Nakon otkrića da su neonikotinoidni insekticidi povezani s izumiranjem pčela Europska je komisija 2013. godine zabranila njihovu uporabu, a ograničenja su uvedena i u drugim državama širom svijeta. Pokazalo se da neonikotinoidni insekticidi uzrokuju poteškoće u komunikaciji i orijentaciji pčela, oštećenje imuniteta, pothranjenost pčela i skraćen životni vijek te, naposljetku, kolaps pčelinjih zajednica.
Neonikotinoidni su insekticidi bili među najpopularnijim i najkorištenijim sredstvima za zaštitu bilja od kukaca nametnika. Zbog toga je zabrana bila financijski udar na agrokemijsku industriju, koja je time izgubila »zlatnu koku« na poljima. U potrazi za efikasnom zamjenom industrijski su stručnjaci iz arsenala kemijskih sredstava odabrali sulfoksaflor, insekticid iz porodice sulfoksimida.
Prvi sulfoksaflorni preparati proizvedeni su u kompaniji »Dow Chemical«, a za primjenu ih je odobrila američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA), iste godine kada su zabranjeni neonikotinoidni insekticidi. Javnosti su predstavljeni kao nova, efikasnija i sigurnija alternativa zabranjenim neonikotinoidima. No znanstvenici su ubrzo otkrili da novi kandidati za zamjenu neonikotinoida izazivaju slične poremećaje u kukaca oprašivača. Engleski su istraživači, pod vodstvom Harryja Sivitera, objavili studiju u časopisu »Nature« u kojoj pokazuju da sulfoksaflor uzrokuje reproduktivne poremećaje u bumbara, što uzrokuje njihovo izumiranje (Nature 2018, 561, 109). Autori studije u zaključku se obraćaju nadležnim institucijama i predlažu da se ubuduće dozvole za uporabu insekticida temelje na znanstvenim dokazima o sigurnosti. Siviter i suradnici smatraju da sulfoksaflor nije dobra zamjena za neonikotinoidne insekticide jer djeluje štetno na neciljne organizme – kukce oprašivače.
Ni jedna znanstvena publikacija nije konačna istina, ali to vrijedi i za one studije na kojima agrokemijske kompanije temelje tvrdnje o sigurnosti insekticida. Nije razumno ignorirati znanstvene rezultate, posebno onda kada su objavljeni u vrhunskim svjetskim časopisima, poput znanstvenoga tjednika »Nature«. Mnogi se »ortodoksni« znanstvenici i pobornici društva utemeljenoga na znanju »klanjaju« pred otkrićima objavljenima u tom časopisu, no kada su otkrića »nezgodna« ili su kritika aktualnoga napretka – proglašavaju rad statistički neuvjerljivim ili metodološki slabim. Ili ga ignoriraju, kao u slučaju sulfoksaflora.
Nigel Raine, profesor na londonskom sveučilištu i dobar poznavatelj učinaka pesticida na pčele, smatra da je današnji pristup agrokemikalijama sustavno poremećen. »Jednostavna zamjena jedne vrste pesticida drugom, bez razumijevanja rizika za kukce oprašivače, potpuno je pogrješan pristup.« Insekticidi imaju konstantu u svom oblikovanju – ubijaju kukce, te jednu ugrađenu grješku – nisu selektivni. Insekticidi jednostavno ne mogu razlikovati pčelu ili bubamara od buhača ili moljca. Očigledno je potrebna promjena paradigme u pristupu zaštite bilja i usjeva jer nije razumno da se baš svaka preventiva na poljima temelji na laboratorijskim kemikalijama.
Civilizacijski je poraz kada ljudi bez glifozata, neonikotinoida ili sulfoksaflora nisu u stanju proizvoditi običan kruh. Čini se kao da se s inovativnim rješenjima u modernoj poljoprivredi gube drugi oblici znanja i kreativnosti. Agrokemija je postala stil života, poljoprivredna dogma i jedini preduvjet za povećan prinos po hektaru. Riječ je, doduše, o legitimnim tržišnim, ali ne i socijalnim mehanizmima. U pozadini potjere za većim iskorištenjem na poljima nije prehrana svjetskoga stanovništva, nego privatni interesi, porast profita i rast vrijednosti dionica.
