Čestitke o Božiću i Uskrsu »Urbi et Orbi« uz obraćanje i apostolski blagoslov namijenjen gradu Rimu i cijelomu svijetu Sveti Otac izriče na brojnim jezicima. Time šalje poruku da je svaki narod i svaki pojedinac važan kao Božje stvorenje sa svim svojim kulturološkim odrednicama, a napose jezičnim. Analogno tomu, od istoka preko sjevera, zapada pa sve do juga, Hrvatska posjeduje veliko jezično blago, narječja i dijalekte, koji se nažalost postupno potiskuju. Upravo je Papin »Urbi et orbi« svojevrstan poticaj da se to blago u jezičnom dijalektu očuva na razini biskupija i župnih zajednica.
O važnosti čuvanja narječja i dijalekata te poticaju da se božićne poruke i čestitke nastoje izgovarati u tom duhu govori prof. dr. Marijana Tomelić Ćurlin s Filozofskoga fakulteta u Splitu koja predaje na Odsjeku za jezik i književnost, a stručnjakinja je za dijalekte. »U drevno doba, prije Kristova rođenja, Ciceron je rekao pouku koju je i dandanas teško pobiti: ‘Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine’«, kazala je dr. Tomelić Ćurlin, a Ciceronove riječi primijenila je i na povijest hrvatskoga jezika. »Ona nam nudi priču o životu naroda, o njegovu podrijetlu, razvoju, njegovu jeziku. U raznolikosti hrvatskoga jezika očituje se njegovo bogatstvo.«
Ono što hrvatski jezik čini posebnim upravo je njegovo tronarječje – štokavsko, čakavsko i kajkavsko, a svako od njih ima svoje dijalekte i brojne govore. Sve je to važan segment kulturne baštine i tradicije određenoga kraja. Hrvatska narječja i dijalekti čine osnovni identitet hrvatskoga jezika, odnosno osnovni zapis svjetonazora i naše kulture. »Nažalost, brojni su dijalekti i organski idiomi u današnje vrijeme globalizacije ugroženi na svim jezičnim razinama – fonološkoj, morfološkoj, leksičkoj, sintaktičkoj. Globalizacija je promijenila svijet, a time i čovjeka. Čovjek se pokrenuo i promijenio svoj ‘tradicionalni’ način života te postao podložan brojnim utjecajima… što je, jasno, utjecalo i na sam jezik. Svi su govori posebni i zanimljivi na svoj način i zato ih treba očuvati. Svi oni čine veliko bogatstvo jer njihovim nestankom nestaje povijest, a time i identitet nekoga naroda«, navodi dr. Tomelić Ćurlin.
Istaknula je i da je od neprocjenjive važnosti njegovanje zavičajnoga, lokalnoga, pisanoga govora na rodnom idiomu. »U novije vrijeme sve je veća potreba da se zavičajni govor zapiše i tako se očuva. U tom smislu nastaju brojna dijalektna djela pisana u prozi ili stihu te brojni rječnici lokalnih idioma. S jedne strane globalizacija je ugrozila dijalekte i organske idiome, a s druge strane probudila je u pojedinca svijest da se zabilježe i tako očuvaju. U tom pogledu javljaju se brojni stručnjaci – lingvisti, kao i amateri – entuzijasti kojima je zajednička ljubav prema domaćoj riči, koji stvaraju jezične riznice koje kao takve imaju neprolaznu vrijednost te postaju trajni spomenici. Naša narječja, dijalekti, organski idiomi, naše su blago i zato ih treba očuvati. U duhu Božića te sa željom da se krene s promicanjem i očuvanjem organskih idioma, završila bih ‘peliškon riči’ te svim čitateljima čestitala skori blagdan riječima: ‘Na dobro vam došlo porođenje Božje!’«
