SDS-ova bilješka o boravku biskupa Burića u Rimu napisana 14. svibnja 1959. također je ne samo zanimljiva, nego i prilično šokantna. Pisana je na ekavici, što bi moglo upućivati na nacionalnost djelatnika tajne policije koji nije potpisan, temeljem razgovora sa suradnikom kodnoga naziva »Knin« tjedan dana ranije, tj. 7. svibnja 1959. Naime, u »Zabelešci« se, kako je doslovce naslovljeno izvješće, ne spominju samo Burićevi kontakti i razgovori s Hrvatima, višim crkvenim dužnosnicima u Rimu, nego se čak prepričavaju i citiraju (!) riječi pape Ivana XXIII. u Vatikanu izgovorene tijekom susreta. Ne ulazeći u vjerodostojnost izjave doušnika »Knina«, koja može biti vrlo upitna, evo kako opisuje susret s papom:
»Burić je uglavnom obavio sve administrativne poslove za koje je bio došao u Rim. Obišao je sve kongregacije…
Burić je bio primljen i kod pape. Oko primanja Burića kod pape bili su zauzeti ljudi iz Jeronima koji su uglavnom pristalice Draganovića (Krunoslava, svećenika, povjesničara, hrvatskog emigranta, op. a.)… Kad su došli u Vatikan prvo je kod pape išao Burić, koji se na prvom sastanku zadržao oko 10 minuta. Kasnije je uveo i ostalu trojicu. Papa im je tom prilikom rekao: ‘Vi se žalite da je stanje kod vas vrlo teško, ali na drugoj strani je još teže.’ (Ovde je mislio na druge socijalističke zemlje). Zatim je nadodao: ‘Jest da su Jugosloveni malo… (Papa je upotrebio izraz kojeg Knin nije mogao doslovno prevesti…), ali se sa njima može raditi.’«
Prema zabilješci, tijekom razgovora papi su predane »dve debele knjige u kojima je opisan životopis Nikole Tavelića, koji je 1300-te ubijen u Izraelu«, a jedan od sudionika je »tražio da Tavelić bude proglašen svecem«. Papa je primio knjige i rekao »kad nađe vremena da će to da pogleda, ali mu je nadodao da on jest papa i da je moćan, ali da po ovim pitanjima njemu nisu odrešene ruke jer da je još Benedikt VIII. i još neki papa, dao uputstva kako može neko biti proglašen svetim«.
Kakva je bila kontrola svih (nad)biskupa u ondašnjoj Jugoslaviji govori i odjeljak »Zabeleške« u kojem je opisana reakcija tadašnjega beogradskoga nadbiskupa:
»Ujčić (Josip, op.a.), kada je čuo za ovaj potez kod pape da se Tavelić proglasi za svetog, rekao je kakav je to način, zar nam nije dovoljno da obezbedimo da možemo da vršimo slobodno verske dužnosti nego da predlažemo i svece. No, dalje je nadodao da ne može nitko u ime hrvatskog naroda da predlaže nekog za sveca. Za sveca predložiti da bi trebalo da se sastanu svi biskupi u Jugoslaviji, pa da oni predlože nekoga, a ne da pojedinci da predlažu u ime nekog naroda. Inače, Ujčić je u Rimu napisao jedan članak koji treba da izađe u nekim novinama. O boravku Ujčića i njegovom radu u Rimu još se nije moglo ništa detaljnije doznati.«
Odjeljenje za koordinaciju pod oznakom »strogo povjerljivo« načinilo je 13. listopada 1960. zabilješku (br. 422/III) o razgovoru jugoslavenskoga veleposlanika u Rimu Mihaila Javorskoga s biskupom Burićem. Očuvan je prijepis iz kojega se dade iščitati da je biskup Burić iskreno htio smiriti tenzije u odnosima države i Crkve i pronaći neko kompromisno rješenje:
»Naš ambasador u Rimu primio je riječkog biskupa Burića na njegovo traženje. U razgovoru s ambasadorom Burić je istakao da bi se odnosi između crkve i države dalje poboljšavali kada bi Vatikan imao svog predstavnika u zemlji, naglašavajući da po rangu ne mora biti nuncije već može biti i koji nižeg ranga, jer biskupska konferencija ima savjetodavni karakter.
Za Kokšu (dr. Đuru, tadašnjega rektora Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu, op. a.) i ostale je rekao da će uskoro rešiti pitanje jugoslovenskog državljanstva. Obećao je da će Lončarića (Josipa, dušobrižnika hrvatskih izbjeglica u logorima u Italiji nakon Drugoga svjetskoga rata, op. a.) i još neke savetovati da se vrate u zemlju, iako se plaše da lokalni organi vlasti mogu protiv njih preduzimati kakve nezakonite mere.
Čini se da je tadašnji Burićev pomoćni biskup Josip Pavlišić doista tih godina zadavao poprilično glavobolje vlastima, a samim time, razumije se, i tajnoj policiji, što se vidi iz dopisa načelnika »Državne bezbjednosti« u Rijeci Dušana Rapoteca od 10. listopada 1962. On je pod ur. br. 01/2 849/1 »Državnom sekretarijatu za unutrašnje poslove NRH-a, I. Uprava, II. Odeljenje« poslao »Informaciju o razgovoru s biskupom Burićem u NO kotara Rijeka i njegovim komentarima nakon razgovora:
»Prema dogovoru s predsjednikom Komisije za vjerske poslove drugom Ivekovićem, dana 20.IX. ove godine u 10 sati pozvan je od NO kotara Rijeka Burić Dr. Viktor, biskup senjsko-modruški na razgovor pred odlazak na Koncil. Razgovor je s biskupom Burićem trebao obaviti predsjednik NOk-a Rijeka, no pošto je on bio spriječen drugim poslovima, obavili su taj razgovor drug Jardas Dušan, podpredsjednik NO Rijeka i predsjednik općinske komisije za vjerska pitanja i tajnik kotarske komisije Polić Dr. Marjan. Obzirom da je od strane republičke komisije sugerirano, da uz pitanja, koja proizlaze iz predstavke, koja je sa B.K. upućena SIV-u upozna biskupa Burića sa neprijateljskom djelatnošću njegovog pomoćnog biskupa Pavlišić Josipa, drugovi su se obratili na nas, te smo im, vodeći računa, da ne kompromitiramo izvore i mogućnosti daljnih kombinacija dali dio podataka, koji je zadokumentiran saslušanjem prof. Šimunić Petra ili pronađen pretresom kod istog.«
NASTAVLJA SE
