Kada je na Veliki četvrtak, 18. travnja, tri dana prije Uskrsa, posljednji put zasjedao osmi saziv Europskoga parlamenta u Strasbourgu, pogledi mnogih bili su usmjereni prema novomu izbornomu ciklusu, projekcijama rezultata i početku kampanje… Govorilo se i o važnosti europskoga projekta, ali rijetko se moglo čuti kako se kršćanske vrijednosti žive u Europi (iako je kratko tu temu u fokus javnosti stavila nedavna izjava jednoga kandidata u Hrvatskoj kako crkve u središtu europskih gradova i mjesta svjedoče o kršćanskom identitetu Europe). I dok je Bruxelles kao središte europskih institucija jedno od najsekularnijih mjesta na svijetu u kojem se čuju glasovi kako se o vjeri ne smije govoriti javno jer ona pripada privatnoj sferi, mogu se u tim institucijama pronaći tragovi kršćanskih vrijednosti koje su plod vjere u Kristovo uskrsnuće.
Europski parlament deklarira se kao vjerski neutralna institucija i ne ističe nikakve vjerske simbole te prakticira toleranciju prema svim vjerskim zajednicama i njihovim simbolima. No to u praksi znači da križevi, raspela i drugi vjerski simboli bilo koje denominacije nisu dobrodošli u javnim, zajedničkim prostorima, iako o tome ne postoje službena pravila – jer kako uvjeravaju u Europskom parlamentu – nikakva posebna pravila nisu potrebna jer se u tim pitanjima primjenjuje zdrav razum.
Istina je da ne postoje pravila koja sprječavaju prikazivanje ili nošenje vjerskih simbola u prostorijama parlamenta, vjerski službenici koje posjećuju institucije EU-a slobodno mogu nositi svoju odjeću, svake se godine za Božić postavljaju jaslice i kiti božićno drvce, a organizirano je i mnogo izložaba te prikazano mnogo plakata i umjetničkih djela s vjerskim simbolima, a među njima je i početkom travnja postavljena izložba o hodočasničkom putu sv. Jakova u Španjolskoj. No ostao je u sjećanju zaposlenika pritisak koji su liberalni zastupnici Europskoga parlamenta izvršili kako bi doveli u pitanje mjesto na kojem je bio izložen dar pape sv. Ivana Pavla II. u jednoj zgradi Europskoga parlamenta. Osjećali su se »uznemireni« te su uspjeli maknuti taj dar s mjesta na 3. katu zgrade »Jozsef Antall« kojim je prolazilo mnogo ljudi na manje atraktivnu poziciju, u kut 6. kata.
I dok se dio zastupnika trudi vjeru staviti u privatnu sferu, postoje i oni koji se ne žele zatvoriti u te okvire. Dio se zastupnika okuplja u molitvenoj skupini u Europskom parlamentu, jednom se tjedno u prostoru za meditaciju slavi euharistija, a jednom godišnje nezaobilazna je postaja vjerske prisutnosti u Europskom parlamentu europski molitveni doručak. Zastupnici kršćanske provenijencije okupljaju se i u skupini za bioetiku i ljudsko dostojanstvo, svakoga ožujka organiziraju Tjedan za život – sve to kako bi promicali kršćanske, univerzalne vrijednosti i pokazali da Europska unija nije samo tu zbog ekonomskih interesa, nego je i unija vrijednosti. Mnogi upravo u tome danas vide najveći izazov – kako zajedničkim naporom promicati kršćanske vrijednosti u europskoj politici.
Rijetkima je poznato da Sveta Stolica ima zasebnu apostolsku nuncijaturu pri Europskoj uniji, a još manje da u njoj djeluje i jedan Hrvat. Od prošloga rujna savjetnik te nuncijature u Bruxellesu je 43-godišnji svećenik Zagrebačke nadbiskupije mons. dr. Hrvoje Škrlec, koji je u razgovoru otkrio kako surađuju Katolička Crkva i Europska unija, o čemu se i zašto se u posljednje vrijeme vode intenzivni pregovori.
