Naraštaji televizijskih gledatelja, a posebno oni koji su u četrdesetima i stariji, odrastali su uz BBC-jeve (British Broadcasting Corporation – Britanska javna televizija) dokumentarne filmove i serije, među kojima su se isticali (a i danas se ističu) prirodoslovni, povijesni i putopisni dokumentarci. S vremenom je BBC na temelju kvalitete svoje produkcije stvorio takav ugled u svijetu da je postao uzor i orijentir filmskim produkcijskim tvrtkama te drugim javnim i komercijalnim televizijama. Jedan od primjera vrhunske BBC-jeve produkcije i sadržaja koji je zanimljiv i današnjim gledateljima jest dokumentarna serija s 14 epizoda iz 1969. godine pod nazivom »Civilisation: A Personal View by Kenneth Clark« (Civilizacija: osobni pogled Kennetha Clarka). Kao što sam naziv naznačuje, voditelj i narator serije je Kenneth Clark, povjesničar umjetnosti i autor koji je predstavio europsku povijest umjetnosti od početka srednjega vijeka do suvremenoga doba. Ove je godine BBC u koprodukciji s PBS-om (Američka javna televizija) snimio novu seriju dokumentarnih filmova »Civilizacija«, s devet epizoda i tri voditelja/autora/naratora: Simon Schama, Mary Beard i David Olusoga, a glazbu je skladao Tandis Jenhudson. Kao i u prvoj seriji iz 1969. godine, i u novoj seriji naglasak je na umjetnosti, uz solidno razrađen i prezentiran politički i religijski povijesni kontekst, ali ovoga je puta analiza proširena i na druge, neeuropske civilizacije.
Na početku prve epizode serije iz 1969. Clark, stojeći na obali rijeke Seine blizu pariške katedrale Notre-Dame, postavlja pitanje što je to civilizacija i odgovara da on sam ne može dati odgovor na to pitanje, ali može vidjeti što je civilizacija, a to je serija omogućila i gledateljima zahvaljujući pomno izabranim kadrovima raznih zgrada, umjetnina i artefakata. Slično, autori nove serije, čija je produkcija završena ove godine, ne nude eksplicitnu definiciju civilizacije kao takve, ali daju izvanredno zanimljiv i vizualno bogat pregled mnogih važnih arhitekturnih, slikarskih, kiparskih i drugih djela ljudskih ruku iz cijeloga svijeta na kojima se ogleda univerzalna ljudska sklonost prema umjetnosti i stvaralaštvu. Autori/naratori, Schama, Beard i Olusoga, vjerojatno su odabrani i po logici raznolikosti, po spolnoj i rasnoj zastupljenosti (jedna žena i dva muškarca; dvoje bijelaca i jedan Afroamerikanac), ali zasigurno i prije svega zbog kompetentnosti i elokventnosti. K tomu, sve troje autora/naratora konzistentni su u jednoj od najvažnijih karakteristika BBC-jevih dokumentaraca: gotovo su savršeno uravnotežili količinu informacija koje pružaju svojim govorom i onih koje su gledatelju dostupne vizualno te gledatelju pružaju informacije o kontekstu nastanka određenih objekata i umjetnina s naglaskom na ono što nije općepoznato i odmah vidljivo. Pritom su redatelji i montažeri odlično posložili ritam epizoda dajući gledatelju dovoljno oduška da može uživati u vrhunski snimljenim kadrovima, a i prostora da mu »sjednu« sve zanimljive informacije koje se nude i govorno i vizualno.
Za razliku od tipičnih (i notorno loših) povijesnih dokumentaraca na televizijskim kanalima »History« ili »National Geographic«, BBC u »Civilizaciji« ne mami gledatelje nikakvim senzacionalističkim tezama i »otkrićima«, ne guši ih gomilom (suvišno detaljnih) informacija ni bombastičnom glazbom – upravo suprotno: čini se kao da su sve troje naratora dovoljno svjesni činjenice da je »krhko znanje« i da se svakom novom spoznajom ujedno otvara novo područje o kojem se još ne zna ništa. Upravo u tome se nalazi još jedna spomena vrijedna značajka »Civilizacije«, a to je poticaj gledateljima da nakon odgledane epizode i sami posegnu za dostupnim izvorima dodatnih, podrobnijih informacija.
Nažalost, velika većina hrvatskih povijesnih i edukativnih dokumentaraca poprilično je daleko od BBC-jeva standarda, uz časne iznimke serija kojima su autori Božidar Domagoj Burić (»Tajnoviti srednji vijek«, »Ludi rimski carevi«, »Hrvatski kraljevi« i »Republika«) i Robert Knjaz (»Koledžicom po svijetu«, »Hrvatski velikani I i II«). Domaća produkcija najčešće pati od profesorskoga sindroma koji se očituje u bombardiranju informacijama, govoru »svisoka«, siromašnim ili čak nedostatnim vizualima i neprikladnom glazbom. Najiritantnije je pak kada hrvatski autori/naratori detaljno opisuju ono što se može vidjeti u kadrovima dokumentarca stvarajući time dojam da bi im možda bilo ugodnije i prikladnije uređivati i voditi radijske emisije, a ne sadržaj za prikazivanje na malim ekranima.
U nadi da će HRT uskoro otkupiti prava i prikazati seriju »Civilizacija«, treba istaknuti i to da su takve i slične serije nasušno potrebne ne samo zbog svoje kakvoće nego i zbog trenutačne situacije u domovini i svijetu s obzirom na ideološke sukobe, nemire i nesigurnosti koji su, među ostalim, uzrokovani migracijama (kod nas više iseljavanjem, ali i strahom od useljavanja drugih i drukčijih). Naime, ako je »povijest učiteljica života«, onda se može mnogo naučiti iz povijesti civilizacija koje su uvijek nastajale kao mješavine raznih kulturnih, političkih i tehnoloških utjecaja i raznih skupina ljudi (ni jedna nacija na svijetu nije genetski čista i homogena): kronološki i evolucijski gledano, ljudi su oduvijek kao plemena, pa narodi, i onda tek nacije, gradili i rušili zajednice iz raznih razloga: potrebe, nužnosti ili jednostavno zato što su bili moćniji pa su mogli zavladati nad drugima. No u povijesnim pregledima krije se opasnost da se druge i drukčije uvijek gleda kao prijetnju, što izaziva strah, nepovjerenje i neprihvaćanje. Upravo je zato važno dobro naučiti povijesne lekcije koje pružaju i izvori kao što su serije dokumentarnih filmova, da bi gledatelji, ako su poučljivi, vidjeli i čuli drukčije perspektive i tumačenja. To ne znači da se s autorima treba u svemu složiti, što vrijedi i za novi BBC-jev uradak, ali minimum intelektualne znatiželje i discipline pretpostavlja da se barem »čuje i druga strana«.
