Neke ustavnopravne teme u posljednje vrijeme ponovno zaokupljaju hrvatsku javnost, od rasprave o proširenju predsjedničkih ovlasti do odluka Ustavnoga suda u »slučaju Tomislava Karamarka« i uporabi ćirilice i srpskoga jezika u Vukovaru, i drugo. Budući da su se mogla čuti ne samo različita, nego i potpuno suprotstavljena mišljenja, zamolili smo za pojašnjenje barem nekih nejasnoća dr. Matu Palića, docenta na Katedri ustavnih i političkih znanosti Pravnoga fakulteta u Osijeku.
Rođen je 1976. godine u Osijeku, gdje je završio osnovnu školu, Matematičku gimnaziju i 1999. godine Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Nakon toga je radio kao odvjetnički vježbenik sve do 2002. godine kada je počeo raditi na Pravnom fakultetu u Osijeku kao znanstveni novak, asistent i viši asistent. Boravio je u SAD-u u studijskom posjetu sveučilištu u Chicagu i nakon toga je najprije magistrirao na temu »Izvršna vlast na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini u Republici Hrvatskoj«, a potom je 2010. godine obranio doktorsku disertaciju »Izborni sustavi i hrvatska iskustva njihove primjene«. Od 2012. godine radi kao docent na Katedri ustavnih i političkih znanosti Pravnoga fakulteta u Osijeku, sudjelovao je na nekoliko domaćih i inozemnih simpozija i objavio više znanstvenih i stručnih radova iz područja izbornih sustava.
DR. PALIĆ: Pitanje ovlasti predsjednika Republike Hrvatske periodično se otvara u javnosti, i to najčešće kad se počnu približavati izbori za tu dužnost. Sadašnji ustavni položaj hrvatskoga predsjednika posljedica je promjene Ustava 2000. godine konsenzusom najjačih političkih stranaka u Hrvatskom saboru. Oni koji tvrde da predsjednik Hrvatske ima skromne ovlasti to najčešće argumentiraju činjenicom da je neposredno izabran i ima vrlo velik legitimitet pa te postojeće ovlasti nisu u razmjeru s takvim legitimitetom. Mislim da se postojeći model pokazao kao dobar iako postoji prostor za njegovo dodatno poboljšanje. Međutim, za takvo nešto potreban je politički konsenzus, za koji mislim da u ovom trenutku ne postoji.
DR. PALIĆ: Kao što sam ranije odgovorio postoji prostor za poboljšanje Ustava u dijelu koji se odnosi na ovlasti hrvatskoga predsjednika. Vezano uz prijedlog promjena jednoga od kandidata za hrvatskoga predsjednika ne bih htio komentirati radi li se o dobrom ili lošem rješenju ili o kombinaciji takvih rješenja jer ne bih htio svojim stajalištem izražavati potporu ili neslaganje s političkim programima kandidata na sljedećim izborima. Naposljetku svaki kandidat na predsjedničkim izborima temeljem svoga programa ostvaruje određeni rezultat, a kakav će on naposljetku biti odlučuje hrvatski narod kao nositelj suvereniteta na izborima.
DR. PALIĆ: Sadašnji model predviđa mogućnost da predsjednik Hrvatske raspiše referendum samo ako postoji prijedlog Vlade i supotpis premijera. Dakle, ne radi se o samostalnoj ovlasti, nego postoji ograničenje. Vezano uz prethodne referendumske inicijative o promjeni izbornoga sustava i o Istanbulskoj konvenciji, potpuno je jasno da se dogodila opstrukcija u prvoj fazi tih inicijativa kad je utvrđeno da broj pravovaljanih prikupljenih potpisa nije dovoljan da bi se ispunio propisani ustavni uvjet. Naravno da takvi postupci imaju i određene političke posljedice. Važno je da postoji određeni mehanizam kojim se onemogućava provođenje referenduma ako je pitanje koje je postavljeno u suprotnosti s Ustavnom. Međutim, Ustavni sud o tim pitanjima nije odlučivao zbog navedene opstrukcije. S ustavnopravnoga aspekta najteža povreda Ustava dogodila se kad je Hrvatski sabor, iako za to nije ovlašten, i u suprotnosti s Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu, utvrdio da nije prikupljen dovoljan broj potpisa.
DR. PALIĆ: To se, nažalost, dogodilo kada je određeni broj zastupnika u Hrvatskom saboru odlučio da se ne raspiše referendum za pravedniji izborni sustav, ali se to nikako nije smjelo dogoditi. Temeljem toga nameću se vrlo ozbiljna pitanja. Kako to da Hrvatski sabor zaključkom koji je donesen prekoračenjem ovlasti može derogirati Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu? Znači li takav presedan da će ubuduće Hrvatski sabor moći odlučivati o tome je li prikupljen dovoljan broj potpisa, a Ustavni sud o ostalim pretpostavkama za raspisivanje referenduma? I kako to da nikada ranije nije proveden takav postupak?
DR. PALIĆ: Apsolutno. Ni danas nije jasno temeljem kojih je precizno utvrđenih kriterija tako velik broj potpisa proglašen nevaljanim. Posebno je indikativno što su, prema izjavama političkih dužnosnika, uništene kontrolne liste uz obrazloženje da su one pohranjene u elektroničkom obliku. Međutim, kad ne postoji original, ne može se pouzdano utvrditi je li kopija autentična ili nije. Osim toga, referendumskim inicijativama nije dopušteno promatrati postupak provjere bez ikakva valjana opravdanja, što je dodatno kontaminiralo čitav taj proces. Potporu takvu postupanju vladajućih dao je i veći dio opozicije zbog toga što nije bio suglasan s referendumskim pitanjima. Međutim, ako su pitanja sporna, trebali su ih osporavati na Ustavnom sudu koji je za to nadležan. Međutim, opstrukcija se dogodila odmah na prvom koraku.
