NAKON ŠTO JE STVORENJE POKUŠALO POSTATI STVORITELJEM S Marijom je lakše reći »da« Bogu

Foto: MUO | Navještenje, 1613. freska na stakloplastici Pinacoteca Civica di Cento

U svojoj ljubavi Bog je odlučio stvoriti svijet, darovati ga čovjeku da njime odgovorno upravlja i da svojim životom zahvaljuje Bogu na daru stvaranja. No čovjek je, nažalost, odlučio živjeti drugačije. Svojom slobodnom voljom čovjek se udaljio od Boga, želeći postati kao Stvoritelj. On – čovjek – stvorenje, želi biti kao Stvoritelj. Kao posljedica toga čina čovjek je bio isključen iz zajedništva s Bogom – izbačen iz raja zemaljskoga.

Čin slobode otvara Bogu

No Bog ne prestaje voljeti i voditi čovjeka: na njegov životni put, tijekom povijesti spasenja, stavlja mu patrijarhe, kraljeve, proroke i ostale Duhom Svetim nadahnute ljude. Ali ipak, u punini vremena odlučio je pokazati najveći dokaz svoje ljubavi, poslavši na svijet svoga Sina. To je bio trenutak »eksplozije« Božje ljubavi, koja vjernike ni danas ne ostavlja ravnodušnima, nego ih poziva na zahvalnost i uzvraćanje ljubavi.

Marijin »da« na početku ne iscrpljuje se u samom navještaju. Ono se razvija u divnom i suvislom nizu sljedećih »da«, jer temeljno »da« Bogu izrasta u mnogobrojna druga »da« i prihvaćanju Božje volje.

U trenutku dozrijevanja odluke o utjelovljenju Bog se zagledao u slobodu jedne žene. Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je da nikada u povijesti čovjeka Bog nije toliko ovisio o pristanku ljudskoga roda kao kad se radilo o slobodnom pristanku na utjelovljenje Božjega sina. Marija se činom slobode otvara Bogu. Njemu se izručuje, predaje samu sebe Stvoritelju koji postaje Spasitelj i odgovara »da« Božjemu planu. Taj nesebičan čin slobode otvara Bogu pukotinu u ljudskoj povijesti, kako bi ta ljubav mogla zapaliti plamen ljubavi u hladnoći grijeha. A u trenutku kad se Marija proglašava službenicom Gospodnjom, ona dotiče najuzvišeniji vrhunac svoje slobode.

S lakoćom reći svoj »da«

Bog nagrađuje njezin slobodni pristanak bogomajčinstvom. Taj dar ju dovodi do udivljenja i zahvalnosti na jedinstvenoj prilici da može grliti i ljubiti Boga koji je u njenom krilu postao čovjekom. Marija je uistinu jedinstveno stvorenje koje svomu sinu, privijajući ga na grudi, može reći: »Bože moj!« i moleći se svomu Bogu, može mu reći: »Sine moj!« Marijin »da« na početku ne iscrpljuje se u samom navještaju. Ono se razvija u divnom i suvislom nizu sljedećih »da«, jer temeljno »da« Bogu izrasta u mnogobrojna druga »da« i prihvaćanju Božje volje.

Marija pomaže vjernicima da s lakoćom kažu Bogu svoj »da«. Ona im pomaže da se njihovo životno »da« razvija s čudesnom dosljednošću kao i njeno »da«. Vjernik je pozvan odlučiti se svakoga dana s Marijom reći »da« svetosti i čestitosti života, svakoga dana reći »da« istini i ljubavi. Marijina sloboda i vjernicima je primjer da se uvijek i u svim prilikama odlučuju za Boga.