Katoličkim intelektualcima i kulturnim radnicima »širokoga spektra« nedvojbeno pripada filozof, pisac i glazbenik Ante Kusić.
Rođen je 23. siječnja 1922. u Grabovcu u Dalmatinskoj zagori. Osnovnu školu pohađao je u Imotskom, a od 1933. do 1941. Biskupsku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti u Splitu. Filozofsko-teološki studij započeo je 1941. u Splitu, nastavio u Đakovu, a završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1948. Za svećenika je zaređen 8. travnja 1945. Bio je župnik Dobranja Imotskih i istodobno poslužitelj Sviba, pa župni upravitelj u Grabovcu i Žeževici – Orju te župni pomoćnik u Omišu.
Nastavio je zatim poslijediplomski studij, magistriravši 1952. Doktorirao je 1958. sa specijalizacijom iz kršćanske filozofije disertacijom »Filozofsko-kršćanska problematika kod Karla Jaspersa«. Od 1952. do 1956. predavao je filozofijske predmete na Visokoj bogoslovskoj školi, odnosno Teologiji u Splitu, kada joj je bio zabranjen rad, zatim od 1959. do 1963. godine na Visokoj bogoslovskoj školi u Zadru, pa ponovno na Teologiji u Splitu od 1963. do 1995., kada je umirovljen. Godine 1975. postao je naslovni docent Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu pri katedri filozofije. Osim filozofskih predmeta, predavao je na Teologiji u Splitu i glazbene predmete. Godinama je vodio zavodsko pjevanje. Držao je predavanja kao profesor gost na nekoliko sveučilišta u Poljskoj: u Krakovu, Varšavi i Lublinu. Sudjelovao je 1980. kao jedan od izaslanika Svete Stolice na XXI. Generalnoj konferenciji UNESCO-a u Beogradu. Bio je član filozofskoga društva »Jacques Maritain«, član ekumenske ustanove na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Heidelbergu i međunarodnoga skotističkoga udruženja sa sjedištem u Padovi. Preminuo je u Splitu 22. listopada 2007.
Proučavao je prirodne znanosti
»Osim filozofije, koja je s bogoslovljem bila središte njegova zanimanja i istraživanja, proučavao je prirodne znanosti. Osobito su ga zanimale teorije o nastanku svijeta i evolucija, granična pitanja vjere i znanosti, psihologija i parapsihologija, glazba i drugo. Pišući što je obrađivano, istaknuo je sljedeća pitanja: ‘Bog – čovjek, priroda – čovjek, Bog – priroda, vjera – razum, znanost – vjera, evolucija – stvaranje, pojedinac – društvo, vjerodostojnost vjere – sama vjera, vjera – otuđenje, teološko znanje – mistično iskustvo, teizam – ateizam, esencijalizam – egzistencijalizam, agnosticizam – kritički realizam, esencijalizam – strukturalizam, etika i medicina, tehnološki mentalitet i obnova duha, ontologija i fenomenski karakter naše spoznaje’, itd.« (I. Tadić). Osim klasične i skolastičke filozofije zanimao se za suvremenu filozofiju, proučavajući Jaspersa, Kierkegaarda, Heideggera, Bubera, Blocha, Nietzschea, Sartrea, Lévi-Straussa, Husserla, Marcela, Mouniera, de Chardina, našega Zimmermanna i druge. Posebice se bavio kršćanskim egzistencijalizmom, a zanimao se i za marksističku misao. Uvijek je polazio s težišta razložnosti vjerovanja, ističući važnost razumskoga pristupa Bogu, ali naglašavajući važnost, zadaću i ulogu Crkve u društvu.
Među knjigama mogu se spomenuti »Filozofski pristupi Bogu« 1980., »Suvremena misao – izazov vjeri« 1982., »O parapsihologiji i smrti« 1984., »Humanizam i kršćanstvo« 1995., »Krist počelo i svrha svega: kozmogeneza, antropogeneza, sjedinjenje u ‘točki omega’« 1997., skriptu »Uvod u filozofiju, Logika, Noetika, Teodiceja, Racionalna psihologija, Kozmologija, Granična pitanja između znanosti i religije i Etika«, tri knjige »Nedjeljnih i blagdanskih propovijedi« i dr. Pisao je u časopisima i novinama »Crkvi u svijetu«, »Bogoslovskoj smotri«, »Obnovljenom životu«, »Poljicima«, »Hrvatskim obzorjima«, »Kačiću«, »Zadarskoj smotri«, »Veritasu«, »Našim ognjištima«, »Glasu Koncila« i dr. Prevodio je s francuskoga, talijanskoga i latinskoga jezika, a pisao je tekstove i na njemačkomu jeziku. Suprevoditelj je s njemačkoga jezika prvoga sveska djela »Kristov zakon. Opća kršćanska moralna teologija« 1973. i djela Waltera Kaspera »Isus Krist« 1995.
Vodio je na Visokoj bogoslovskoj školi u Splitu četveroglasni mješoviti zbor i bio orguljaš u prvostolnoj crkvi sv. Dujma u Splitu. Bio je član glazbenoga udruženja Internationale Arbeitsgemeinschaft für Hymnologie u Grazu. Kao bariton solist pjevao je na različitim koncertima Hrvatskoga narodnoga kazališta u Splitu, Dubrovniku i drugdje kod nas i izvan domovine s kazališnim solistima i gudačkim orkestrom, u Zürichu, St. Galenu i drugdje, svirajući i pjevajući skladbe Lukačića, Jelića, Papandopula i dr., i sam skladajući.
»Bio je otvoren za razgovore i obrazlaganja želeći Boga približiti čovjeku i čovjeka Bogu« (I. Tadić). U uvodnoj riječi knjige »Filozofski pristupi Bogu« zapisao je: »Htio sam ljudskomu duhu približiti Boga, služeći se i filozofskim jezikom, kako ne bi ni umska zahtjevnost čovjeka ostala načelno prikraćena i frustrirana. U navedena sam ‘rješenja’… nastojao unositi komplementarnost obrazlaganja: od Boga prema svijetu, od svijeta prema Bogu, od usvjetne prisutnosti Boga prema vansvjetnoj transcendenciji Boga.«