DR. PALIĆ: Izravan izbor predsjednika puno je bolje rješenje. Od zagovornika posrednoga izbora nisam čuo ni jedan objektivno opravdan razlog zbog kojega je postojeći model lošiji od posrednoga izbora. Oni koji zagovaraju posredan izbor u pravilu to povezuju sa smanjivanjem ustavnih ovlasti, što sigurno ne bi bilo dobro rješenje. Naime, smanjivanjem ustavnih ovlasti hrvatskoga predsjednika došlo bi do prevelike koncentracije ovlasti u rukama predsjednika Vlade, a samo vlast može nadzirati drugu vlast. Osim toga, izbor predsjednika u Hrvatskom saboru sveo bi se na rezultat određene političke trgovine najjačih političkih stranaka koje mogu formirati dvotrećinsku većinu. Takva trgovina ne bi nužno bila izraz volje birača, koja se najvjernije može iskazati neposrednim odlučivanjem. Kopiranje ustavnih rješenja koja postoje u drugim državama bez uvažavanja naše ustavne tradicije, kulture i posebnosti nije dobar put.
DR. PALIĆ: Priziv savjesti Ustavom je zajamčeno pravo koje se ne može ograničavati čak ni u ratnom stanju ili drugim izvanrednim okolnostima. To znači da je njegov ustavni karakter jači od mogućnosti za obavljanje prekida zdrave trudnoće. Upravo zbog toga bilo kakvo ograničenje prava na rad zbog ustavne slobode savjesti izravno je kršenje Ustava. Tu je važno upozoriti i na diskriminaciju koja bi nedvojbeno postojala ako bi neka zdravstvena ustanova uvjetovala zaključenje ugovora o radu zadiranjem u priziv savjesti. To je civilizacijsko dostignuće koje postoji ne samo u Hrvatskoj, nego u čitavu nizu drugih država.
DR. PALIĆ: Formalni uvjeti za izbor sudaca Ustavnoga suda su definirani. Međutim, faktično između kandidata koji ispunjavaju formalne uvjete najveće političke stranke zbog njihova velikoga utjecaja u postupku imenovanja sudaca određuju sastav Ustavnoga suda. Percepcija javnosti o postojanju političkoga utjecaja, ili barem pokušaja Ustavnoga suda da se u određenim osjetljivim situacijama ne zamjeri najvećim strankama, posljedica je nekih odluka.
DR. PALIĆ: Mislim da primjena te odluke ne znači automatski postavljanje dvopisanih ploča u Vukovaru, kao ni povećavanje prava pripadnika srpske nacionalne manjine kako se to u javnosti predstavlja. Prava se mogu povećavati i/ili smanjivati jedino pravnim propisima. Reakcija je vukovarskoga gradonačelnika očekivana s obzirom na njegov raniji istup zbog neprocesuiranja ratnih zločina koji su se dogodili u Vukovaru.
DR. PALIĆ: Takve tvrdnje podrazumijevaju da ministar zna za sudce kojima nije mjesto u okviru sudbene vlasti. To onda znači da treba pred nadležnim tijelom, odnosno Državnim sudbenim vijećem, inicirati odgovarajuće postupke kojima bi se utvrdile činjenice zbog kojih ti sudci ne mogu biti u sustavu. Ostane li sve na verbalnoj tvrdnji, građani se itekako imaju razloga zabrinuti za ostvarivanje svojih prava pred sudovima.
DR. PALIĆ: Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je na njezine institucije prenijela dio svojega suvereniteta i sudjeluje u donošenju odluka koje se provode na razini cijele Europske unije. Suverenitet koji se definira kao najviša vlast prema unutra i neovisna u odnosu na druge države u današnjem svijetu više ne funkcionira. Bitno je naglasiti da je taj prijenos suvereniteta rezultat referenduma i odluke Hrvatskoga sabora koja je donesena dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Dobrobiti od članstva u takvim organizacijama ipak su bitno veće od prijenosa dijela suvereniteta. Moglo bi se i postaviti pitanje koja bi bila alternativa članstvu u Europskoj uniji ili NATO-u?
DR. PALIĆ: Neka moju tvrdnju shvati svatko kako god hoće, ali izrekao sam je temeljem činjenica. Naime, Ministarstvo je uprave na svojim službenim stranicama prije lokalnih izbora 2017. godine objavilo podatak o 3 719 157 birača u Hrvatskoj, a samo godinu dana kasnije isto ministarstvo objavljuje da u Hrvatskoj ima 3 747 409 birača, što znači da se broj birača za godinu dana povećao za 28 252. To bi značilo da su se od svibnja 2017. do svibnja 2018. godine iz Hrvatske odselili samo maloljetnici bez prava glasa. To je istodobno i smiješno i žalosno, a uredi državne uprave po zakonu su dužni sređivati evidenciju birača temeljem prebivališta, tj. broj birača uskladiti sa stvarnim stanjem. Očito, zbog uskogrudnih interesa političkih elita, i vladajućih i oporbenih, posebice s motrišta prava na referendum, na djelu je omalovažavanje zdrava razuma hrvatskih birača. Pametnomu dosta, kako su to rekli već stari Rimljani!
DR. PALIĆ: Odgovor je kratak i jednostavan – odgovornost prema biračima. Neću puno trošiti riječi i objašnjavati neke teorije, nego ću ih samo podsjetiti na primjer od kojega su daleko nekoliko svjetlosnih godina, koji sam već jednom prigodom spomenuo. Švedska je ministrica, pokidavši čarapu dok je bila na službenom putu, kupila nove službenom karticom i zbog toga je morala podnijeti ostavku jer je privatnu stvar platila javnim novcem.
