»Per aspera ad astra«, od pepela do zvijezda, jedna je najprivlačnijih i najzanimljivijih tema koja se na različite načine ponavlja u mnogim mitovima, legendama i pričama. Postizanje uspjeha i slave na temelju talenta i truda počinje od najosnovnijih vještina kao što su učenje jezika, hodanja, pisanja i drugih umijeća važnih za funkcionalan život, što je svima zajedničko. Zato su životna borba i nadvladavanje zaprjeka na putu do uspjeha zapravo univerzalne teme – ono što je zapisano u ljudskom genetskom kodu – i zato se ta i slične fabule tako često rabe u filmovima. Jedan od primjera uspješnoga korištenja fabulom »od pepela do zvijezda« jest i film »Zvijezda je rođena«, američkoga glumca, odnedavno i redatelja, Bradleyja Coopera (to mu je prvo redateljsko ostvarenje). Osim režije, Cooperu je pripala glavna muška uloga, (su)potpisuje scenarij i produkciju, a povjerenje za sve to zaslužio je među ostalim i zato što je dosad već triput bio nominiran za nagradu »Oscar«: za uloge u filmovima »U dobru i u zlu« (2013., glavna uloga), »Američke varalice« (2014., sporedna uloga) i »Snajperist« (2015., glavna uloga) te jednom kao izvršni producent u kategoriji za najbolji film godine (također za film »Snajperist«). Glavna ženska uloga pripala je američkoj pjevačici poznatoj pod umjetničkim imenom Lady Gaga (Stefani Joanne Angelina Germanotta), što se pokazalo kao pun pogodak iako je u ranijim planovima ta uloga trebala pripasti (otprilike) jednako poznatoj pjevačici Beyonce.

Cooperova je inačica treća ili četvrta, ovisno o tome uzima li se kao prvi film »Zvijezda je rođena« iz 1937. ili »Istina o Hollywoodu« iz 1932. – film koji je nastao na temelju priče koju je napisala Adela Rogers St. Johns. Ta, izvorna priča, naslanja se na stvarna iskustva glumice Colleen Moore i njezina muža, producenta Johna McCormicka koji je bio alkoholičar, te života i smrti redatelja Toma Formana koji je počinio samoubojstvo nakon živčanoga sloma, a djelomično i na životnom iskustvu same Adele Rogers St. Johns čiji je otac također bio alkoholičar. Kao i u stvarnim događajima koji su poslužili kao inspiracija, alkoholizam je u filmskoj priči »Zvijezda je rođena« svojevrsni antagonist koji, uz pritisak koji sa sobom nosi slava, uzrokuje pad i propast glavnoga muškoga lika, koji je u prvim trima inačicama filma glumac, a u novijim rock-pjevač. Od inačice do inačice mijenjalo se i zanimanje glavnoga ženskoga lika: u prvim dvjema inačicama ona je glumica, u sljedećim pop-pjevačica, a u svima osim u prvoj inačici glavni likovi bili su i supružnici. Dakle, priča i glavni likovi s vremenom su se malo mijenjali, ali potka je uvijek ostajala ista: jedna je zvijezda u usponu, a druga u padu.

Judy Garland u javi kao Jack

U Cooperovoj je inačici glavni ženski lik, Ally (Lady Gaga), mlada i talentirana pjevačica koja želi postati profesionalna pjevačica, ali to joj ne polazi za rukom sve dok, igrom slučaja, ne upozna Jacka (Bradley Cooper), popularnoga country-pjevača koji se bori s ovisnošću o alkoholu i drugim opijatima. Jack se zaljubi u Ally i pomaže joj u razvoju karijere, ali istovremeno ne može pomoći samomu sebi u borbi s ovisnošću; dok Allyna karijera raste strjelovitom brzinom, Jackova zvijezda tamni i gubi se kao što Jack gubi kontrolu nad svojim životom.

Jedan od primjera uspješnoga korištenja fabulom »od pepela do zvijezda« jest i film »Zvijezda je rođena«, američkoga glumca, odnedavno i redatelja, Bradleyja Coopera (to mu je prvo redateljsko ostvarenje)

Ono što gledatelje posebno privlači kod nove filmske priče jest mješavina drame, ljubavne priče i glazbe, s tim da je glazba u Cooperovoj inačici u potpunosti uklopljena u priču i organski je s njom vezana, tako da se taj film ne bi mogao nazvati mjuziklom, za razliku od inačice iz 1954. (s Judy Garland i Jamesom Masonom u glavnim ulogama) koja je bila mjuzikl u punom smislu riječi. Garland se odlično snašla u glavnoj ženskoj ulozi budući da je bila iznimno talentirana pjevačica koja će zasigurno ostati zapamćena po toj ulozi (za koju je zaslužila nominaciju za nagradu »Oscar«) kao i po ulozi male Dorothy u »Čarobnjaku iz Oza« (jednom od najboljih obiteljskih filmova svih vremena). Nažalost, u stvarnom je životu Judyna priča bila sličnija onoj glavnoga muškoga lika jer se gotovo cijeli život neuspješno borila s ovisnošću. Tijekom snimanja filma »Zvijezda je rođena« ponašala se čudno i hirovito te je često kasnila na set čime je dodatno povećavala troškove i inače skupoga projekta. Takvo njezino ponašanje vjerojatno je uzrokovano ponovnim proživljavanjem trauma jer su i njoj, kao i njezinu liku u filmu, hollywoodski producenti na početku karijere govorili što nije u redu s njezinim licem, što je kod nje, tada još djevojčice, uzrokovalo nesigurnost koja ju je opterećivala cijeli život. Garland je umrla u 48. godini života od slučajnoga predoziranja antidepresivima – tragičan kraj i ironija sudbine u kojoj je život preslika filma, a film preslika života. Jasno, svu odgovornost za taj tužni dio njezine biografije ne smije se staviti na leđa hollywoodskih producenata i svega onoga što se redovito veže uz negativnu stranu Hollywooda, ali ne treba ni zatvarati oči pred razvidno problematičnim obrascima ponašanja u koje tipično upadaju mnogi slavni glumci i glazbenici. Zato je i fabula filma »Zvijezda je rođena« vrlo realistična, iako to nije biografski film u strogom smislu riječi.

