Obiteljski zakon (Narodne novine br. 103/2015) propisuje što je uzdržavanje i postupke ostvarivanja prava i obveza uzdržavanja među članovima obitelji. Zbog čestih izmjena i dopuna pojam obitelji je mijenjan, odnosno proširivan, pa je time mijenjan i opseg obveznoga uzdržavanja. Zakon propisuje da je uzdržavanje istodobno pravo i obveza, odnosno da postoji obveza uzdržavanja kao uzajamna dužnost ne samo roditelja i djece, nego i bračnih i izvanbračnih drugova te srodnika u ravnoj lozi, a također pastorka i maćehe i očuha.
U utvrđivanju redoslijeda osoba s pravom na uzdržavanje u prvi red ulaze djeca, što znači da imaju prednost pred uzdržavanjem bračnoga ili izvanbračnoga druga ili roditelja. Što se tiče odnosa bračnih i izvanbračnih drugova, zakon propisuje da bračni i izvanbračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a tek potom od svojih srodnika.
Djeca mogu ostvarivati pravo na uzdržavanje i od bake i djeda pa tek onda od maćehe ili očuha. Ako maćeha ili očuh imaju svoju djecu, dužnost uzdržavanja maćehe i očuha zajednička je kako njihovoj djeci tako i pastorcima. U slučajevima kada baka ili djed ostvaruju pravo na primanje uzdržavanja od potomaka, tada obveza uzdržavanja od njihove punoljetne djece ide prije uzdržavanja od unučadi.
U slučajevima kada više osoba ima istodobnu obvezu davanja uzdržavanja, ta se obveza određuje, odnosno dijeli prema njihovim mogućnostima. Ako osoba koja je dužna prije ostalih uzdržavati ne može u potpunosti ispuniti svoju obvezu, osoba koja ima pravo na uzdržavanje može razliku do punoga uzdržavanja ostvariti od drugih osoba koje su po redoslijedu iza tih osoba dužne davati uzdržavanje.
U ostvarivanju prava na uzdržavanje promjena okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja, ali i s pravom na uzdržavanje, dopušta se da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje mogu tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, pa čak i da odluči o prestanku uzdržavanja ili da se promijeni način uzdržavanja, određenoga prijašnjom ovršnom ispravom. Zakon izričito propisuje da eventualno odricanje od prava nema pravnoga učinka te se tom zabranom načelno trajno štiti pravo uzdržavanoga, posebice kada je riječ o pravu na uzdržavanje maloljetne djece.
Zakon posebnu zaštitu prava na uzdržavanje posvećuje djeci. Tako propisuje da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete pa se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnoga djeteta. Dakle, zakon ne samo da zabranjuje mogućnost odricanja od prava, nego dodatno posebno naglašava obvezu uzdržavanja. Međutim, ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su baka i djed po tom roditelju uzdržavati to dijete.
Također su maćeha ili očuh dužni uzdržavati maloljetnoga pastorka, ali pod uvjetom da dijete ne može ostvariti uzdržavanje od drugoga roditelja. Maćeha ili očuh dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnoga pastorka ako su u trenutku smrti roditelja živjeli s pastorkom. Ako roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka toga prava. Takva tražbina obveze uzdržavanja djeteta prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.
Roditelji su dužni uzdržavati i punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskoga obrazovanja odraslih ako punoljetno dijete redovito i uredno ispunjava svoje obveze, ali najdulje do navršene dvadeset šeste godine djeteta. Čak i punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja do navršene dvadeset šeste godine.
Međutim, ta obveza uzdržavanja punoljetnoga djeteta prestat će i prije isteka godine dana od dana prestanka obrazovanja u trenutku kad dijete navrši dvadeset i šest godina. Dakle, zapravo se ta obveza uzdržavanja, odnosno pravo punoljetnoga djeteta na uzdržavanje daje najduže godinu dana, ali u svakom slučaju prestaje s doživljenjem dvadeset šest godina. Iznimno, punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje. Punoljetno dijete koje prima uzdržavanje radi obrazovanja dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza najkasnije do 1. studenoga za svaku školsku, odnosno akademsku godinu.
Obveza uzdržavanja uzajamna je pa je stoga i punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. No u tom slučaju dijete se može osloboditi obveze uzdržavanja roditelja ako ga taj roditelj iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza prema djetetu.
Identična obveza uzdržavanja važi i za punoljetne pastorke koji su dužni uzdržavati maćehu, odnosno očuha ako maćeha ili očuh nisu sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine i ako su ga oni uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme. Isto važi i za obvezu uzdržavanja djeda ili bake ako baka odnosno djed nisu sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine i ako su oni uzdržavali unuče ili su se brinuli o njemu dulje vrijeme.
Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojega bračnoga druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Uzdržavanje za bračne drugove određuje se u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed. Međutim, sud može na zahtjev jednoga ili obaju bračnih drugova odrediti jednokratnu isplatu iznosa za uzdržavanje uzimajući u obzir okolnosti slučaja. Ako u parnici za rastavu ili poništenje braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka.
Pravo na uzdržavanje prestaje na dan kad bivši bračni drug koji se tim pravom koristi sklopi novi brak. Pravo na uzdržavanje bivšega bračnoga druga prestaje kad taj bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu. Bračni drugovi mogu sklopiti sporazum o uzdržavanju u slučaju rastave, visini uzdržavanja i trajanju uzdržavanja.
