Svako dijete, baš svako, ima pravo na odgoj u vjeri i pratnju na putu rasta i dozrijevanja u osobnoj vjeri prema osobnomu Bogu. Bliske osobe, otac i majka, s kojima dijete gradi odnose od začeća, stvarajući obitelj, čine tu obitelj osobitim mjestom gdje Bog dotiče osobu na poseban način, utiskujući se duboko u biće djeteta.
Josip i Marija vode i istodobno prate dječaka Isusa na putu prema Jeruzalemu, prema njegovu Otcu. Vode ga u svojoj vjeri i svjedoče. Dobro su nadahnuće roditelju i odgojitelju u traženju odgovora, načina i smisla zahtjevne i dinamične zadaće odgoja u vjeri i pratnje na tom putu. Može li biti većega dobitka za dijete od toga da ga bližnji podržavaju, ohrabruju i usmjeruju prema Bogu? Ne može. To je najvrjednija baština odgoja i roditeljske ostavštine. Tako je malo potrebno. Blagosloviti dijete prije odlaska u školu, prije posla. Načiniti maleni znak križa na njegovu čelu. Zahvaliti za hranu, dobar ručak i darove stola. Kad se kroz tjedan čini da takve prilike postaju sve rjeđe u strci svakodnevnoga ritma, mudro je uvesti te male, ali dragocjene rituale koji će prekidati uobičajenu, svakodnevnu rutinu i otvarati prostor za mala slavlja vjere, života i odnosa s Bogom, uzajamno gradeći odnose jedni s drugima. Prije počinka, umjesto ekrana i virtualnoga svijeta, uvoditi kratke molitve zahvale za sve dobro što je bilo, a sve teško, bolno i mučno učiti predavati Bogu u ruke. Moliti ga za snagu, utjehu i pomoć.
Na putu se dječak Isus izgubio. Josip i Marija više ga nisu vidjeli, nisu ga pronašli među poznanicima. Strah i tjeskoba. Zabrinutost je rasla. Javlja se pitanje gdje se pogriješilo. Što se propustilo? Nije se dovoljno pozorno pazilo ili…? Strpljivo i uporno traganje, vraćanje unazad, na početke. I konačno, pronalaze ga na pravom mjestu. I bijaše im poslušan.
Ne može se sve odmah razumjeti. Puno se toga teško može prihvatiti i objasniti. Ostaje samo strpljivo čekati s jasnoćom i uporištem. Onako usidreno s jasnim obrisima lica u koje se dijete može ogledati. Strpljivi Otac sa svojim stvorenjem. Ne siječe neplodnu smokvu. Ostavlja je još godinu dana. Okopati i pognojiti kroz ovo vrijeme korizme. Vjerovati i nadati se kako će dogodine donijeti roda i ostati na životu.
