Kad bi mu bilo teško, hrabrio se riječima: “Sve ste mi uzeli, ali jedno niste: da kao Mojsije dižem ruke k nebu!”
Duh mu je uvijek ostao slobodan. Shvatio je da sada ne može služiti Crkvi pastoralnim pohodima i djelima, ali može postojanom molitvom i šutljivom patnjom. Njegova prisutnost u zatvoru bila je veliko svjedočanstvo drugim logorašima koji su i sami započinjali molitvu kad bi vidjeli kako nadbiskup o podne skida kapu, upire pogled u križ na vrhu zvonika obližnje crkve i izgovara molitvu Anđeo Gospodnji.
* U tebe se, Gospodine, uzdam!
* Divan je Bog!
* Bogu hvala!
* Blagoslovljeno Božje ime!
* Budi volja Tvoja!
* U ruke Božje!
* Sve na veću slavu Božju!
* Utočište grješnika, moli za nas!
* Majko Božja, pomozi mi!
* Sveta Bogorodice, moli za nas!
Blaženi Stepinac iz zatvora i nas ohrabruje: “Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači!” Ne možemo uvijek raditi sve što želimo, ali nitko nam ne može oteti slobodu molitve.
Blaženikov život bio je uvijek prožet molitvom, no upravo u kaznionici sve je svoje snage upotrijebio za duhovne stvari. Ustajao bi prije svih, u pet sati ujutro, obavljao razmatranja, slavio svetu misu, čitao Bibliju. Tijekom dana bi potiho molio krunicu i druge molitve. U podnevnim satima pisao bi propovijedi i prevodio životopise svetaca. Uza sve to, u svakodnevnim brigama i poslovima često se Bogu obraćao kratkim molitvenim uzdasima.
Takozvanim strjelovitim molitvama, kad poput strijele odapinjemo svoje misli Bogu. Nije uvijek potrebno moliti dugačke molitve. Istina, potrebno je znati odvojiti vrijeme za Boga, ali dobro je i “u hodu” obratiti se Bogu, pozdraviti ga, zavapiti mu. To nam ne oduzima nimalo vremena jer su to molitve koje se izmole u djeliću sekunde, a odgajaju nas da se u svakoj napetoj ili rizičnoj situaciji sjetimo Boga.
O takvoj Stepinčevoj molitvi posvjedočio je i Josip Vraneković, koji je bio župnik u Krašiću, gdje je Stepinac bio premješten u kućni pritvor nakon pet godina provedenih u Lepoglavi. U svojem je dnevniku Vraneković o Stepincu zapisao: “Opazi li kakav lijepi cvijet ili trs pun grožđa, lijepu krošnju na drvetu, samo zanosno poprati: ‘Mirabilis Deus!’ – Divan je Bog!” Što god je proživljavao, Stepinac je to kroz molitvu predavao Bogu. I još je o njemu župnik Vraneković zabilježio: “Boga je blagoslivljao govoreći: ‘Blagoslovljeno Božje ime.’ Bogu je u najtežim mukama zahvaljivao govoreći: ‘Fiat voluntas Tua.’ – Budi volja Tvoja.” To su bile i posljednje riječi koje je izgovorio.
A. Katanec
