Nisu samo pojedinačna svjedočanstva svećenika u korist nadbiskupa Stepinca bila nepoželjna i na montiranom sudskom procesu zabranjena, kako je to pokazano u posljednja dva nastavka, nego posebice i njihovi zajednički dopisi, kao što je to bila »Izjava« zagrebačkih svećenika i redovnika iz rujna 1946.
»I Z J A V A
Povodom lišenja slobode preuzv. g. Nadbiskupa Dr. Alojzija Stepinca i povodom raznih optužbi protiv njegove osobe, mi potpisani zagrebački svećenici i redovnici
I z j a v l j u j e m o
1. Nikad nije preuzv. g. Nadbiskup dr. Alojzije Stepinac nikome od nas davao nikakove ni pismene ni usmene direktive ili poticaje za bilo kakvu ilegalnu ili terorističku političku djelatnost, niti smo ikada ikakav povod za takovo djelovanje zapazili ili našli u njegovu radu.
2. Naprotiv ističemo, da je preuzv. g. Nadbiskup trajno naglašavao svojim svećenicima, da se čuvaju svake političke djelatnosti i da u smislu crkvenih propisa ograniče svoj rad jedino na čisto vjersko područje. Kao dokaz tome navodimo na pr. Okružnice.
3. Ako se je koji svećenik usprkos jasnih odredaba svoga Nadbiskupa bavio kakovim ilegalnim radom, to on zato sam snosi potpunu odgovornost, te čini tešku nepravdu, kad odgovornost za svoju krivnju hoće prenijeti na svoga crkvenog poglavara.
U Zagrebu, dne 24. rujna 1946.« (kutija 3, omot 41, 016).
Čini se da u arhivu SDS-a nisu očuvane stranice toga dokumenta s potpisima svećenika i redovnika, nego je samo rukom dopisano: »Slijeva potpisi 150 svećenika«. Ta je izjava u onodobno poratno vrijeme, u kojem je, i zbog najmanjega protivljenja novoustoličenim vlastima, svakodnevno likvidirano mnoštvo »narodnih neprijatelja«, bila ne samo čin iznimne hrabrosti nego i odanosti velikoga dijela katoličkoga klera svomu nadbiskupu.
»REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE SRHSvi oni koji uopće ne žele smireno raspravljati i prihvatiti stvarne povijesne činjenice o ulozi nadbiskupa Stepinca u spašavanju, nije pretjerano reći, silnoga mnoštva ugroženih, potrebitih, zatočenih i osuđenih, moraju se zapitati na temelju kojih su dokumenata stvorili takav neupitan, često i apriorni zaključak jer mnogi od tih dokumenata bili su, ili su trebali biti, jednostavno uništeni, o čemu tako jasno govori sljedeća »Zabilješka« SDS-a:
SLUŽBA DRŽAVNE SIGURNOSTI – V. ODJEL
Zagreb, 5.5.1983.
Z a b i l j e š k a
Predmet 001-0 redni broj 50/42 ‘Dr. Alojzije Stepinac – popis lica za koje je Stepinac intervenirao kod policije NDH – popis dostavio NDS (očito je riječ o tiskarskoj pogrješci jer najvjerojatnije treba biti – SDS, op. a.).’ Predmet obuhvaća 24 stranice.
Po svom sadržaju predmet spada u grupu ‘A’ i nije za korištenje izvan službe DS.
Napomena: Predlaže se da se predmet uništi.
Mate Grubić« (kutija 3, omot 42, 002).
Ne treba uložiti preveliki intelektualni napor da se dođe do zaključka kako je popis s imenima i prezimenima nekoliko stotina osoba za koje je nadbiskup osobno intervenirao trebalo zauvijek pretvoriti »u prah i pepeo« jer su na njemu osobe različitih nacionalnosti, svjetonazora, političkih uvjerenja, funkcija, pripadnici vojnih postrojba, vjerskih organizacija, dobi i sl. Tako je komunistička poslijeratna zloglasna Služba državne sigurnosti, nekadašnja Ozna i Udba, poimence popisala temeljem zaplijenjenih ustaških arhiva, otuđenoga arhiva Nadbiskupskoga duhovnoga stola i nadbiskupove osobne pismohrane brojne znane i potpuno anonimne: Židove, Srbe, Hrvate, Slovence, Poljake, Ukrajince, komuniste, partizane, seljake, učenike, ustaše, učitelje, svećenike, pravoslavce, redovnice, muslimane, sveučilišne profesore, veleposjednike, državne službenike, gospodarstvenike, umjetnike, novinare, katehete, skojevce i brojne druge. Nije posve jasno, kao i u nekim drugim dosad spomenutim slučajevima, kako je dio tog dokumenta ostao netaknut za razliku od nekih stranica (npr. str. 11.) kojih nema.
Popis je rađen po rubrikama: »Tekući broj«, »Prezime i ime«, »Zanimanje«, »Dob«, »Kazna«, »Intervenirao, tko i kada«, »Uspjeh« i »Opaska«, koje nisu ispunjene svim traženim podatcima nego samo onima, razumije se, koji su bili poznati:
»- 1 –
1943.
- Čajavec Dragutin, smrt, 1942. pomilov.
- Maričić Rudolf, zatvor, Novi Vinodolski
- Petrov Slava, zatvor,
- Papo Jakov, Židov, zatvor, negat.
- Krstnić Ante
- Krstnić Kuzma
- Draušnik, braća i majka, logor
- Magdić Milan, Njem. negat.
- Holjac Viktor, novinar, zatvor
- Hrvoje Macanović, novinar, zatvor, negat.
- Gabron Stevo, tkalac, zatvor, pušten
- Trifunović Branko, časnik, logor, umro u logoru
- Galić Vladimir, dom. pukovnik, zatvor,
- Bakota Petar, dom. dopuk., zatvor, negat.
- Kukić Vladislav, mlinar
- Bašić Jure, adv. pripr.
- Dryak Vlasta, glumica
- 20 gradjana i gki iz Požege, Niemci ih zatv.
- Badel Slavko, tvorničar, pušten
- Tudjen Juraj, bravar
- Kerešević Vojislav
- Kerešević Stojanka, supr., pušteni
- Rutica Derl Marija
- Lovrić Ivan, uč. 8 raz., logor
- Pavić Ivan, veleposj. zatvor, pušten
- Fabijanić Stjepan, seljak
- Šolaja Josip, želj. č., strijeljan« (kutija 3, omot 42, 003).
NASTAVLJA SE