MONS. ŠKRLEC: Svaka nuncijatura u svijetu predstavlja Svetoga Otca i Svetu Stolicu te ima dvojaku ulogu. Nuncijatura je prije svega predstavništvo vrhovne crkvene vlasti u partikularnim Crkvama u pojedinim državama, a zatim je i diplomatsko predstavništvo u civilnim vlastima. Nuncijatura pri Europskoj uniji specifična je po tome što ne surađuje s partikularnim Crkvama određene države. Mi smo u službi Crkve u zemljama Europske unije. Budući da je u Bruxellesu sjedište Komisije biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), naša nuncijatura predstavlja Svetoga Otca u tom tijelu. Osim toga, u Bruxellesu su prisutne razne katoličke udruge s članovima iz cijele Europe. Plenarne sjednice COMECE-a, na kojima sudjeluju delegati svih biskupskih konferencija Europske unije, obično se održavaju dva puta godišnje. Gotovo tijekom cijele godine vrlo je aktivno Generalno tajništvo COMECE-a, koje proučava aktualne europske i crkvene teme te organizira mnoštvo susreta. Apostolski nuncij pri EU-u nadbiskup Alain Paul Lebeaupin sudjeluje na plenarnim sjednicama COMECE-a te se uvijek obraća skupštini posebnim govorom. Zajedno s Generalnim tajništvom COMECE-a radimo na dobrobit Crkve u Europskoj uniji. Glede političkih institucija Europske unije, nuncijatura kontaktira s dužnosnicima u Europskom parlamentu, Europskoj komisiji i raznim europskim agencijama. Ne postoji nikakva preferencija s obzirom na sugovornike. Sve političke grupacije u Europskom parlamentu i svi povjerenici Europske komisije uvijek su dobrodošli. Osim toga, treba spomenuti da je apostolski nuncij pri EU-u doajen diplomatskoga zbora. Europska unija u načelu nije ni protucrkvena ni protukršćanska.
MONS. ŠKRLEC: Poštivanje vjerskih prava i sloboda sigurno je jedna od temeljnih europskih vrijednosti, no pitanje je što ono znači u praksi. Europsko je društvo pluralističko. U njemu nisu prisutne samo razne kršćanske zajednice, nego i različite religiozne i svjetonazorske skupine od kojih se neke otvoreno protive svakomu religioznomu diskursu. Manjak tolerancije, na svim razinama, mnogo je više prisutan u Europi nego što se čini na prvi pogled. Heterogenost europskoga društva prisutna je također u Crkvi. Europljani i episkopati Europe ne poznaju se dovoljno. Problemi s kojima se danas suočava Crkva u Francuskoj nisu problemi Crkve u Poljskoj, iako su i jedna i druga zemlja, barem povijesno gledano, primjeri zemalja s katoličkom većinom. Možda nam se ne čini tako, no problemi tih država i europski su problemi. U tom smislu važan je dijalog i koordinacija između biskupa Europske unije i Svete Stolice. COMECE, koji je u nadleštvu Državnoga tajništva Svete Stolice, mjesto je na kojem se mogu susresti delegati svih biskupskih konferencija Europske unije. COMECE priprema kvalitetne dokumente koji se tiču Crkve u Europi. Problem je u tome što nisu dovoljno poznati u pojedinim episkopatima. Spomenuo bih samo dva takva dokumenta: o budućnosti rada i o europskim izborima. Za budućnost Crkve u Europskoj uniji odgovorni su svi Europljani koji se s njom identificiraju.
MONS. ŠKLEC: Odnosi između Svete Stolice i Europske unije su izvrsni. Već nekoliko godina postoji takozvani strukturirani dijalog. To znači da se dužnosnici Europske unije i Svete Stolice redovito susreću i konzultiraju o temama koje su od zajedničkoga interesa. Većinom su to pitanja vezana uz svjetsku politiku, socijalne probleme, humanitarnu pomoć, obrazovno-znanstvene projekte i kulturnu baštinu. Kada se govori o suradnji između tih dvaju subjekata međunarodnoga prava, treba biti svjestan činjenice da Europska unija nije i nikada ne će biti ono što su Sjedinjene Američke Države jer nije jedna država, nego zajednica različitih država, naroda i regija. Svaki narod, svaka regija i svaka država u Europi imaju nešto što je samo njima svojstveno. Podsjetio bih da su u Europskoj uniji službena 24 jezika. U tom kontekstu treba promatrati ulogu Katoličke Crkve u Europi. Katolici nisu jedina kršćanska denominacija u Europi. Rekao bih da je Europska unija također zajednica različitih religija. Svaki narod, svaka regija, svaka država, svaka religija, svaka kršćanska zajednica donose nešto svoje u institucije Europske unije. Poznato je da zakonodavne akte donosi parlament, ali svakomu zakonu prethodi opsežna rasprava. Ako kršćani nisu prisutni u toj preliminarnoj fazi, možemo očekivati zakone koji nisu uvijek u skladu s kršćanskim vrijednostima. U Europskom parlamentu od presudne su važnosti lobiranje i rasprave prije zasjedanja, a plenarna je sjednica rezervirana za glasovanje i posebna obraćanja. U tom smislu neki katolici i neke nevladine organizacije katoličkoga nadahnuća vrlo su aktivni. COMECE i Sveta Stolica također su ravnopravni partneri u dijalogu, no promovirati kršćanske vrijednosti u političkoj zajednici ponekad je gotovo povlastica vjernika laika.
