Hrvatski Jadran rese brojni gradovi, a među njima je nezaobilazan drugi hrvatski grad po veličini – Split. Uz svoju ljepotu i bogatu arhitekturu ujedno je najsnažnije regionalno središte na istočnoj obali Jadrana. Svaki dio bogate splitske prošlosti oslikan je različitom arhitekturom, pa se tako i danas nadopunjuje njegov rast novogradnjama, trgovačkim centrima i sličnim zdanjima. Split je posebno poznat po palačama i drevnim crkvama, no taj dio u izgradnji kao da je malo zastao, posebice u vrijeme komunizma. Drugomu gradu po veličini u Hrvatskoj nedostaju crkve kako bi mogle pratiti njegovo širenje, premda se osnivaju župe i svećenici se snalaze na različite načine kako bi mogli odgovoriti na pastoralne zahtjeve.
Tako je na sjeverozapadnoj strani Splita, na Kocunaru, odakle pogled puca na Sjevernu luku i Kaštelanski zaljev, s povećanjem broja stanovnika osnovana 1994. župa sv. Luke. Premda je na malom prostoru, ondje su brojni neboderi. Prvi župnik bio je don Ivan Simunić, čijom je požrtvovnošću uz pomoć Nadbiskupije i župljana izgrađen pastoralni centar. Premda se s glavne prometnice može uočiti poveći križ među visokim neboderima, do njega nema putokaza pa će se slučajni prolaznik teže snaći i doći do pastoralnoga centra. No unatoč tomu župa je zaživjela sa svim svojim područjima pastoralnoga djelovanja, a pastoralni centar sv. Luke za sada služi i kao crkva jer u prizemlju se nalazi velika kapela.
Župom upravlja iskusni pastoralac don Boris Vukasović, koji navodi da je to privremeno rješenje. Crkva se tek treba izgraditi. »A u iščekivanju njezine gradnje nastojimo izgraditi živu Crkvu«, ističe župnik Vukasović. Na području župe živi oko 4700 stanovnika, a među njima je oko 3800 katolika. Prema maticama za pretprošlu godinu krštenja je bilo 12, a sprovoda 18. Prvu pričest primilo je 29, a krizmu 35 kandidata. »Nažalost i mi pratimo demografska kretanja u Hrvatskoj pa je sve veća razlika između rođenih i umrlih«, navodi župnik Vukasović. »To se vidi po brojkama, a u župi je otprilike svake godine tridesetak prvopričesnika i krizmanika, s tim da je tendencija prema smanjenju. Većina župljana doselila se iz okolnih mjesta i sela i još uvijek su dosta vezani za mjesta iz kojih su potekli. Svake se godine određeni broj obitelji iseljava ili doseljava. Dosta je i starijih osoba koje žive same u stanu, po jedno ili dvoje. Njih posjećujem najčešće prvih petaka u mjesecu. Raduje nas što ima mladih obitelji s malom djecom. Nažalost, sve je veći broj onih koji oskudijevaju pa njima pomažemo ili preko župnoga ili preko nadbiskupijskoga Caritasa.«
Župnik Vukasović ističe da neprestance nastoje što više proširiti pastoralnu djelatnost. Nedjeljom su četiri mise, tri ujutro, jedna navečer. Tijekom tjedna svaki dan pola sata prije mise moli se krunica. Isto tako svaki četvrtak, osim ljetnih dana, poslije mise je klanjanje pred Presvetim. U korizmi je petkom pobožnost križnoga puta, a u župi je redoviti župni vjeronauk od prvoga osnovne pa do drugoga srednje. Nadalje samozatajan, ali vrlo marljiv župnik Vukasović navodi da je u župi petnaestak ministranata. Pjevaju i tri župna zbora – mješoviti pjevački zbor, zatim zbor mladih i dječji zbor. »Posebnu pažnju nastojimo posvetiti obitelji pa svaki ponedjeljak poslije mise don Jozo Gojsalić, koji dolazi iz Nadbiskupije, predvodi obiteljski susret. Povremeno imamo i sastanke za roditelje prvopričesnika i krizmanika.« U župi su prijašnjih godina surađivali don Slavko Kovačić i don Mijo Šurlin, a sada pomaže i bogoslov Jure Lovrinčević.
