Svake srijede župa sv. Leopolda Mandića u Voltinu naselju širom otvara vrata mladim »glazbenicima«. Svjedoči se tada zanimljivu prizoru koji obogaćuje vidna i slušna osjetila. Dvoranom se razliježe smijeh, dječja pitanja, otvara se i lista pjesmarica »Upoznaj, zavoli i nauči gitaru« te prate upute predavača Nine Marevića. Nakon početne uzbuđenosti i zagrijavanja ukupno sedamdeset prstiju, slijedi vješto prebiranje po žicama gitare i užitak izvedbe »A je to« iz legendarnoga češkoga animiranoga filma.
Među sviračima je i Nina Kozina, učenica četvrtoga razreda u Osnovnoj školi Voltino. Sviđa joj se gitara zbog lijepa zvuka, učitelj koji dobro objašnjava i druženje s prijateljima. Najviše voli »Tihu noć« jer se svira lagano te s nestrpljenjem iščekuje svoju prvu javnu izvedbu. Iz Volovčice dolazi Leonardo Diaz Pilko i gitaru je zavolio zbog djeda Borisa koji je svirao u glazbenom sastavu. Želio bi postati gitarist kad odraste. Matiju Štefekova već prati glas talentiranoga 11-godišnjaka. Svira i bubnjeve, ali mu je draža gitara, pri čemu ističe da ju treba puno vježbati, kao i ponos zbog svojih prvih nastupa u crkvi i školi.
Oni su sudionici jedinstvenoga projekta »El musicante – potpuno drugačija škola gitare« čiji je idejni začetnik i osnivač novinar i glazbenik Tomislav Šnidarić, koji u svojoj biografiji ima upisanu i višegodišnju suradnju s Glasom Koncila početkom 2000-ih. On je prije gotovo pet godina fra Michaelu Paviću, tadašnjemu upravitelju župe sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku, povjerio ideju o novom obliku pastorala: evangelizirati kroz glazbu djecu i mlade u župama, za koje smatra da su najkvalitetnije sredine u gradu. Upravo je u toj župi koja danas zauzima posebne prostore njegova srca stasala prva generacija polaznika škole gitare. U njegovu je slučaju potvrđena biblijska o proroku i (ne)prihvaćanju u vlastitu zavičaju, ali unatoč tomu zaljubljenike u gitaru danas ugošćuje šest župa i jedna zagrebačka osnovna škola.
Šnidarić se glazbom bavi dva desetljeća i svira u alternativnim rock-bendovima. Svojedobno se bavio evangelizacijom supkultura i posebno ga se dojmila poruka pape Franje o »izlasku na margine«, što je i učinio. Napustio je dugogodišnji i siguran posao u državnoj službi te stavio svoje talente i umijeća na raspolaganje Crkvi. Čvrsto vjeruje u podršku Gospodina, ali kroz smijeh spominje zabrinutost bližnjih hoće li trzalica i gitara njegovoj obitelji pružiti sigurnost života. S velikim žarom otkriva sve dijelove priče o školi gitare. Gitara je, po njegovim riječima, samo instrument ili oruđe oko kojega se okupljaju djeca i mladi, s ciljem osmišljavanja života. Školu sada pohađa dvjestotinjak polaznika u dva osnovna programa: »El gitarolica – gitarska školica« za najmlađe školarce i »El musicante – škola gitare« za učenike od četvrtoga razreda osnovne škole pa sve do srednjoškolaca. Sastaju se jednom tjedno, marljivo vježbaju te rastu u zajedništvu i radosti.
jer gitaru nije jednostavno naučiti svirati,
i na taj način afirmiraju pozitivne vrijednosti u svojim četvrtima
Tomislav Šnidarić
Otkriva da sve počiva na tri stupa ili formativna mjesta. To su župe, škole i knjižnice jer pružaju zdravo okružje. Nastupaju na školskim priredbama, imaju koncerte u crkvama te svirkom upotpunjuju programe gradskih knjižnica.
»Djeca i mladi pred roditeljima i vršnjacima izvode svoja postignuća, jer gitaru nije jednostavno naučiti svirati, i na taj način afirmiraju pozitivne vrijednosti u svojim četvrtima«, rekao je Šnidarić. Da su dobre ideje osuđene na rast i da donose plodove svjedoče i posjeti učenika jedne župe drugoj te njihovo međusobno druženje.
