Bile su to njegove posljednje riječi, koje je ponavljao dok je sveto umirao. Kad je njegovo tijelo dopremljeno za ispraćaj u zagrebačku katedralu, svi su rekli: “Bože, mučenik, svetac!”
Narod ga je još za života držao za Božjega čovjeka, a glas svetosti sve se više širio nakon njegove smrti. Sa svih su strana pristizale molbe da se odmah započne proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Po čemu su to ljudi u njemu prepoznali svetca?
a pozvani su je često moliti svi vjernici.)
Nadbiskup Alojzije Stepinac bio je utvrda vjere, strpljivo je nosio križ nepravda i postao simbolom stradanja hrvatskoga naroda. Bio je čovjek čiste savjesti, izgrađen u svim krjepostima. Njegova je svetost bila životna i mogla se iščitati u svim njegovim nastupima.
Svaki kršćanin živi svetost na tri razine, u odnosu na Boga, na bližnje i samoga sebe. Bogu pristupamo s vjerom i molitvom, bližnjima s ljubavlju i dobrim djelima, a prema sebi u askezi (samoodricanju) i razvijanju vrlina krjeposti. Lik blaženoga Stepinca sjaji na svim razinama svetosti, i pred Bogom, i pred ljudima i u krjeposnom osobnom životu.
Krjeposti dijelimo na teološke i stožerne. Teološke su krjeposti vjera, nada i ljubav, a stožerne su razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Ove se druge nazivaju stožernima jer na njima počivaju sve ostale krjeposti. Krjeposti usmjeruju čovjeka prema dobru i najbolje ga usavršuju.
Prva i najvažnija stožerna krjepost jest razboritost koja nam pomaže razabrati između dobra i zla, odnosno pronaći ono što nam najviše koristi za spasenje. Stepinac je znao razborito i mudro dijeliti istinu evanđelja od lažnih ideologija. Govorio je “da pravi vjernik nije ni lijevi ni desni, nego onaj koji vrši volju Božju”.
Krjepost pravednosti traži i daje svakomu što mu pripada, ali se nikad ne odvaja od ljubavi. U teškim prilikama za Hrvatsku, Stepinac je bio neustrašiv propovjednik pravde i mira, braneći dostojanstvo svakoga čovjeka.
Jakost je krjepost borbe protiv zla, ako treba i do mučeništva. Stepincu je bila potrebna velika snaga da izdrži sva tjelesna, moralna i duševna trpljenja, a tu je krjepost najsnažnije pokazao opraštajući neprijateljima.
Umjerenost nas upravlja krjeposnomu korištenju dobara. Kardinal Stepinac uvijek je pred sobom imao uzvišene ciljeve, radi kojih je bio spreman odreći se svih zemaljskih užitaka.
Slijedimo stoga primjer našega blaženika da bismo živjeli krjeposno!
A. Katanec
