U svakom vremenu, pa i danas, ima onih koji misle kako je dopušteno i poželjno tražiti viđenja, objave i druge slične »nadnaravne« komunikacije. Takvima Mistični naučitelj odgovara da je to sada nedopustivo i navodi koji je temeljni razlog tomu: Budući da je javna objava zaključena, nema ništa novo što bi se trebalo objaviti. Stoga nema potrebe tražiti ili željeti nove objave i viđenja. Ako je u Starom zavjetu bilo dopušteno pitati Boga i tražiti od njega viđenja, to je bilo dopušteno samo zato što objava još nije bila cjelovita. Bog je komunicirao s ljudima na taj način obećavajući im Krista. Sada, međutim, kad je objava zaključena, nema nikakvih razloga da se od Boga ponovno traži nešto slično. Bog je ljudima u svome Sinu, koji je jedina njegova Riječ, rekao sve i dao sve i nema ništa novo što bi se tomu moglo dodati (usp. 2U 22, 3). Stoga Svetac kaže da bi ne samo činio ludost nego bi i vrijeđao Boga onaj koji bi sada tražio viđenja i objave.
Takvomu bi Bog mogao odgovoriti: »Ako sam ti rekao sve u svojoj Riječi, koja je moj Sin, i nemam ništa drugo da ti dodam, što ti mogu odgovoriti ili objaviti više od toga? Usmjeri pogled samo na Njega, jer u njemu sam ti rekao i objavio sve; u njemu ćeš naći i više od onoga što tražiš i želiš. On je sva moja riječ, sav moj odgovor, sve moje viđenje i cjelokupna moja objava (…) Upri svoj pogled u njega i shvatit ćeš da sam u njemu učinio i rekao mnogo više od onoga što me pitaš« (ib. 5).
Samo će upirući svoj pogled u Krista kršćanin naći utjehu i odgovor na sva svoja traženja i pitanja, jer u njemu – u kojem prebiva sva punina božanstva (Kol 2, 9) – moći će otkrivati skrivena blaga mudrosti i znanja. U Kristu se objavljuje Bog i samo u njemu može biti zadovoljena ljudska čežnja da vidi Boga. Zato oni koji čeznu za »izvanrednim« i »čudesnim«, zapravo ili premalo cijene događaj utjelovljenja Sina Božjega ili je kod njih riječ o neznanju. Ili, bolje rečeno, riječ je o nedostatku vjere i ljubavi (usp. 2U 7, 12).
Kristovim usklikom na križu Svršeno je (Iv 19, 30) prestale su stare forme i ušlo se u novu ekonomiju spasenja; nastupilo je vrijeme milosti, vrijeme sakramenata preko kojih Krist po Duhu nastavlja svoju objaviteljsku i spasenjsku aktivnost. I stoga nema nikakve potrebe utjecati se nadnaravnim priopćenjima: »tu je naravni razum, tu je zakon i evanđeoska nauka, i tu duša može naći više nego dosta, te nema teškoće ni potrebe koja se ne bi mogla prihvatiti i kojoj se ne bi moglo doskočiti tim sredstvima koja su posve po volji Božjoj i za dušu korisna« (2 U 21, 4).
