Nakon Nove godine za oko 200 tisuća Hrvata – kako pokazuju neke procjene – počela je skijaška groznica i mnogi su svoj zimski odmor odlučili provesti na inozemnim skijalištima. Interes za tu vrstu rekreacije iz godine u godinu ne opada, ali podatak objavljen krajem prošle godine pokazao je da udio privatnih putovanja građana Hrvatske koja su uključivala posjet planinama iznosi samo 2 posto. O tom istraživanju, vrijednosti planinarenja te važnosti očuvanja planina razgovarali smo s Alanom Čaplarom iz Hrvatskoga planinarskoga saveza, urednikom časopisa »Planinar« te zaljubljenikom u planine, koji je tu ljubav naslijedio od roditelja planinara koji su mu nadjenuli ime po jednom predjelu Velebita.
»U Hrvatskoj još uvijek nije u dovoljnoj mjeri prepoznata vrijednost planinskoga turizma. Ispušta se iz vida činjenica da kontinentalni prostori imaju mnogo turistički privlačnih mjesta. Štoviše, hrvatske planine danas su najveći neiskorišten potencijal hrvatskoga turizma. U mnogim stranim zemljama planine su svojevrsni nacionalni simboli, nadaleko poznati i izvan državnih granica. Spomenimo samo Triglav u Sloveniji, Matterhorn u Švicarskoj ili Olimp u Grčkoj, koji svjedoče o privrženosti tih naroda svojim planinama. U Hrvatskoj, međutim, još uvijek ima više ljudi koji znaju koji je najviši vrh Slovenije, a ne znaju da je Dinara sa 1831 metrom najviši vrh Hrvatske«, komentira Čaplar podatak da je planinarenje nisko na popisu prioriteta turista iz Hrvatske, iako posljednjih godina Hrvatski planinarski savez intenzivno radi na popularizaciji hrvatskih planina i planinarstva.
Sada se u siječnju u inozemnim skijalištima organiziraju i hrvatski tjedni. Zbog čega onda boravak u planinama i planinarenje nisu baš omiljena aktivnost Hrvata? Iako je dobro znano da je planinarenje dobra životna navika, velik broj Hrvata nije sklon primjenjivati takve životne navike. Sugovornik Alan Čaplar primjećuje: »Pa ipak lijepo je vidjeti da je zanimanje za boravak i kretanje u prirodi u Hrvatskoj u stalnom porastu. To se vidi i po broju ljudi koji se susreću na planinarskim stazama svakoga vikenda. U ljetnim mjesecima u hrvatskim planinama ima vrlo mnogo stranih planinara, pogotovo na Velebitu, Učki i drugim planinama u priobalju. Posebno je veliko zanimanje za Dinaru i mjesta uzduž regionalnoga dužinskoga planinarskoga puta Via Dinarica, koji je osmišljen u suradnji s regionalnim partnerima i Ministarstvom turizma. Svakomu planinarski raspoloženomu turistu za oko će zapeti atraktivne planine i visoki vrhovi. Strani planinari vrlo se rado vraćaju u naše planine jer su one izrazito zanimljive i raznolike, a relativno lako pristupačne.«
Hrvatska je bogata planinama, a ima i jedan od najstarijih planinarskih časopisa na svijetu. Na upit o planinarskoj infrastrukturi Alan Čaplar odgovora da je ona vrlo razvijena i dobro održavana. Danas je u hrvatskim planinama posjetiteljima na usluzi 160 planinarskih domova, kuća i skloništa te više od 6000 kilometara markiranih planinarskih putova, a ima i više od 350 planinarskih udruga – otkriva podatke sugovornik.
Uz planinarske udruge posebno su kod mlađih generacija prepoznatljivi izviđači i katolički skauti te druge udruge koje rade s mladima i vode ih u prirodu, no dojam je da su stariji pasivniji… »Za razliku od brojnih drugih športova i aktivnosti, u planinarenju podjednako mogu uživati ljudi svih dobi, od djece do osoba u visokoj životnoj dobi. Zanimljivo, često je percepcija da se planinarenjem bave pretežito stariji ljudi, no prema analizi brojnosti članstva u Hrvatskom planinarskom savezu prevladavaju uglavnom djeca i mladi. To je vrlo ohrabrujuća činjenica. U prošloj godini zabilježen je dosad rekordan broj polaznika u planinarskim školama. Slični su pokazatelji i u susjednim zemljama. Hrvatski planinari odlično surađuju s planinarima u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji i uglavnom je posvuda vidljiv porast zanimanja djece i mladih za planinarenje. Pritom treba imati u vidu da ni umirovljenici nipošto nisu pasivni kada je riječ o planinarenju«, objašnjava Čaplar.
Na upit čija je odgovornost poticanje planinarenja i kako se može oduševiti za planinarenje Čaplar odgovara: »U najširem smislu razvoj zdravih životnih navika zadaća je cjelokupnoga društva. U promoviranju odlaska u prirodu mnogo mogu učiniti škole i učitelji. Pa ipak, najvrjednije rezultate u promoviranju planinarenja imaju planinarska društva i klubovi. Oduševljenje za planinarenje najbolje mogu prenijeti upravo oni koji i sami vole i pohode planine. Naime, planinarenje nije iscrpljujuće dugotrajno hodanje po planinama s kojih ćemo ionako morati sići, nego čitav niz aktivnosti koje život čine ispunjenijim i ljepšim. Ponekad je potrebno uložiti malo truda u pripremu izleta i postizanje željenih ciljeva, no sav uloženi napor višestruko se vraća kroz užitak i zadovoljstvo«, kaže Čaplar.
»U planinarstvu ne vrijedi ono olimpijsko pravilo ‘brže, više, jače’, jer nije bolji planinar onaj tko se brže popeo na viši vrh, nego onaj tko je više uživao u planinarenju. Posebna je vrijednost planinarenja i njegova socijalna komponenta – planinari su na izletima ‘osuđeni’ da razgovaraju, druže se, da si međusobno pomažu, a to osnažuje njihovu privrženost planinama i planinarenju. Dakako, planinarenje ujedno pospješuje zdravlje, kako fizičko tako i psihičko«, pojašnjava Čaplar i ističe da planinarstvo u Hrvatskoj ima iznimnu tradiciju – budući da su Hrvati bili deveti narod svijeta koji je imao svoju planinarsku udrugu. Od tada do danas hrvatski planinari popeli su se na najviše vrhove svijeta, istražili najdublje jame i postigli vrhunske uspjehe u svim planinarskim djelatnostima kojima su se bavili…
