Svetkovina Gospe Brze Pomoći proslavlja se ove godine u nedjelju 8. siječnja na početku 60. obljetnice čašćenja nebeske Majke pod tom titulom u istoimenom slavonskobrodskom svetištu. Upravitelj svetišta, koje je svojevrsni fenomen u gradu, 11. je godinu Ivan Lenić, koji je šestu godinu i dekan Slavonskobrodskoga dekanata. Rodom je iz Bošnjaka, a svoju je svećeničku službu obnašao kao župni vikar u Srijemskoj Mitrovici i Osijeku 1 te bio župnik u Gunji. Svatko od dosadašnjih župnika obogatio je, na svoj način, život te prve i najveće brodske župe, no župnik Lenić unio je posebnu svježinu, kako duhovnim obogaćenjem svakoga hodočasničkoga dana, tako i tijekom godine kroz različita liturgijska, pastoralna i druga događanja.
»Župa Gospe Brze Pomoći je, po mnogim sastavnicama, identična brojnim većim gradskim župama naše nadbiskupije i domovine, a s druge strane – po svom smještaju, povijesti i životu, te prisutnosti svetišta kroz posljednjih 60 godina – posebna i specifična. Te činjenice iziskuju promišljeniji, sustavniji pastoral primjeren gradskoj župi, koji će respektirati prisutnost hodočasničkoga mjesta, odnosno svojevrsnu obojenost župe marijanskim tonom. Od župnika i upravitelja svetišta to iziskuje posebnu pastoralnu osjetljivost i razboritost, stalno propitkivanje i traženje: čuvati i graditi župu i župno zajedništvo te profilirati svetište s pratećom duhovnom ponudom kao mjesto sabiranja vjernika s različitih strana. Župa ne treba biti zatvorena u sebe jer je i proštenište, ni potisnuta u drugi plan zbog toga, a ni svetište ne treba biti u nekom pogledu skučeno i ograničeno župom.
Župa treba biti zdravo zajedništvo u kojem se komunicira vjera među ‘domaćima’, ali i s brojnim hodočasnicima, a da samo svetište uvijek bude na obogaćenje župi. Od početaka svoje službe u Slavonskom Brodu, vrjednujući dosadašnja vrijedna nastojanja svojih prethodnika, njihovih suradnika i sestara uršulinka, trudio sam se to činiti, a nije to uvijek lako. Dogode se i promašaji, na kojima se također uči; i propusti koji postanu novim izazovom. U tome su mi od pomoći, koliko je to smiono reći jer su kratkotrajna, iskustva na prijašnjim župama – bilo većim gradskim, bilo župe sa svetištem. Već su ona u meni poticala promišljanja, susretanja i traženja kako što primjerenije odgovoriti na potrebe vjernika u takvim sredinama.«
»Župa kao svojevrsna temeljna jezgra Crkve iziskuje u današnjem vremenu, kojem su nadahnuća Drugi vatikanski sabor i u njegovu odjeku u nas Druga biskupijska sinoda, dinamičan život i uključenost svih vjernika u njega, tako i svih uzrasta, a činjenica marijanskoga svetišta traži zrenje u zdravoj vjeri i duhovnosti kojoj je marijanska pobožnost okosnica. Zahvalan sam Providnosti koja svime upravlja i pomaže nam to ostvarivati, koliko je nama moguće. Da, uistinu, Providnost ravna našim životima i svojom Crkvom, svjedoči povijest ove župe i nadasve svetišta u njoj. Sami početci i tijek čašćenja Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, kao i sve blago koje je s njime došlo, kada dublje promatramo s osvrtom na 60 godina, svjedočanstvo su toga da je sve darovano odozgor, da milost Božja sve donosi, budi i vodi, da smo mi samo njezini suradnici. Predugo bi bilo kada bih to ovdje obrazlagao. Na tom tragu shvaćam svoja zalaganja, nikako ostvariva bez drugih i bez brojnih suradnika, u životu župe i svetišta.
Tako i samih hodočasničkih dana, usklađenih s evanđeoskom porukom, liturgijom i tradicijom Crkve, zdravom pobožnošću i ‘duhovnošću’ samoga svetišta, izazovima povijesnoga trenutka, potrebama vjernika… Providnost je ‘dovela’ bliže Majku svoga Sina u život ove župe i grada, u život tolikih vjernika, napose onih koji se ovdje sabiru, da probudi i ojača katkada potisnutu i uspavanu vjeru, umornu nadu, ohladnjelu ljubav; da pokaže svoju istinsku čovjekoljubivost, svoje milosrđe prema ljudima pomažući ih u konkretnim osobnim, obiteljskim i drugim potrebama«, ističe župnik Lenić.
