U posljednje sam vrijeme vidjela mnogo lijepih i zanimljivih bicikala: oslikanih cvjetićima, trešnjama, s lijepim košarama…
Nedavno je i naša vjeroučiteljica došla novim biciklom. Zapravo, to je bicikl njezine kćeri Mirte. Na njemu su umjesto cvjetića i drugih ukrasa nacrtane brojke. To i ne čudi jer je Mirta profesorica matematike. No kad sam bolje pogledala, usred mnoštva brojki na biciklu vidjela sam krunicu. Upitala sam vjeroučiteljicu o tome, a ona je jednostavno rekla kako na putu od kuće do škole ili crkve, dok vozi bicikl, moli krunicu. Zanimljivo! To mi se jako svidjelo! Obično mislimo kako trebamo biti “ukočeni” i mirni kada molimo te u nekom prikladnom prostoru kao što je crkva ili soba. Ali zašto ne bismo bili s Isusom i kada hodamo, vozimo bicikl, role i slično?
Vjerujem da u školu idemo zajedno s prijateljima. No možda se ponekad dogodi da idemo sami. Zašto tada ne bismo išli zajedno s najboljim prijateljem, Isusom? Sigurna sam da bi se on tomu jako radovao. Možda mu baš tada možeš nešto reći o sebi. Ma, ako ništa drugo, možeš mu uputiti nekoliko strjelovitih molitava. To su zapravo vrlo kratke molitve, od samo nekoliko riječi. Ali one nas odmah povezuju s Isusom. To su kao mali usklici: “Isuse, volim te!”, “Isuse, čuvaj me!”, “Isuse, pomozi mi!”, “Isuse, smiluj se!”… Ili samo u sebi više puta izgovori Isusovo ime. Vidjet ćeš da će ti tada put kojim hodaš ili se voziš biti mnogo ljepši.
Vi ste mladi i puni ideja pa vjerujem da ćete se i sami dosjetiti kada, gdje i na koji način još možete provesti vrijeme s Isusom i reći mu da ga volite i da je On vaš najbolji Prijatelj!
s. Marta Kovačić