U župi petnaestak godina djeluje molitvena zajednica Krvi Kristove, a odnedavno i Marijina legija. Župnik Vukasović ističe da posebnu zahvalnost duguju ženama, i to starijima koje svaki petak besplatno dolaze i čiste prostorije pastoralnoga centra. »Jasno je da se kao župna zajednica kao i sve župe susrećemo sa stvarima koje su dobre, ali i s onima koje bi mogle biti mnogo bolje. No kao župnik mogu reći da u župi postoje zaista krasni ljudi koji svakodnevno mole i žrtvuju se za potrebe svoje župe. Treba moliti i nastojati da takvih osoba bude sve više.«
U daljnjem navođenju brojnih aktivnosti župnik Vukasović napominje da su tu u župi i tri udruge za osobe s posebnim potrebama: »Zvono«, »Srce« i »Lastavice«. Tijekom tjedna imaju termine u župnoj dvorani, a nastoje biti prisutni i na misi. Pri župi djeluje i škola za strane jezike. Svake godine redovita su hodočašća u Vepric i Sinj, a prigodno se hodočasti i u druga mjesta. U župi nema drugih crkvenih objekata osim pastoralnoga centra.
Suradnik u župi, ekonom u Nadbiskupiji Gojsalić, ističe da uz svoj redovit rad u Nadbiskupiji pomaže župniku Vukasoviću u pastoralu, posebno nedjeljom. Pomaže u predavanju vjeronauka, zatim slavi mise, ispovijeda. »Istodobno vodim obiteljsku zajednicu u kojoj se okuplja redovito između 15 i 20 osoba. Često razgovaramo kako svjedočiti vjeru i odgovoriti na današnje izazove te se nositi s obvezama. Nažalost, danas je sve rastrgano, a mnogo je i egzistencijalnih problema s kojima se suočavaju župljani. Posebnost župe je i prisutnost starijih osoba, a u drugim sličnim mjestima stariji se povlače i ostavljaju djeci stanove. Riječ je mahom o ljudima iz Zagore, koji su na području župe izgradili kuću ili dobili stan.«
Bogoslov Lovrinčević na četvrtoj je godini studija, a njemu je pripalo pomagati župniku na Kocunaru. »Radim s ministrantima, a nedjeljom sam na tri mise i pomažem u župi. Na mojoj godini devet je bogoslova, a ukupno nas je četrdesetak. S ministrantima je zadovoljstvo raditi, a zahvaljujući praksi u župi vidim ono što me čeka kasnije u pastoralu. Tražim načina kako pristupiti ministrantima, a istodobno oni meni pomažu da im mogu približiti otajstvo vjere. Zapravo, svi smo mala zajednica. Svjestan sam da je u župi bogatstvo koje treba otkrivati, a to je ono što me vuče da im približim Boga i župu. Ministranti su još zaigrani pa tražimo zajedno prikladan način pastorala i naviještanja evanđelja.«
Ivan Mudrinić ministrant je u župi, a pohađa prvi razred srednje škole. U obitelji ih je petero, uz otca i majku ima još dva brata. »Ministriram od trećega razreda osnovne škole. Ministranti se okupljaju svake subote u dva popodne, popričamo, dogovorimo se i rasporedimo službe. Nakon toga malo se poigramo. Trenutačno su četiri mise pa se rasporedimo za vrijeme nedjelje i blagdana. Bude nas na svakoj misi. Manje-više svi su redoviti kod ministriranja. U razredu znaju da sam ministrant i normalno me prihvaćaju. Zapravo većina je u mom razredu iz drugoga dijela grada pa ne znam tko sve ide redovito u crkvu.«
Petar Matešić četvrti je razred i ministrira već jednu godinu. Navodi da mu je lijepo i drago ministrirati jer voli pomagati i raditi, odnosno služiti pri oltaru. A druženje s ministrantima drukčije mu je i ljepše nego na ulici.
