Na kanalu YouTube pogledao sam video koji jasno pokazuje dizajn dvorane pape Pavla VI. u kojoj se održavaju papine audijencije, a koja posve naliči na reptila – zmiju koja na glavi reptila ima i zmijske oči. Ostao sam šokiran i pitam se: Zar je moguće da je Crkva dotle zaglibila da se izgubila u okultnom i da tamo ima i nekih koji su se prodali đavlu? Ispada da sam papa kada sjedi u unutrašnjosti govori iz usta zmije. Molim za pojašnjenje; možda sam ipak u krivu ili se radi o konstrukcijama onih koji cijelo vrijeme kleveću Crkvu.
Čitatelj Marijo
Teorije zavjere ili različita mišljenja oduvijek su postojali, a kako nam se čini, postojat će i dalje. Tako će se, dakako, uz svako arhitektonsko rješenje i ostvarenje moći isplesti priča i iznijeti mišljenje koje s izvornom idejom autora idejnoga arhitektonskoga koncepta ima puno, ima malo ili uopće nema veze. Moguće je, u tom kontekstu, i svako djelo sakralne umjetnosti ili svako arhitektonsko djelo povezano s Crkvom ili ono koje Crkvi služi za različite prigode tumačiti iz različitih perspektiva. Neke od njih mogu biti dobronamjerne, neke zlonamjerne, a neke zbunjujuće – što je za vjernike onda posebno problematično, što svjedoči i Vaše pismo. Dakako, postoje i klevetničke perspektive na koje isto tako upozoravate u svom dopisu i cilj im sigurno nije »razjasniti« ni objasniti, nego – navodno – »raskrinkati«, a zapravo oblatiti.
Nije Vam teško zaključiti da mislimo kako video koji ste vidjeli svrstavamo baš u tu posljednju navedenu »perspektivu« (jasno da ih ima još, od parcijalne preko selektivne do sulude i one izvan zdrave pameti, a i drugih ovdje nenavedenih).
Zato smo prvo proučili internetsku stranicu <http://www.architetti.san.beniculturali.it/> da bismo nešto doznali o »svjetovnom«, zapravo profesionalnom pogledu na dvoranu audijencija poznatu pod imenom »Pavao VI.« koju je po želji svetoga Pavla VI. iz 1963. godine osmislio, a zajedno sa svojom tvrtkom (Societŕ Ingg. Nervi & Bartoli) 1971. i izgradio talijanski inženjer i arhitekt Pier Luigi Nervi. Dvorana je trapeznoga izgleda i ima 6300 sjedećih mjesta, a kada bi ih se postupno maknulo, u dvoranu bi stalo oko 12 tisuća ljudi. To arhitektonsko djelo jedno je od posljednjih koje je ostvario Nervi, školovani inženjer i prema mnogima nenadmašivi majstor u uporabi betonskih konstrukcija u arhitekturi, tako da mnogi to djelo nazivaju i »dvorana Nervi«.
Prema opisima dvorane koje i Vi možete pronaći na službenim stranicama talijanskih i drugih arhitekata, veliki dvoranski prostor pokriven je dvostruko zakrivljenim paraboličnim svodom koje taj viseći svod, zahvaljujući njegovim tankim nosivim strukturama, čine »otpornim« na nevidljive antigravitacijske sile. Da bi svi sudionici audijencija mogli lakše vidjeti papinsko prijestolje (tron na koji aludirate, a kojega se sjećaju svi koji su makar i jednom bili u dvorani audijencija), pod je također dvostruko konveksan. Izgrađenu zahvaljujući širokoj upotrebi armiranoga betona te posebnoj cementnoj mješavini prašine i bijeloga mramornoga pijeska (Talijani ističu posebno uspješno »eksperimentiranje« i inovacije tvrtke »Italcementi«), dvoranu karakterizira posebno svjetlo, kako elipsoidnih zidnih panela (koje je izradio Giovanni Hajnal) tako i konfiguracije svoda krova sastavljenoga od valovitih struktura različitih dimenzija i velikih otvora koji čine izvanrednu luminiscentnu teksturu.
U izgradnji dvorane sudjelovao je i arhitekt Vittorio Nervi, koji je bio odgovoran za praćenje rada na licu mjesta u ime svoga otca Piera Luigija sa zadaćom nadgledanja cjelokupne izgradnje rada po fazama, koji se ubraja u najznačajnija ostvarenja dvadesetoga stoljeća zbog strukturne složenosti i visoke simboličke vrijednosti. Možda je upravo i ta »visoka simbolička vrijednost« dovela do nekih razmišljanja o kojima Vi pišete, koja očito s izvornom graditeljskom idejom nemaju nikakve veze. Dvorana Nervi ili audijencijska dvorana Pavla VI. dijelom je izmijenjena 2008. godine kada su na krovu postavljeni fotonaponski paneli kako bi se zamijenile ferocementne ploče, još uvijek u izvrsnom stanju, namijenjene stvaranju prostora za ventilaciju, o čemu više možete pročitati na internetskoj stranici <http://www.fabrizioviola.com/studiofv/wp-content/uploads/2013/01/13_1_Aula-Paolo-VI.pdf>. To je u skladu s osjetljivošću Svete Stolice za ekološka pitanja i za uporabu obnovljivih izvora energije.
Premda ćete u različitim izvorima, posebno na internetskim stranicama, pronaći razmišljanja slična onima koja ste vidjeli u videozapisu (mi na to nismo htjeli trošiti vrijeme), treba reći da izgled dvorane Pavla VI. – ako ga gledate »s namjerom« da u unutrašnjosti zbog onih dvaju vitražnih prozora iza Papina trona vidite dva oka – doista možete vidjeti zmiju. Ali, priznat ćete: riječ je o imaginaciji, zamišljaju ili umišljaju. Svatko u svemu može vidjeti ono što želi, a dodajući tumačenja o kojima Vi pišete, na mnogim bi liturgijskim predmetima, liturgijskom posuđu, na mnogim zabatima naših crkava i bogoslužnih prostora neki mislili da mogu prepoznati neki simbolički, dijabolični ili masonski znak, to jest znakove kojima se želi naštetiti Katoličkoj Crkvi i vjeri, a o kojima pišu oni koji uobičajeno svoje pisanje stavljaju pod naslove poput »opskurne tajne« Vatikana, Crkve, papa… No kršćanska nas ikonografija uči da nije svaki simbol, nije svaki šestar ili trokut, nije svaka umjetnička ideja i zamisao izraz želje da se napakosti, nego imaju svoje mjesto u sakralnom prostoru koji nas prije svega želi pozvati na sabranost, molitvu i na usmjerenost Bogu. Ili na slušanje Božje riječi u nagovorima papa koji nam od 1971. (gotovo) svaku srijedu u dvorani Pavla VI. tumače Božju riječ i održavaju cikličke kateheze o raznim važnim vjerskim pitanjima i temama, o kojima redovito možete čitati i u našem tjedniku i koje s velikom pozornošću i ljubavlju prema Kristu i Crkvi od tada slušaju milijuni vjernika u dvorani i u cijelom svijetu.
