»Mnogi izazovi su još uvijek pred nama. Marljiv rad nije uvijek primjereno nagrađen, a dio naših sugrađana ne može pronaći posao ili osigurati dostojanstven život za svoje obitelji. Razvoj hrvatskog gospodarstva stoga će biti glavna zadaća u 2017. Ohrabreni dobrim gospodarskim pokazateljima (ranije je naveo da je u trećem tromjesečju gospodarstvo raslo za 2,9 posto, a industrijska proizvodnja u studenom za 7,1 posto, op. a.) nastavit ćemo s donošenjem mjera koje će olakšati poslovanje, povećati konkurentnost, zaposlenost te ulaganja i izvoz. Jačat ćemo pravnu sigurnost, nastaviti obrazovnu reformu, te konsolidaciju zdravstvenog sustava, a očekujem još jednu uspješnu turističku sezonu«, rekao je uz ostalo u svom novogodišnjem obraćanju predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
To je prva novogodišnja poruka sadašnjega predsjednika Vlade pa stoga ta poruka zaslužuje pozornost kako po onome što je u nju ušlo, odnosno na koje se probleme ona osvrće, tako i po onome što nije spomenuto odnosno koje se izazove u poruci zapravo zaobilazi.
Nema dobrohotnoga građanina u Hrvatskoj koji se ne bi radovao što je Hrvatska konačno formalno izišla iz recesije, što je 2016. bila najbolja turistička godina ili što je došlo i do još nekih stvarnih poboljšanja, no potrebno je odmah podsjetiti da ti pozitivni pomaci nisu plod djelovanja i nastojanja državnih vlasti i političara, nego su više plod promijenjenih okolnosti u hrvatskom okruženju i stasanju inventivnih poduzetnika koji se, usprkos svim barijerama u Hrvatskoj, uspijevaju probijati na inozemnom tržištu.
Hrvatske državne vlasti odnosno svi političari na državnim položajima na svim razinama još uvijek su dužni dati svoj obol stvarnomu boljitku ukupnoga stanja u Hrvatskoj. Tim više što su duge godine recesije Hrvatsku i njezino gospodarstvo dovele u još veći zaostatak za razvijenim zemljama i trebat će doista dobro »potegnuti« da se tako velik zaostatak nadoknadi i preokrene u stvarno približavanje razvijenim zemljama.
Predsjednik Vlade je kao glavnu zadaću u 2017. godini označio razvoj hrvatskoga gospodarstva i to je načelno primjereno jer u konačnici o boljitku gospodarstva ovisi jako puno na svim područjima društvenoga života i života obitelji i pojedinaca u hrvatskom društvu. No razvoj hrvatskoga gospodarstva ne može se temeljiti u prvom redu na uslugama i uslužnim djelatnostima, nego je nužno da se ostvaruje kvalitetnija i veća proizvodnja upravo primjereno hrvatskim komparativnim prednostima. U novogodišnjoj poruci predsjednika Vlade čak ni riječ proizvodnja u kontekstu onoga što će se činiti nije ni spomenuta pa to može pobuditi sumnju da je sadašnja Vlada stvarno voljna i spremna poraditi na razvoju hrvatskoga gospodarstva.
Hrvatska bez sumnje ima velik potencijal za poljoprivrednu proizvodnju, osobito za proizvodnju ekoloških poljoprivrednih proizvoda, ali politika, bilo iz stanovitih koruptivnih računica bilo iz liberalističkoga štićenja dogme o slobodnom tržištu, za to ne mari. Npr. nedavno je u Hrvatskoj bila uzbuna zbog nekvalitete, pa i zaraženosti uvoznoga mesa, no, kao što bi se očekivalo, sve do sada potaknuti nepodopštinama koje su izišle na vidjelo, mjerodavni političari ništa nisu konkretno učinili da bi spriječili uvoz staroga, nekvalitetnoga i često neupotrebljivoga mesa. Ne može Europska unija biti zaprjeka da se u Hrvatskoj glede starosti i upotrjebljivosti mesa uvedu jednaka pravila kao npr. u Njemačkoj, a ipak takvi se pravilnici ne donose. A upravo bi donošenje takvih pravilnika bio prvi nuždan korak da se u Hrvatskoj obnovi stočarstvo, koje je kralježnica cjelokupne poljoprivredne proizvodnje, i da se spasi ono malo što je ostalo od hrvatskoga sela.
Glede demografske obnove predsjednik Vlade u novogodišnjem obraćanju najavio je tek jednu jedinu mjeru koja će stupiti na snagu 1. srpnja, a stvaranje preduvjeta za obnovu poljoprivredne proizvodnje, osobito ekoloških proizvoda, čini se, još uvijek nije na redu. A upravo je i gotovo isključivo hrvatsko selo prostor i stvarni potencijal za demografsku obnovu, naravno uz stvaranje potpuno novih, bitno boljih uvjeta života i stvaranja na selu. Sve vlasti koje nisu željele dobro hrvatskomu narodu posebnu su pozornost posvećivale zatiranju hrvatskoga sela, pa bi trebalo očekivati da sadašnja vlast, ako se ne želi ubrojiti među spomenute, konačno omogući otkup i naplatu svih hrvatskih poljoprivrednih proizvoda da se na hrvatskim selima ponovno čuje riječ: »Sad se isplati proizvoditi«, kao što se sve dosada uporno ponavlja: »Ništa se ne isplati.«
Hrvatsko gospodarstvo, a to je hrvatska posebnost, ovisi uvelike i o oslobađanju hrvatskoga društva, ljudi i potencijala iz ropstva komunističkoj ideologiji i mentalitetu. Ta zarobljenost, koju se u medijskoj i hrvatskoj društvenoj javnosti sustavno niječe, a one koji na nju upozoravaju proziva se i etiketira, glavni je uzrok još uvijek prevelikih razmjera političke i svake druge korupcije i stvarnih povlastica onih koji su privatizirali nekadašnja društvena dobra. Samo oslobađanjem društva iz toga mentaliteta postat će u Hrvatskoj moguće da naprijed idu stvarno sposobni i radini, a ne pripadnici ovoga ili onoga klana, ideološke ili političke skupine. Stoga je krajnji čas da Domovinski rat postane jedini temelj samostalne Republike Hrvatske, a sva starija prošlost da se svjesno, smišljeno i sustavno prepusti proučavaju znanstvenicima, kojima mora biti jedini cilj istina da se nikada više na hrvatskim prostorima ne bi ponovno javilo zlo u ikojem obliku. Godina 2017. je godina izazova, ali i velika prilika.