Župna suradnica Marijana Jukić predsjednica je udruge za osobe s intelektualnim teškoćama »Zvono«. Uz okupljanja u pastoralnom centru, sudjeluju u brojnim župnim aktivnostima. Suradnja je na zavidnoj razini, a i duhovna je pomoć jako bitna članovima udruge.
Anđelka Orlić članica je molitvene zajednice Predragocjene Krvi Kristove. Zajednica se okuplja svaki utorak prije večernje mise. Sudjeluju u svim pobožnostima, potiču i započinju pjevanje na jutarnjim misama.
Desna župnikova ruka, član pastoralnoga vijeća i remeta Šimun Stanković je umirovljenik. Član je molitvene zajednice Krvi Kristove. »Kao zidar učinio sam za župu sve što sam mogao, što se god gradilo u svemu sam sudjelovao«, navodi remeta Stanković. »Za ovaj kraj osnivanje župe i izgradnja pastoralnoga centra znači vrlo mnogo. Kad sam se doselio iz Knina, gdje sam zamijenio kuću, bilo je teško jer nije bilo crkve. Otkad imamo ovdje crkvu, odnosno sjedište župe u pastoralnom centru, preporodio sam se, jer župnik nam je ispred vrata. Za crkvu je trebao još dio terena pa dočim se sve to riješi, krenut će se dalje s gradnjom. Što se tiče mojih aktivnosti u župi, na raspolaganju sam što god treba. Zapravo, ima više obitelji koje priskaču u pomoć. Iznenadio sam se vrlo pozitivno kad su bile zornice, jer dupkom je bila puna crkva. Mnogo nas je i nedjeljama na prvoj misi u 8.30, a dolaze valjda svi umirovljenici.«
U župi sv. Luke Ankica Vujević voditeljica je molitvene zajednice Predragocjene Krvi Kristove. »Rođena sam u ovoj župi, zapravo to je župa mojega djetinjstva«, svjedoči voditeljica molitvene zajednice. »Imam dva sina i šestero unučadi i nastojim ih odgajati u kršćanskom duhu. Pjevam u crkvenom zboru, a uključena sam i u liturgijsko čitanje. Molitvena zajednica djeluje već petnaest godina, okuplja dvadesetak članova, a na molitvene i misijske susrete utorkom odazove nas se najmanje deset. Izaberemo riječ Božju i živimo po tome petnaest dana. Ponosna sam na zajednicu koja je uvijek na usluzi u župi u čemu god treba, od čišćenja crkve i pospremanja pa sve do sudjelovanja u drugim akcijama. Nadam se da ne ću pogriješiti ako kažem da je zajednica na neki način duša župe, iz koje neki svakodnevno idu na misu, a nedjeljom su svi redoviti. Neprestance molimo da Gospodin pohodi našu župu i da vjernici shvate da je živi Krist tu. Želim da budemo velika Kristova obitelj i da se Gospodin proslavi u nama i po nama te da jednostavno svjedočimo Krista svojim životom.«
Život aktivne župljanke Ivanke Dabro zbiva se između župne zajednice i obitelji. Uz tri svoja biološka sina, udomila je još troje djece, dva dječaka i djevojčicu. »Radila sam u osiguravajućem društvu na prodaji osiguranja, a jedno vrijeme bila sam bez posla«, svjedoči ta župljanka. »No stalno sam u sebi osjećala neki poticaj, zapravo kao da moram učiniti nešto više. Već od osnutka župe pjevala sam u župnom zboru. Nastojim doći na misu i preko tjedna, a ponekad pjevam ‘a cappella’. Kad je župniku nešto potrebno, rado se uključim i pomognem onoliko koliko mogu. Otkad imam više djece manje mi ostane vremena za širu zajednicu, premda me uvijek zanimaju događanja u župi. Jednostavno, nemam potrebu ići u drugu župnu zajednicu. Osjećam se u svojoj župi kao u svojoj obitelji. Tako sam prošla edukaciju ‘Teen STAR’ koju je provodila udruga ‘Grozd’, a naša nadbiskupija prihvatila je plan edukacije za krizmanike. Prošle smo godine vjeroučiteljica i ja razgovarale o toj temi s mladima, posebno s krizmanicima. Primijetili smo da mladi razmišljaju o tim pitanjima i uvidjeli da je potrebna edukacija. Na taj način približili smo se potrebama koje mladi čovjek osjeća u to vrijeme. Čini mi se da je njima to zanimljivo i malo intrigantno«, navodi župljanka Dabro, koja piše i poeziju, posebno s religioznom tematikom.
