi (1882. – 1887.), Petar Stanić (1887. – 1893.), Ilija Malić (1893. – 1921.), Josip Ribačuk (1924.) i Janko Heraković (1924. – 1942.).
ZAVRŠETAK
Danijel Vranešić/Ivo Mišur