Prijedlog za vremeplov

Onima koji pogledaju taj film iz 2018. godine možda će biti zanimljivo pogledati i starije inačice: iz 1937. (dostupan na: https://www.youtube.com/watch?v=R5sNqIKPlIk&t=5783s), 1954. i 1976., a možda čak i onu prvu iz 1932. godine. Svaka od tih inačica prikazuje neke aspekta razvoja društva i reflektira promjene u Hollywoodu kao središtu američke (i svjetske) filmske industrije. U tridesetim godinama prošloga stoljeća velike hollywoodske produkcijske kompanije funkcionirale su manje-više po sljedećoj matrici: producent opazi nekoga tko bi mogao biti zanimljivo novo lice, toj se osobi ponudi probno snimanje i, ako ju kamera »voli« i ako ima glumačkoga talenta, daje mu/joj se novo ime i nova, izmišljena, biografija koja najčešće sadrži skromno podrijetlo i pripadnost nekoj tipičnoj skupini kao npr. jednostavna djevojka iz provincije; ako to novo lice stekne popularnost u filmovima u kojim glumi, nudi mu/joj se ugovor koji uključuje fiksnu tjednu plaću. Popularnim glumcima tada je već bila osigurana podrška vrhunskih šminkera, kostimografa i učitelja retorike/logopeda koji im nisu pomagali samo na filmskom setu, s njihovim ulogama, nego i u javnim nastupima izvan seta. Tako su mnogi glumci tijekom zlatnoga doba Hollywooda (otprilike od 1920. do 1960.) zapravo imali nekoliko uloga i maski: jedna je bila na konkretnom filmu na kojem su radili, druga je bila u kontekstu imidža zvijezde koji su morali stvarati i održavati, a (za neke) tek na trećem mjestu bila je njihova stvarna osobnost i/ili ono što su htjeli biti u privatnom životu. K tomu, cijelo su vrijeme bili na ovaj ili onaj način pod svjetlima reflektora i pod povećalom medija i javnosti tako da bi im često privatni problemi postali predmet javnoga zgražanja i osuđivanja. Zato nije ni čudno da su mnoge hollywoodske zvijezde koje su tako stvorene, i cijeli su život bile pod takvim pritiskom, doživljavale privatne i profesionalne brodolome za koje je javnost mogla čuti.

U šezdesetim godinama prošloga stoljeća opisani hollywoodski sustav kontrole glumaca s pomoću ugovora odbacuje sve veći broj zvijezda, a do početka sedamdesetih produkcijske kompanije u potpunosti odustaju od tog modela. To je ujedno vrijeme u kojem je snimljena treća inačica pod imenom »Zvijezda je rođena«, u kojoj su u glavnim ulogama bili Barbra Streisand i Kris Kristofferson – oboje odlični pjevači i dobri glumci, ali sveukupno relativno neuspio projekt s osrednjim ocjenama kritičara i mlakim dojmom koji je ostavio kod gledatelja. Ono po čemu će ta inačica ipak ostati zapamćena jest glazba i originalna pjesma »Evergreen« za koju su autori, Streisand i Paul Williams, dobili nagradu »Oscar«. U međuvremenu, proizvodnja zvijezda u stilu zlatnoga doba Hollywooda samo se modificirala i prilagodila novim okolnostima jer su producenti svjesni da većinu filmova »prodaju« zvijezde na posterima tako da industrija i dalje čini sve kako bi se taj sustav, na ovaj ili onaj način održao. To za sobom povlači i već opisane posljedice za zvijezde koje su danas, zbog novih medija, pod još većim povećalom i još većim pritiskom.

Borba kina s televizijom
U pedesetim godinama prošloga stoljeća Hollywood je dobio velikoga i brzo rastućega konkurenta u televiziji: do tada je prosječni Amerikanac išao u kino dvaput tjedno, a s dolaskom TV prijamnika u domove ta se brojka prepolovila. Zato su hollywoodski producenti nastojali snimiti što glamuroznije i dojmljivije spektakle koji će ljude izvući iz fotelja pred televizorima i vratiti ih u kinodvorane. Ta bitka za gledatelje dobila je nove oblike i nijanse s pojavom interneta i streaminga, ali taktika filmske industrije, distributera i vlasnika kina ostala je ista: ponuditi nešto više nego što se može iskusiti kod kuće. Tako su tijekom proteklih nekoliko desetljeća, zahvaljujući toj konkurenciji i razvoju tehnologije, u kina došli 3D slika, Dolby Surround zvuk, golema platna, udobne fotelje…