U župi je aktivna Jagoda Pavković, frizerka po struci, koja je rođena u Primorskom Dolcu, a suprug joj je iz Rakitna. Ta samozatajna i marljiva župljanka rekla je: »U svom rodnom mjestu osnovala sam kulturno-umjetničko društvo pa sam ga vodila sedam-osam godina. No, počela sam više pažnje posvećivati svojoj župi, posebno zboru i djelovanju u Caritasu, pa sam se udaljila od ostalih aktivnosti. Još je uza me gospođa Marija koja je svaki petak mjerila tlak. Zapravo, ljudi su ovdje jako solidarni, darežljivi i hoće pomoći. U posljednje vrijeme otvoreno je mnogo socijalnih samoposluga po gradu pa se nekako uključuje šira zajednica. Većina kad dođe u Caritas traži novac, ali mi nemamo novac. Zapravo, ako dobijemo nešto, odemo kupiti hranu, jer ponekad ljudi znaju zlorabiti ako im se daje novac. Ono što im treba rado im kupimo ili im pomognemo.«
Prisjetila se i početaka: »Svaki dan svi kuhamo ručak i shvatili smo da samo ako podijelimo višak, možemo smanjiti potrebe onih koji nemaju.« Tako je počela akcija »Ručak«. »Tada nam je mjesni ured dao svoj prostor, a žene su se odazvale. Akcija je trajala za vrijeme adventa, i bilo je izvrsno. Jednostavno smo, kao u prvim kršćanskim zajednicama, dijelili međusobno što imamo. No sljedeće godine ostali smo bez prostora pa je to stalo. Kad se ljude potakne, hoće oni pomoći i učiniti.«
Župljanka Pavković je i u mješovitom župnom zboru. »Imamo sada i malo mlađih u zboru, ali ne zamjeram mladima što ih nema u zboru. Jednostavno i za pjevanje čovjek mora osjetiti poziv – pa nisam ni ja mislila da sam Bogom dana za pjevanje. No treba dublje ući u molitvu da bi nas Duh Sveti potaknuo i usmjerio gdje smo najkorisniji te otkrio nam naše talente. Kad je čovjek u molitvi, Bog puno stvari čini i otvara mu putove. Prije sam bila sramežljiva, no kad smo išli na hodočašće, bivši župnik me potaknuo da promislim i uključim se u zbor, jer ako nam je Bog dao talent i glas, grijeh je da se time ne koristimo. U zboru nas je dvadesetak, a ima i članova koji su tu od osnutka. Neki povremeno odustanu zbog obveza pa se opet vrate. U Rakitnu sam dala napraviti špilju Gospe Lurdske pa svake godine organiziramo jedan autobus hodočasnika. Tamo molimo, a pridruži nam se i svećenik s Firula, iz bolnice. Hodočastimo i u Tabor, u Lurd… Župnik nam je krasan, on samozatajno pomaže. Nema u njega suvišnih riječi, zapravo sve pokazuje djelima.«
Luka Kranjac učenik je Zdravstvene škole u Splitu, farmaceutski smjer. Ima starijega brata, otca i majku, a prvi je susjed u župi. »Želim pomagati svojoj župnoj zajednici, jer tu smo jedni uz druge«, navodi Kranjac. »Sudjelujem u katoličkoj malonogometnoj ligi, gdje smo najmlađa momčad. U njoj smo pretežno mi prošlogodišnji krizmanici, jer ostala nas je petina povezana s Crkvom. Ostali su odustali. Kad razgovaramo, oni misle da ima nešto pametnije raditi i da se može bez Boga, da se može bez nedjelje. Oni više to gledaju kao obvezu. Osjećaju kao da su ih roditelji ‘uvalili’ pa to dožive kao dužnost.«
