Umjesto da umiruju radno aktivnu populaciju i umirovljenike, mjerodavna ministarstva kao predlagači promjena zakonskih propisa o doprinosima za mirovinsko i druga osiguranja plaše javnost crnim prognozama. Tako npr. objavljuju da bez reforme mirovinskoga sustava sadašnje stanje nije održivo jer godišnje nedostaje za isplatu mirovina oko 17 milijardi kuna. Javnost se uvjerava i da bi za izjednačavanje budućih umirovljenika sa sadašnjima bilo potrebno još dodatnih 40 milijardi kuna, iako taj podatak nije ničim potkrijepljen. Na osnovi takvih crnih prognoza nastoji se javnost pripremiti na prihvaćanje najavljenih reforma, koje se označavaju kao »cjelovite«. Navodno je ta cjelovitost prvi pravi izlazak pred javnost kojim se nastoji osigurati trajna održivost mirovinskoga sustava i primjerenost visina mirovina. Neizravno se želi poručiti da prethodne vlade u posljednjih dvadesetak godina nisu ništa činile.
Nažalost, činili su svi neke vrste pokušaja reforma, ali najčešće pogrješno, a slično se radi i danas. Tako se pitanje dodatka na mirovine korisnika mirovina samo iz I. mirovinskoga stupa u visini od 27 posto, koji stoga imaju u prosjeku veće mirovine za 500 do 900 kn mjesečno od korisnika mirovina iz I. i II. stupa, pogrješno tumači kao povlastica korisnika mirovina samo iz I. stupa. Zato se predlaže da se pravo na taj dodatak proširi i na buduće korisnike mirovina iz I. i II. mirovinskoga stupa. No odmah se nakon takvoga prijedloga traži i povećanje doprinosa za II. mirovinski stup. To povećanje doprinosa za II. mirovinski stup čak do 10 posto bilo bi povećan teret za plaće zaposlenika kao osiguranika, ali i povećanje izdataka poslodavaca, što je nelogično i zato neprihvatljivo.
Treba se prisjetiti početaka reforma, kada je ondašnjim umirovljenicima nekoliko godina bilo uskraćivano zakonsko pravo na usklađivanje mirovina i da je i Ustavnom sudu trebalo također nekoliko godina da shvati nezakonitost tzv. »duga« prema tada zatečenim umirovljenicima, pa je tako došlo i do dodatka od 27 posto za korisnike mirovina samo iz I. mirovinskoga stupa. Zakon o dodatku od 27 posto na prvi stup nastao je kao posljedica izjednačavanja mirovina i na osnovi njega nastala je još veća razlika u mirovinama koju tzv. stručnjaci za reforme nisu predvidjeli. Sad se sve to pokušava ispravljati na pogrješan način, zapravo stvaranjem sukoba između starih i novih umirovljenika »prelijevanjem iz šupljega u prazno«. To je dokaz da reformirani mirovinski zakon nije bio uspješan, a posebice glede formula za utvrđivanje prosjeka plaća i njihovih indeksacija te načina izračuna visine mirovina. Tomu je pridonijela i činjenica zaostajanja visina plaća.
Danas se nastale probleme i nelogičnosti pokušavaju prikrivati ili ispravljati starenjem stanovništva i povećavanjem osnovica za plaćanje doprinosa te daljnjim kompliciranjima već previše složenoga i nejasnoga Zakona o doprinosima kao o povećanju stope doprinosa za II. mirovinski stup. Nadalje, s najavama penalizacije sadašnji zaposlenici kao još aktivni osiguranici, koji imaju uvjete za prijevremenu mirovinu, zbog najavljene veće penalizacije (umanjivanja), potražit će spas bijegom u prijevremene mirovine. Moglo bi se očekivati tridesetak tisuća neplaniranih prijevremenih umirovljenika. Odlazak u prijevremenu mirovinu osiguranici možda nisu planirali, ali bit će realiziran iz opreza zbog straha od gubitka radnoga mjesta (npr. stečajevi brodogradilišta), jer takav radnik od 55 ili 60 godina teško ponovno može dobiti novo zaposlenje u svojoj struci i za odgovarajuću plaću, a teško se odlučuje u tim godinama i za odlazak na rad u inozemstvo. Sve to obezvrjeđuje namjeru zakonodavca da dopusti korisniku mirovine da i dalje radi pola radnoga vremena uz zadržavanje isplate mirovine. S druge strane, dok se poziva na razvoj obrtništva i očuvanje starih obrta, obrtnici moraju gasiti obrte ako žele ostvariti mirovinu. Nedostaje dosljednost u pristupu reforma prema svim proizvodnim strukturama.
Prijedlogom izmjena Zakona o doprinosima i povećanjem osnovica za male poslodavce oni će biti prisiljeni zatvarati svoje tvrtke i tražiti svoje »mjesto pod suncem« u inozemstvu. Prijedlog Zakona o doprinosima jedan mali poduzetnik ovako je komentirao: »U obrazloženju Zakona opet se navodi da je poduzetništvo nacionalni interes broj jedan, no preslikavajući predložene promjene, jasno je da nije tako. Postoji niz problema, koji nisu kvalitetno odrađeni, a zapravo nedostaje volje i želje da se situacija popravi. Iako svako obrazloženje započinje rečenicom kako je cilj osigurati bolje uvjete za razvoj poduzetničkih sloboda, sve ostaje samo na načelnom izjašnjavaju. Osim toga, obvezno se navodi kako će nameti biti smanjeni, no to naravno nije tako. Naime, nije jasno što tko dobiva ili gubi i u kojem interesu. U takvim uvjetima poslovanje je nemoguće. Za uspješno poslovanje nužno je znati kakvi će biti okviri poslovanja u nadolazećim godinama, a to je u Hrvatskoj potpuna nepoznanica. Konstantne promjene unose nestabilnosti i nervoze. Ostaje zaključak da jednostavno nema želje za stvaranjem uspješne privrede. U predloženim promjena naslućuje se mnogo privremenih rješenja, promjena točke ili zareza te dodatnih administrativnih procedura, koji ne će postići željene rezultate.«
U Hrvatskoj je više od sto tisuća malih i mikrotrgovačkih društava koji zapošljavaju oko 250 tisuća ljudi. Upravo to je okosnica gospodarstva pa bi vlasnici kao direktori tih malih i srednjih tvrtki morali imati najmanje 10 tisuća kuna mjesečne plaće, što mnogi nemaju. Međutim povećane obveze na takvu povećanu osnovicu otežat će rad, osobito mladim poduzetnicima početnicima.
Cilj je svakoga mirovinskoga osiguranja osigurati mirovinu osobi koja zbog starosti ili invalidnosti ne može više privređivati ili kada zbog smrti osigurane osobe njezina obitelj ostane bez sredstava za uzdržavanje. Osnovna sredstva za financiranje mirovinskoga osiguranja ostvaruju se doprinosima, ali i drugim prihodima (dionice), a ako je potrebno, i uz jamstvo države (proračun). Tako je u Njemačkoj i u drugim srednjoeuropskim državama pa sufinanciranje mirovinskoga iz državnoga proračuna RH nije neka posebnost, a ni opravdanje za najavljene mjere sprječavanja navodnih zloupotreba, kako to opravdava mjerodavni ministar.