Dolazeći svakoga osmoga u to svetište tražeći svjetlo, nadu, životnu radost, mnogi su hodočasnici doživjeli Marijinu blizinu i pomoć, a i sam župnik Lenić tomu je svjedok. »Svako svetište očituje ‘povijest vjere’ Božjega naroda te pojedinca u njemu. Ona su uvijek bila važna, a danas su čini se još važnija jer je u njima gotovo ‘opipljivo’ djelovanje Duha Svetoga. Gospino je brodsko svetište ne samo dio ‘duhovne povijesti’ grada i okolice, nego i šire jer se u njemu Gospa pokazala, uistinu, Majkom vjere i Pomoćnicom mnogih. Puno bi bilo ovdje spominjati pojedinačna uslišanja, pomoći bezbrojnim obiteljima, čitavim naseljima. Sjećam se kada su prije više godina vjernici jednoga manjega sela dolazili moliti za slogu u svom mjestu, koja je bila narušena s povratkom nakon ratnoga progonstva; kada su iz jedne župe dolazili moliti za duh vjerničkoga zajedništva…
Molitve mnogih Gospi, tako i pred likom ‘brodske Gospe’, bile su nekoć upravljane i za moje zdravlje, kada sam bio kao mladić bolestan, na čemu ostajem zahvalan. Budući da je naše svetište od početaka ‘obiteljsko svetište’ jer se u njemu izrazitije moli za supružnike, napose u teškoćama bračnoga zajedništva, za djecu, za dar majčinstva i otčinstva, za nerođene, pa onda i za duhovna zvanja, vrijedna su mnoga primljena uslišanja u tom pogledu. I ozdravljenja članova obitelji, koja brojni pripisuju zagovoru Gospe Brze Pomoći, koju su dolazili moliti, a onda dolaze zahvaljivati. I to me također raduje: da mnogi po primljenoj pomoći odozgor, na Gospin zagovor, dolaze zahvaliti«, kaže župnik Lenić. Dodaje da je u svetištu napose bila plodonosna minula Godina milosrđa te je zabilježen velik broj ispovijedi.
Dekan Lenić otvoren je za suradnju s predstavnicima Grada, Županije, raznih crkvenih pokreta i udruga, među kojima su najranjiviji branitelji i osobe s posebnim potrebama. Podržava i sve vrijedne akcije, napose kada je u pitanju život nerođenih. Kako je to najveća župa i u središtu je grada, mnogi potrebiti kucaju na vrata pa im se nastoji pomoći u mogućnostima kroz razne karitatvine i humanitarne akcije.
Biti župnikom, upraviteljem svetišta i dekanom nije jednostavno, ali je ostvarivo uz otvorenost suradnika, na čemu im je župnik Lenić, ističe, posebno zahvalan. Napominje da su za sve daljnje, sustavne projekte u župi i svetištu nužni i novi suradnici. Posebno je zahvalan uršulinkama s čijim se dolaskom u Brod počela razvijati pobožnost Majci Božjoj, zazivanoj kao Gospi Brze Pomoći. »Uršulinke su nekoć i danas vrijedne suradnice u župi, svetištu i gradu; one su, zajedno sa svećenicima, poslužiteljice brojnim vjernicima i hodočasnicima. Njihova misija bila je dragocjena za katehizaciju i odgoj djece i mladih, napose djevojaka i majka, te cijelih obitelji, kao i u apostolatu života, a to je važno i potrebno i danas«, ističe župnik Lenić, svjestan da je pastoral obitelji, koji izvire iz toga svetišta, i danas prevažan. Odgajan odmalena u svojoj župnoj zajednici, po svom župniku, da je vrijedno upoznavati duhovne velikane svoje sredine, već po dolasku u Slavonski Brod župnik Lenić je, potaknut napose riječima biskupa Antuna Škvorčevića, razmišljao i osjetio se jednostavno obveznim, što je opet i dar Providnosti, s vjernicima upoznavati, vrjednovati i častiti osobu sluge Božjega Josipa Stadlera, koji je rođen u Slavonskom Brodu i kršten u toj crkvi. »Puno me toga osobno kod njega zadivljuje.
I čvrsto vjerujem da je on čovjek sveta života, istinski uzor; čovjek evanđelja i Crkve; pravi pastir i učitelj života«, ističe Lenić i dodaje da nastoji sa suradnicima upoznavati djecu i mlade kroz kateheze, druge oblike, tribine i izložbe sa Stadlerom. Razlog je i to da već godinama tradicionalno Brođani hodočaste u Sarajevo na njegov grob, kada obvezno posjete i neku župu, svetište ili samostan Vrhbosanske nadbiskupije, svjedočeći im tako svoju blizinu i solidarnost.
