Postojanje benediktinskoga samostana s crkvom iz 11. st. i mletačke utvrde iz g. 1597. na otočiću Sv. Petar, koji je uglavnom bio nenastanjen, upućuje na važnost plovidbenoga puta od vremena antike do 19. st. na tom dijelu Jadrana. Samostan se prvi put spominje g. 1071. u povelji o njegovoj donaciji samostanu sv. Mihovila sa Suska. Unutar samostana nalazili su se bazilika i groblje (nalaz kasnoantičkoga sarkofaga) kojim se Ilovčani i danas koriste za ukop. Prisutnost velikoga sakralnoga objekta na slabo naseljenom otočiću Sv. Petar i bazilike sv. Andrije na Iloviku iz 5./6. st. (istražena g. 2009.) upućuje na duhovne potrebe tadašnjih pomoraca koji su se tamo zadržavali na plovidbama od Akvileje i Venecije preko Osora i dalje za središnju Dalmaciju, Grčku, Italiju i Svetu Zemlju. Mlečani su na prijelazu iz 16. u 17. st. uz dobro zidani samostan izgradili utvrdu u vrijeme sukoba Republike s uskocima.
Župna crkva sv. Petra i Pavla iz g. 1879. na Iloviku neoklasicističko je zdanje koje su izgradili doseljeni Velološinjani, a obnovili su ga iseljeni Ilovčani u Ameriku. U njezinu se svetištu na začelnom zidu nalazi slika naslovnih svetaca i Isusa Dobroga Pastira, a ispred mramornoga oltarnoga stola, ambona i svetohraništa postavljeni su kipovi sv. Petra i Pavla. Na ugaonim su zidovima trijumfalnoga zida kipovi Blažene Djevice Marije lijevo i sv. Nikole desno. Na bočnim zidovima ističu se ukrasne lezene postavljene između visokih prozora. Unutrašnjost je ukrašena s nekoliko vezenih crkvenih zastava s prikazom Božanskoga srca, sv. Petra i Pavla, papinske zastave te kipom sv. Antuna Padovanskoga i slikom sv. Nikole Tavelića. Podovi su popločeni mramorom, a strop je ravan. Na uzvisini iznad mjesta 22. veljače 1920. Ivanica ud. Budinić izgradila je kapelu Gospe Lurdske. Mise su nedjeljom u 9 sati ako vremenski uvjeti na moru omoguće pristajanje brodića sa župnikom iz Veloga Lošinja.