MONS. ŠKRLEC: Fokus nam je na izazovima i problemima koje možemo riješiti uz pomoć europskih institucija. Sada se ponajviše raspravlja o vrlo složenom fenomenu migracija, koji je mnogo širi od problema s izbjeglicama u nekim dijelovima Europe, o političkoj i humanitarnoj krizi u Venezueli, o tome kako humanitarno pomoći Siriji. Vrlo su aktualne teme europskoga susjedstva, pridruživanja novih zemalja iz regije takozvanoga zapadnoga Balkana, problemi koji mogu nastati kao posljedica »brexita«. Raspravlja se o mnogim etičkim temama. Naglasak je danas stavljen više na socijalnu etiku nego na bioetiku. Tako se mnogo raspravlja o digitalizaciji i umjetnoj inteligenciji, o zaštiti osobnih podataka, o budućnosti rada, o pitanjima vezanim za sigurnost, obranu i oružje, o ekologiji i o miru u svijetu. Papina enciklika »Laudato si’« vrlo je često citirana u Bruxellesu. Puno pozornosti posvećeno je etici znanstvenih istraživanja.
MONS. ŠKRLEC: Mislim da se glas Crkve može čuti u europskim institucijama, samo je važno biti svjestan činjenice tko zapravo čini Crkvu. To su svi kršteni. Crkva u Europskoj uniji ne može biti percipirana samo kao Crkva svećenika i Bogu posvećenih osoba, nego prije svega Crkva angažiranih vjernika laika. Važno je to isticati jer živimo u pluralističkom društvu u kojemu su, među ostalim, prisutni i vjernici katolici. Naravno da svatko ima pravo izreći vlastiti identitet i uvjerenja, ali to isto znači da se moraju uvažavati i postavke drugih i drugačijih.
MONS. ŠKRLEC: Diplomatski odnosi Svete Stolice s europskim institucijama uspostavljeni su 1970., a krajem devedesetih otvorena je posebna nuncijatura u Bruxellesu, koja je kompetentna isključivo za Europsku uniju. Kada su uspostavljeni diplomatski odnosi, socijalna i kulturna slika zemalja koje su pripadale europskim zajednicama bila je bitno drugačija. Kada se klasična paradigma, koja vjerojatno i nije bila sasvim točna, počela mijenjati, postavilo se pitanje o početcima. Rasprava o kršćanskim korijenima Europe bila je aktualna prije petnaestak godina, danas se o tome u Bruxellesu gotovo više ne govori. Promijenila se socijalna i kulturna slika Europe. Podsjetio bih da su trojica posljednjih papa više puta govorili o ideji Europe. Slika dvaju plućnih krila, koja predstavljaju zapadnu i istočnu Europu, vrlo draga papi Ivanu Pavlu II., danas je itekako aktualna. Preuzeta je i u politički govor, rabi ju predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, jer očito je da su Europljani različiti. Da bi organizam funkcionirao, potrebna je koordinacija različitih elemenata. Razlike koje postoje među europskim državama, narodima i regijama prisutne su i na crkvenoj razini. Svi biskupi Europe ne dijele uvijek ista stajališta o nekim temama.
MONS. ŠKRLEC: Njihov vjerski identitet najbolje se očitovao u njihovim djelima. Oni su u poratnom razdoblju promovirali vrijednosti koje su postale temeljem Europske unije. Naravno da se danas može uvijek raspravljati o nekim njihovim postupcima. Robert Schuman i Alcide De Gasperi bili su političari koji su nadahnuće za svoj rad pronalazili u vjeri. U Bruxellesu se ne govori toliko o njihovu svetačkom životu, no mnogo onoga dobroga što je danas prisutno u europskim institucijama, barem kao postulat, njihovo je djelo.
