Njemački su znanstvenici otkrili da je popularni insekticid (Bacillus thuringiensis) toksičan za vodene organizme (Env. Sci. Technol. 21. 12. 2016.). Insekticid je već godinama u uporabi i smatra se sigurnim zaštitnim sredstvom u poljoprivredi. Eksperimentalno je pokazano da vrlo visoke doze Bt-insekticida, koje su i nekoliko stotina puta veće od onih koje se primjenjuju u zaštiti usjeva, nemaju nikakav mjerljiv učinak na okoliš. Na temelju takvih podataka, mnogi, s pravom, smatraju Bt-insekticid neškodljivim. Iz istoga je razloga uporaba bakterijskoga insekticida dopuštena i u ekološkoj poljoprivredi.
No u najnovijoj studiji istraživači sa sveučilišta u Berlinu i Tübingenu odlučili su provjeriti »nemoguće«. Proveli su ispitivanja s dozama insekticida koje su sto tisuća puta manje (!) od onih koncentracija koje se provjerene i dokazane sigurnima. Za mjerenje ekotoksičnosti koristili su se standardnim laboratorijskim testovima u kojima su slatkovodne račiće (Daphnia magna) izlagali djelovanju Bt-insekticida. Rezultati su neugodno iznenađenje jer pokazuju da štetni učinci Bt-insekticida postaju mjerljivi tek pri vrlo visokim razrjeđenjima.
Prema tome, tvrdnje agrokompanija o sigurnosti Bt-insekticida odnose se samo na određeni raspon koncentracija, ali ne vrijede za slučaj kad se zaštitno sredstvo razrijedi u okolišu. A upravo se to događa otapanjem insekticida u podzemnim vodama, rijekama ili jezerima. Paradoksalno je da na deklaraciji proizvoda »DiPel«, najpoznatije formulacije Bt-insekticida, stoji uputa o »zbrinjavanju« ostataka insekticida u kojoj se predlaže ispiranje i razrjeđivanje neiskorištenoga proizvoda. To je upravo onaj postupak kojim se povećava ekotoksičnost Bt-insekticida.
I na hrvatskom se tržištu rabe različite formulacije Bt-insekticida pod nazivima »Baturad«, »Biobit«, »Foray« i »Novodor«. Neočekivani nalaz njemačkih znanstvenika odnosi se na sve te proizvode, a novonastalu bi situaciju morala uvažiti i razmotriti nadležna ministarstva poljoprivrede i zaštite okoliša. Svaka pooštrena regulacija agrokemijskih proizvoda, koji su uvozni, u ekonomskom je i ekološkom interesu Republike Hrvatske.
Njemačko je otkriće posebno neugodno za kompanije koje razvijaju i patentiraju genetički modificirane usjeve, poput Monsanta, Bayera ili Syngente. Naime, mnogi GM usjevi imaju ugrađeno svojstvo otpuštanja Bt-insekticida (endotoksina). To znači da su takvi usjevi rezervoar Bt-insekticida u okolišu, a polaganim se otpuštanjem održavaju niske koncentracije, dakle, upravo one doze koje pokazuju nepovoljne učinke insekticida u okolišu.
Dok je u konvencionalnoj ili ekološkoj poljoprivredi moguća zamjena Bt-insekticida nekim drugim zaštitnim sredstvom, u slučaju GM usjeva to nije moguće. GM usjevi oblikovani su za ekspresiju jedino i samo Bt-insekticida te su kao takvi ovisni o njegovu zaštitnom učinku. Ne postoji zamjensko sredstvo pa bi eventualnom regulacijom ili zabranom uporabe Bt-insekticida bili de facto zabranjeni i takvi GM usjevi. Slična tržišna sudbina očekuje i GM usjeve koji imaju ugrađenu otpornost prema herbicidu glifozatu. Ako se zabrani glifozat, sjetva GM usjeva otpornih na djelovanje glifozata postaje besmislena.
Sinteza Bt-insekticida i otpornost prema glifozatu jedina su dva svojstva koja su znanstvenici uspjeli ugraditi u gensku informaciju GM usjeva. Već 25 godina molekulski biolozi pokušavaju stvoriti novi tržišno relevantan usjev s novim svojstvima (npr. otpornost prema suši, veća klijavost ili rodnost, bogatiji nutritivni sastav itd.). Usprkos utrošenomu vremenu i milijardama dolara, pokušaji su bezuspješni. Stoga se očekuje snažan otpor agrokompanija prema bilo kakvim regulacijama ili zabranama glifozata i Bt-insekticida, kako bi očuvali te dvije »zlatne koke« genetičkoga inženjerstva.
