– Onda, mamek i tatek, jeste zakuhali, provreli, rastopili se? – uskače šuro, znani »Sin Oluje«, s familijom na veleobiteljski ručak, brišući potno čelo prvom kuhinjskom krpom koju je dograbio. – Kad usred 21. stoljeća vi još uvijek ne želite klimu…
– A što će nam to? Klima mi se sve već i bez klime! – rezolutan je stari Jura, otac, djed i punac. – Osim toga, kakve su vam to temperature? Što vi mislite, da prije ni bilo 33 i 35, i koliko hoćeš stupnjeva?!
– I to sve bez klime – očekivano mu punica pruži brzogovoreću potporu – i u tramvaju i autobusu, u banci i pošti. Tam’ smo još morale, mi žene, moliti ovakve medvjede kakav je vaš stari da prestanu pušiti bar dok stoje u »repu« za šalter! Je, i znojili smo se i dimili, sve skup’! Što vi znate, malo zagrijalo pa cvilite…
– Cvilimo?!? – eto i moje ženice Jelice uz brata svoga. – Vi ste se zabili tu u sobu, s nosom u ventilatoru, a mi radimo, živimo, izlazimo na ulicu! Baš, ako niste znali, DHMZ je jučer izdao crveni meteoalarm!
– DHMZ?? – zbuni se punac. – To je neki novi koalicijski partner naših na vlasti?
– »Naših«? Eto ti ih! Ha… moji su valjda ostali na bojišnicama… – mrmlja »Sin Oluje«. – To ti je Državni hidrometeorološki zavod, taj koji objavljuje meteoalarme, temperature nezapamćene u ovim krajevima! Jer ovo što ti »pamtiš«, pa vi još ni pravi toplomjer niste imali…
– Crveni »meteo…«? Ma, pometem ja i tebe i njih! – raspali se stari Jura. – Kakav sad »meteoalarm«?! Što ne objavljuju crveni »socioalarm«?! Taj bi bio puno važniji!
– Kakav sad pak »socioalarm«?! – naivno će moja najljepša polovica Jelica.
– Pa, za početak »crveni«! – punac jedva dočekao. – Jer, ako je važno upozoriti nas da će doći silne vrućine, još bi važnije bilo da nas je netko upozorio da će nakon Domovinskog opet doći stari, »crveni« kadrovi! Ili… – uskuha puncu u misaonom loncu – što se ne javlja »socioalarm« kad isti političari sjede na dva stolca, pa sami sebi dodjeljuju novce i terene, privilegije i moć… Konačno, sad sam se sjetio najvažnije! Što se nije oglasio »socioalarm« kad se počelo rušiti obitelj, kad se počelo propovijedati da djetetu ne trebaju mater i otac, kad se brakom počelo nazivati istospolni grijeh i sramotu, kad se presuđuje ljudskom životu. Onom u trbuhu i na samrtničkoj postelji! Zašto nije bilo »socioalarma« da sve to na vrijeme najavi?!
– Eee, stari, – prekinu ga strogo sin – pa to ste vi trebali, ti i tvoji, »Titovi vršnjaci«, vi ste trebali proglašavati taj alarm! Traje to već…
– Pa… proglašavali smo ga… – zbuni se punac. – Proglašavali su ga biskupi, još otkad, neki su već i pokojni! Proglašavao ga je i naš župnik Mato, i…
– E, dragi tata, – opet komunikacijski naizgled »pronježi« šuro – pa tebe je stvarno vrućina »puknula« u mozak!! Pa koje mi to »alarmatore« spominješ, pa kome su oni danas važni?! Na koje mjesto u vijestima dolaze njihovi apeli, pisma i poruke, u kojim ih medijima još doživljavaju važnima?? Možda samo u tvom »Glasu Koncila«…
