Jedna anegdota govori da je Alojzijeva majka Barbara svojemu sinčiću stavljala krunicu oko vrata još dok je bio “beba”, kako bi ga stavila pod Marijinu zaštitu. Kad ga je župnik ugledao takvoga u zipki, uskliknuo je: “Bara, pa kak’ ne bi Lojzek postal’ svetac kad već sad moli krunicu!”
Alojzijeva ljubav prema Bogorodici razvijala se u djetinjstvu kroz obiteljsku molitvu ispred slike Marije Pomoćnice, kroz preporuku Gospi Trsatskoj u vrijeme rata, a poslije kroz svakodnevnu molitvu krunice. U njegovim litanijama zazivamo ga kao uzornoga častitelja Blažene Djevice Marije. Ljubio ju je sinovski, utjecao joj se u zaštitu, o njoj često pisao i propovijedao, bio njezin vjeran hodočasnik, a osim što se sâm njoj preporučivao, Blaženoj Djevici Mariji posvetio je i cijeli hrvatski narod.
Blaženi je Alojzije Stepinac Mariju smatrao osobitom zaštitnicom Hrvata i duhovnom Majkom čijem su se zagovoru kroz stoljeća utjecale sve generacije naših sugrađana, i mladi i stari, i kraljevi i seljaci. U svojoj je duhovnoj oporuci istaknuo da Majka Božja zaslužuje naše poštovanje, čast i ljubav, i u tome je vidio svijetlu budućnost domovine. Napisao je: “Naši su očevi i djedovi upravo posijali Marijinim crkvama čitavu našu domovinu… U Nju su stavljali svoje nade u svim teškim časovima i osobnoga i narodnoga života. Nastavite tradiciju svojih otaca, na što vas uostalom bez prekida opominju i vrhovni poglavari Crkve, kao vrhovni učitelji vjere. Ako budete uvijek iskreno štovali i ljubili Bogorodicu, onda će se i na vama ispuniti ono što veli Mudrac: Tko časti mater svoju, sabire blago.”
Od 1934. godine, kada je Alojzije Stepinac bio imenovan nadbiskupom koadjutorom, pa sve do njegova zatvaranja 1946., svake je godine predvodio zavjetna hodočašća vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu. Naravno, nije se služio automobilom već je s vjernicima pješačio. To nam može biti poticaj da se i mi odvažimo pješice hodočastiti Gospi.
Na hodočašćima u Mariju Bistricu nadbiskup Stepinac često je izricao molitve Majci Božjoj koje je sam sastavio i uključivao ih u svoje propovijedi. Značajna je bila 1940. godina, kada se obilježavala obljetnica 1300 godina od zabilježenoga početka pokrštavanja Hrvata. Tom je prigodom nadbiskup Stepinac izvršio posvetu hrvatskoga naroda Majci Božjoj, da ga ona svojim zagovorom zaštiti u tim teškim danima. Istu je posvetu više puta ponovio, a tu njegovu molitvu korisno je ponavljati i u naše doba i nastaviti moliti se Mariji s našim blaženikom.
Priređuje: A. Katanec
