Odjeci s njezinih izložaba uvijek su vrlo pozitivni, posjetitelji – barem nakratko – urone u transcendentalnost biblijskih prizora, pažljivo i dugo gledaju, udube se u slike… Iza sebe već ima tridesetak samostalnih i skupnih izložaba u domovini i inozemstvu, a njezin se oltarni triptih nalazi i u norveškoj katoličkoj crkvi kraj Osla. Slikarica i grafičarka Marija Gagić Đaković uz primijenjenu umjetnost već se godinama intenzivno bavi slikarstvom inspiriranim sakralnim temama, a najčešći su joj motivi sveta Obitelj, Bogorodica s Djetetom, raspeće, uskrsnuće te prikaz anđela čuvara. Njezino najbolje ostvarenje – prema osobnom mišljenju, ali i stručnoj ocjeni – oltarni je triptih »Otajstvo otkupljenja« nastao 2012. godine i dvaput izlagan u galeriji MORH-a i u Vojnom ordinarijatu. Sada se nalazi u slikaričinu atelijeru na zagrebačkom Ksaveru, gdje smo, pred tim velikim prikazom dimenzija 3 x 4 metra, razgovarali s umjetnicom Gagić Đaković, koja se nada da će to likovno ostvarenje naći svoje mjesto u nekom sakralnom ili muzejskom prostoru.
»Umjetnost općenito – slikarstvo, kiparstvo, književnost, glazba – može biti nadahnuće za transcendentalnost ako je djelo istinito, ako se u njemu osjeća vodstvo nevidljive ruke Stvoritelja koji je stvaratelju dao taj dar, bez obzira na to bio umjetnik toga svjestan ili ne«, rekla je umjetnica otvarajući temu vlastitoga puta do sakralne tematike. »Moj put do sakralnoga stvaralaštva bio je dug. Kao praktičnu vjernicu oduvijek su me zanimale sakralne teme, ali nisam znala kako ih likovno izraziti. Više godina tražila sam se u tradicionalnim tehnikama dok nisam otkrila svoju specifičnu kombiniranu tehniku. Naime, otkrila sam da se transcendentalnost sakralne teme može likovno pokazati pomoću svjetlosti. Zahvaljujem Bogu za to otkriće, svjesna da je to bio njegov dar i nagrada za moj trud. Sjećam se da su me već kao dijete privlačili crkveni interijeri, posebno pozlaćeni oltari, reljefna srebrna i zlatna vrata svetohraništa, relikvijari, metalne zavjetne pločice… Moji radovi sakralne tematike imaju poveznicu s tim predmetima jer su, među ostalim, kombinacija reljefnoga crteža i raznih podloga i materijala koji održavaju svjetlost. U mojim radovima svjetlo postaje tvarni dio slike i mijenja je ovisno o dobu dana, osvjetljenju ili kutu iz kojega se slika gleda. Od tada, kada sam otkrila pravi ključ kako se mogu najbolje likovno izraziti, sakralne teme postale su moja trajna preokupacija i izazov.«
Posebno je to vidljivo u njezinim djelima u koja često ukomponira motive starohrvatskih uzoraka. Tako se na oltarnom triptihu mogu naći motivi sa starohrvatskih kamenih oltarnih pregrada, pluteja, sarkofaga. Na pitanje zašto joj je važno provlačiti te vizualne elemente te gdje pronalazi nadahnuće za stvaralaštvo umjetnica odgovara: »Nadahnuće za svoje stvaralaštvo nalazim u Bibliji. U njoj je zaista prisutna živa Božja riječ, uvijek nova, poticajna, teče u naše duše kao moćna nevidljiva rijeka, donosi nam snagu za život, mir u srce. To je razlog što se na mojim djelima često nađu citati iz Biblije pisani na glagoljici, latinskom i hrvatskom. Osim toga, u svoje radove često ugrađujem i motive iz naših starohrvatskih crkvica. To mi je važno jer ti su motivi zapravo u kamen uklesane molitve naših pradjedova koje svjedoče o našoj 14-stoljetnoj kršćanskoj i narodnoj povijesti i to želim ljudima posvijestiti.«
Njezino je stvaralaštvo inspirirano sakralnom tematikom kojom gledateljima nastoji prenijeti vlastito vjerničko iskustvo te posvjedočiti duhovnu stvarnost. »Ta stvarnost beskrajno nadilazi naš skučeni materijalistički pogled na život, ona je istinski smisao našega postojanja. U svojim djelima pokušavam tu transcendentalnost učiniti barem malo vidljivijom oku i srcu promatrača. U tom je smislu moje stvaralaštvo molitva, u njega je utkana moja vjera. Nisu svi koji dođu na moje izložbe vjernici, pa ipak i oni dožive duhovni poticaj. Drago mi je kad mi to kažu jer znam tko im je toga časa dotaknuo dušu«, svjedoči umjetnica i otkriva da joj se nije teško likovno izraziti, ali njezin rad traži mnogo vremena, sabranosti, strpljivosti i gorljive predanosti, pa joj je zato, kako sama kaže, »uvjetno rečeno realizacija djela uvijek teška«.