Glazbenik Šnidarić pjevač je i gitarist. Svira bas-gitaru, ukulele, bubnjeve, klavijature i mandolinu. Iako mu baš ne ide s puhačkim instrumentima, usnu je harmoniku uspješno svladao. Učenicima nastoji prenijeti misao da »biti glazbenik« podrazumijeva način života i poznavanje drugih glazbala. Stoga se u školi provodi program bendovskih radionica, pri čemu se djeca iz različitih četvrti okupljaju jednom mjesečno te uče svirati u ambijentu benda. Svi s nestrpljenjem iščekuju »Ljetnu školu gitare« i petodnevni boravak na seoskom gospodarstvu u Moslavini. Tada sviraju, druže se, bave se športom, uživaju u domaćoj hrani, peku kukuruz i kobasice na vatri, gledaju glazbene filmove pod zvijezdama, jašu konje, razgledavaju etnozbirku i istražuju posebnost kraja.
»Gitara je vodeći motiv za širu sliku; zaljubljenost i otvorenost prema učenju i životu, povezivanje, jačanje samopouzdanja i razvijanje prijateljstava«, pojašnjava Šnidarić. Drago mu je što se nastava izvodi u župama jer na taj način šalju poruku da je crkva mjesto susreta gdje su svi dobrodošli neovisno o vjerskom uvjerenju.
Svećenik Željko Lovrić, upravitelj župe sv. Leopolda Mandića (Ljubljanica – Voltino), prepoznao je važnost projekta i želja mu je u novoizgrađenom pastoralnom centru provoditi aktivnosti koje nisu isključivo vjerske naravi. Naglašava da svaka aktivnost župu čini živom zajednicom, pa tako i škola gitare koju pohađaju »mali« župljani. Na kraju pastoralne i školske godine, po župnikovim riječima, djeca imaju koncerte na kojima se u znak podrške okupljaju njihovi roditelji, braća i sestre te djedovi i bake. Gostuju i u drugim župama, pri čemu stječu nove prijatelje, otkrivaju druge župe i crkve te grade zajedništvo.
»Smatram da nam ne trebaju veliki projekti i pretjerani oblici katehiziranja jer će nam se pastoral svesti na izbezumljeni aktivizam i prave plodove ne ćemo doživjeti. Trebaju nam u prvom redu župne zajednice u koje će svi vjernici rado svraćati i pronalaziti nešto za sebe. Lopta koju ministranti čuvaju u nekom kutu župne dvorane, sok koji čeka zboraše u rashlađenom frižideru i škola gitare potiču osjećaj vlastitoga doma, što crkva i župa trebaju biti za sve vjernike«, zaključuje župnik Lovrić.
Polaznici škole gitare koriste se i blagodatima suvremene tehnologije kao poveznicom i pomoću u nastavi. Uz pomoć mobilnih aplikacija međusobno se umrežuju i razmjenjuju videouratke s vježbama i svojim izvedbama. Tomu se naveliko raduju roditelji tvrdeći da djeca konačno rabe mobitele u pametne svrhe, za učenje i razvoj vještina.
Šnidarić naglašava da se i povučena, dobra djeca preporode s gitarom u rukama. On je zadužen za najnaprednije učenike koje podučava intenzivnije i u paru. Za njih kaže da su ponos škole jer ulažu golem trud i vrijeme kako bi napredovali. Snimili su uživo i nosač zvuka i zapaženu »Božićnu himnu« s videospotom, a nastupali su i u zagrebačkim klubovima s profesionalnim glazbenicima. Šnidarić kao najvažnije postignuće izdvaja humanitarne koncerte poput sudjelovanja na susretu obitelji iz Bosne i Hercegovine koji imaju djecu s teškoćama u razvoju, u Hrvatskoj knjižnici za slijepe, Kući sv. Franje – Domu za starije i nemoćne osobe u naselju Odra i dr.
»Nema ništa ljepše od spoznaje učenika da su dio plemenite priče u čijem središtu nisu oni ili gitara. Želimo nastaviti tim putom i s pomoću glazbe usmjeriti pogled naših polaznika na drugoga u potrebi.« Posebno ga zaokuplja Škabrnja, čije bi osnovce želio upisati u školu i održavati poduku gitare preko interneta, te otočka glazbena priča. Sanja o YouTube-kanalu »El musicante« u kojem bi ljudi različitih profila: policajci, znanstvenici, vatrogasci, svećenici… svirali i odašiljali poruku: »Imamo svoje zanimanje, ali i vremena i ljubavi za gitaru.« Do tada se prepušta Božjemu vodstvu i vlastitom uvjerenju da je gitara glazbalo koje spaja ljude.
