Autobiografski dokumentarni film »Smije li ratnik plakati!« prožet inspiriranom životnom pričom mladoga hrvatskoga ultramaratonca Krešimira Šimića, Brođanima dobro poznatoga kao Šime, kako ga prijatelji zovu, premijerno je u dva termina prikazan u nedjelju 9. rujna u prepunoj Kazališno-koncertnoj dvorani »Ivana Brlić-Mažuranić«. Velikim pljeskom nakon prikazanoga filma mnogobrojni Brođani iskazali su zahvalu svomu sugrađaninu jer su prepoznali iskrenost u njegovu naumu – da filmom još jedanput podsjeti na hrabre hrvatske branitelje, na djecu poginulu u Domovinskom ratu, na svoga otca Gorana koji je poginuo kao pripadnik slavne slavonskobrodske 108. brigade Zbora narodne garde u vrijeme kad je Krešimir imao tri godine. Šimić je za sve poginule hrvatske branitelje i djecu prošle godine trčao na šesnaestom Memorijalnom ultramaratonu Zagreb – Vukovar, koji se svake godine trči u znak sjećanja na poginule pripadnike HOS-a koji su devedesetih iz Zagreba otišli braniti herojski grad Vukovar. Bio je to njegov peti istrčani ultramaraton Zagreb – Vukovar. On se i na taj način želio pokloniti žrtvi hrvatskoga naroda i prerano ugašenim dječjim osmijesima u Domovinskom ratu. Svoje trčanje na relaciji dugoj 350 kilometara odlučio je zabilježiti kamerom, iz čega je proizišla dirljiva priča, koja u sebi nosi opomenu za budućnost. Tako je on bio i redatelj i scenarist filma, producent je Tomislav Marinović, a redatelj Mario Boić.
»Želimo da nas i dalje krasi poniznost i malenost, ostat ćemo vjerni tomu. Vi ste naše bogatstvo. Slavonski Brod rasadnik je talentiranih ljudi. Mi ćemo se maksimalno truditi i dalje da dignemo Brod i Slavoniju na kartu trkačkoga svijeta na najviše razine. Ovaj trenutak ne pripada sadašnjosti, nego našim budućim generacijama, da se na poseban način sjećaju poginulih hrvatskih branitelja i nastanka naše domovine Hrvatske«, kazao je u svom zahvalnom govoru. Posebno je zahvalio svojoj supruzi Ivani, kćerkici Patriciji, majci, baki, svim prijateljima s kojima je stvorio taj film – prepun emocija i snažnih poruka. Naslov filmu »Smije li ratnik plakati« dao je, kaže, jer vjeruje da i ratnik smije plakati, jer je suza ponekad njegova snaga.
Šimić je rođen 7. studenoga 1988. u Slavonskom Brodu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a potom u Zagrebu studij kineziologije. Za vrijeme studija bio je vanjski suradnik tjednika za kulturu »Hrvatsko slovo« kao urednik kolumne posvećene braniteljskoj populaciji. Godine 2009. izdao je svoju prvu zbirku poezije i pjesama u prozi pod imenom »Suze moje duše«, koja je doživjela uspjeh u svijetu domoljubne poezije. Nakon završetka trogodišnjega studija na Kineziološkom fakultetu zbog prevelike želje da postane hrvatski policajac napustio je četvrtu godinu studija kineziologije i upisao se na Policijsku akademiju, gdje je završio program srednjoškolskoga obrazovanja odraslih za zanimanje policajac. Nakon završenoga tečaja raspoređen je u PU brodsko-posavsku, gdje radi 2012. godine. Nakon završenoga vježbeničkoga staža upisao se i na specijalistički diplomski stručni studij kriminalistike koji je uspješno završio 2017. godine. U slobodno se vrijeme na amaterskoj razini bavi trčanjem ultramaratona u disciplinama od 100 kilometara naviše, što je uz sjećanja na pokojnoga otca bila jedna od inspiracija da 2017. godine napiše scenarij za autobiografski dokumentarni film.