Budući da se njezino djelo nalazi u jednoj crkvi, u razgovoru je bilo logično upitati koliko je teže ili jednostavnije stvarati za crkveni interijer od zasebnih djela te koliko sakralno stvaralaštvo ostavlja prostor za kreativnost. »Zahtjevnije je stvarati za crkveni interijer od zasebnih djela jer crkva nije izložbeni prostor za promociju umjetnika. Njezin interijer, pogotovo oltari, u funkciji su vjerskih obreda i prisutnima moraju biti poticaj za veću i dublju pobožnost. Ipak sakralna umjetnost ostavlja prostor za kreativnost, a ‘cenzura’ postoji samo u smislu poštivanja vjerskih istina i određenih crkvenih kanona. Umjetnik koji se usuđuje stvarati djela sakralne tematike morao bi imati stav strahopoštovanja i adoracije pred otajstvom teme uz poniznost i zahvalnost Bogu za dobiveni talent«, kaže slikarica i grafičarka u čijem smo atelijeru uočili dvije Biblije u kojima pronalazi inspiraciju i nadahnuće za stvaralački rad.
Za katoličku crkvu u Drammenu kod Osla izradila je oltarni triptih s prikazom Bogorodice, raspeća i uskrsnuća. Izvedbi je prethodila duga priprema. Godinu dana proučavala je njihovu nacionalnu i kršćansku povijest, radila mnoge skice tražeći idejno rješenje. »U biblijske scene ukomponirala sam norveške narodne i kršćanske motive te njihovu tradicionalnu vikinšku ornamentiku. Na taj način postigla sam da domaćim vjernicima triptih bude blizak i prihvatljiv, da dotakne njihova srca. Sretna sam što sam u tome uspjela, a još više jer se pred mojim ‘norveškim’ triptihom svakodnevno, od 2010. godine kada je postavljen, događa otajstvo pretvorbe na misi. Svaki put kada se toga sjetim, zahvalim Gospodinu koji mi je iskazao takvu čast.«
U svojem dosadašnjem stvaralačkom radu uvjerila se da je tematika sakralnoga podosta marginalizirana. U svojem promišljanju iznijela je dva razloga. »S jedne strane današnji duh svijeta prenaglašava materijalizam i odbacuje duhovnost, a s druge strane sakralna se tematika zloupotrebljava. Danas kod nas postoji hiperprodukcija loših likovnih radova koji ljude odbijaju. Svijest publike i šire javnosti moguće je mijenjati uklanjanjem uzroka. Mislim da je najvažnije današnjega duhovno zakržljaloga čovjeka vratiti vjeri. Sveta je dužnost nas vjernika biti gorljivi Kristovi svjedoci, ne samo riječima, nego cijelim svojim životom, svim svojim sposobnostima i talentima. Posvuda oko sebe vidim mnogo mladih gorljivih vjernika i isto takvih mladih obitelji pa sam čvrsto uvjerena da za našu domovinu dolazi vrijeme duhovnoga rasta, a s njime – među ostalim – i povratak zanimanja za sakralnu umjetnost.«