Marita Rajčić maturantica je gimnazije, živi na području župe s roditeljima i mlađom sestrom. Članica je srednjega zbora, odnosno zbora mladih. »Učimo nove pjesme prilagođene mladima, a u zboru nas je šest-sedam.« Okupljaju se subotom i nedjeljom prije mise. »U zbor primamo svakoga tko se želi pridružiti, zapravo da shvate da se mogu aktivirati u župi. Dolazim redovito na zornice, zatim sudjelujem nedjeljom na misi, ako treba nešto pomoći – tu sam.«
Marina Vrgoč ide u treći razred, za medicinskoga laboranta. »Pjevam u crkvenom zboru već deset godina«, svjedoči ta srednjoškolka koja planira studirati medicinu. »Mladi često promišljaju kad se krizmaju da im više Crkva ne treba, a ne shvaćaju da je tu puno sadržaja i svatko može naći nešto za sebe.«
Petar Stolica radi kao komercijalist, a u župi je voditelj malonogometnoga kluba. »Pomažem župniku u radu s mladima«, svjedoči Stolica, koji je pjevao i u župnom zboru. »Nažalost puno je mladih bez posla s područja Kocunara, a oni koji su tu većinom se zadržavaju u kafiću ili kladionici. Imamo u župi prostorija, štoviše imamo tečaj engleskoga jezika i mogu doći svi koji žele. Jednostavno, nastojimo svojim primjerom privući mlade da vide da se nešto događa. U mojoj generaciji mnogo mladih kani otići iz Hrvatske. Razmišljaju da je drugdje bolje, ali ovdje je najljepše. Poznajem trojicu koji su otišli u Irsku, tu nisu dobivali redovite plaće. Po dolasku govorili su da su u Irskoj upoznali mnogo Hrvata. Kad je u pitanju Crkva, mladi uglavnom kritiziraju i boje se da ne će biti prihvaćeni. To su pogrješna promišljanja, jer Crkva prihvaća sve, svi imamo svoje župe koje su za to najprikladnije.«
Irena Pera učiteljica je glazbene kulture. »Župni zbor sv. Luke na Kocunaru vodim pet godina, inače sam iz župe Kaštel Stari«, ističe voditeljica mješovitoga župnoga pjevačkoga zbora. »Sudjelujemo u liturgijskim slavljima, a zbor okuplja dvadesetak članova. Budući da su pojedinci iz okolnih mjesta ili sela, nedjeljom često odu u svoja rodna mjesta. Na probama se okupljamo jednom tjedno, a uoči blagdana i češće.« Njeguju pučko i višeglasno pjevanje. »Nastojimo da to bude dio liturgije, a ne da bude koncert. Najviše se koristimo hrvatskim kantualom.«
Ilija Zrno doselio se 1993. u Split s područja Šujice, a radio je prije toga u Tomislavgradu. Povezan je sa župom od prvoga dana. »Nadbiskup Jurić nastojao je da se tu osnuje župa. Još dok sam bio u Šujici čitao sam poslanice, posebno za župnikovanja fra Bonifacija Barbarića. Od njega sam mnogo naučio. Doselivši se, nastavio sam čitati, posebno dok je bio prvi župnik don Ivan Simunić. Kasnije sam uključivao i ostale čitače. Od početka sam u župnim vijećima, a trenutačno sam u ekonomskom. Nama pastoralni centar zadovoljava za sada mnoge potrebe, no crkva je nešto posebno. Nedavno sam doznao u Nadbiskupiji da ima više prioriteta.«
Profesorica glazbene kulture u tri škole Mihaela Maslov vodi dječji zbor i zbor mladih u župi sv. Luke. Navodi da dječji zbor okuplja tridesetak članova od vrtićke dobi do srednje škole. Interes je izvrstan. Ističe da je problem sa srednjim zborom jer to je na neki način prijelazna faza pa je mlade teže okupiti. Ali, i to ide postupno, napomenula je.
