Neke od poruka naših nadbiskupa i biskupa izgovorene na Veliku Gospu pred tisućama vjernika i upravljene vjernicima privukle su pozornost medija, čak i nekih političara, izazvavši odjeke odnosno reakcije koje zaslužuju barem djelomičan osvrt.
Naime, svi katolički propovjednici, a osobito nadbiskupi i biskupi, vrlo često polazeći iz vjere i služenja općemu dobru progovaraju o mnogim stvarno bitnim pitanjima svakoga čovjeka i konkretnoga hrvatskoga naroda, i dobro je da te poruke čuju nazočni i nenazočni vjernici, ali također i svi ljudi dobre volje. Iznimno je dobro kad katolički propovjednici kritički progovore o određenim shvaćanjima i ponašanjima vjernika i drugih ljudi, osobito kad takva shvaćanja i ponašanja vode u propast ne samo pojedince nego i konkretnu ljudsku zajednicu. Stoga je u načelu dobro i pozitivno što medijski djelatnici pozorno prate javno izgovorene riječi najodgovornijih članova Katoličke Crkve u Hrvatskoj, no ne bi bilo normalno, štoviše to bi previše očito otkrivalo kontinuitet iz prošlih razdoblja komunizma, ako bi svaka kritična riječ bila dočekivana na nož, ako bi se registriralo samo ono što može poslužiti za osporavanje i kao novi povod za širenje suvremenih javnih zabluda, suvremenih ideologija i štetnih ponašanja.
Iz ovogodišnjih velikogospojinskih propovijedi neke od poruka u petak 16. kolovoza korektno je prenio »Večernji list«, naslovivši tekst »Propovijedi bez političkih poruka« i s podnaslovom »’Obitelj je ustanova koju treba čuvati’ osnovna je misao koju je svaki nadbiskup prenio u svom stilu«. Vrlo korektno fotogalerijama i primjerenim tekstovima dan nakon Velike Gospe oglasili su se od dnevnih listova i »Slobodna Dalmacija«, »Glas Slavonije« i »Novi list«. »Jutarnji list«, premda je korektno prenio određene citate iz propovijedi i više slika, ipak nije odolio napasti svoga specifičnoga interpretiranja i bojenja pojedinih poruka. Tako je donio tendenciozan naslov »Nadbiskup Hranić poručio da se djeca ne rađaju jer su roditelji komotni« kao i vrlo tendenciozan podnaslov »Nadbiskup Marin Barišić napao je medije i rekao ‘da se o dobru premalo govori, da se prešućuje vijest o dobru koje kola u venama čovjeka…’«.
»Jutarnji list«, štoviše upravo je na tragu spomenutoga tendencioznoga naslova sutradan, u subotu 17. kolovoza, objavio komentar svoga rimskoga dopisnika pod naslovom »Licemjerje nadbiskupa đakovačkog Đure Hranića« u kojem je ustvrdio u prvoj rečenici: »Od onih homilija za Velu Gospu kojima su nam svima trljali nos, licemjerjem je u Aljmašu isprednjačio nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki Đuro Hranić«. Činjenica je, naime, da su se nadbiskupi i biskupi na Veliku Gospu obraćali vjernicima i da baš ni jedan nije želio ikomu »trljati nos«. Ako propovjednici upozoravaju kritički na određena shvaćanja ili ponašanja koja se šire među vjernicima, onda to nipošto nije »trljanje nosa« nego poticanje na promjenu, na nastojanje da se bolje i snažnije pokuša razumjeti i živjeti kršćanski ideal. Upravo je nevjerojatno da je inače afirmirani komentator svoju misao tako socrealistički prizemljio da je istaknuo svoj osobni obiteljski status i suprotstavio ga, kako je napisao, »gospodi, koja su odlučila ne zasnovati obitelj i ne preuzeti za nju ni materijalnu ni inu odgovornost«. Stvarno je nevjerojatno da je takvu iskusnomu peru mogla promaknuti takva primitivna, nečuvena, socrealistička nebuloza kao da bi npr. o športu mogli i smjeli javno govoriti samo športaši, o politici samo profesionalni političari… (Nad)biskupi su učitelji vjere, vjerskoga nauka, te su dužni u svjetlu vjere i vjerskoga nauka govoriti baš o svim ljudskim stvarnostima i svojim vjernicima otkrivati ideale i vrjednote koje je Bog objavio. Nadbiskup Hranić u Aljmašu nije očitovao baš nikakvo licemjerje, što se ne može reći za »Jutarnji list« i za spomenutoga autora kad su falsificirali izvornu Hranićevu misao koja ispravno glasi: »Djeca se ne rađaju ne zato što roditelji nemaju novca, najčešće ne zbog tog razloga – nego zato što su roditelji komotni, ne žele obvezu.« Očito je da je nadbiskup dopustio da postoje stanja neimaštine kad se roditelji boje donijeti novi život i kad razlog nerađanja nije komocija, bijeg od obveze.
Reakciju političara, ministrice i HNS-a izazvao je i sisački biskup Vlado Košić upitavši u homiliji: »Je li to ispravan put ako se ne uvažavaju sugestije stručnjaka, ako se sve više izostavlja odgojni vid a naglašava samo obrazovanje, i to uvođenjem tehničkih informatičkih pomagala? Je li to onda samo tehnicizacija odnosno informatizacija obrazovnoga procesa koji se sve više lišava odgojne dimenzije?« U času kad elektronički mediji sve više uništavaju ljudima pamćenje, biskupovo je upozorenje dobronamjerno, a stvarno dobro učenika, tj. osoba na kojima ostaje ljudska zajednica, ni u jednom društvu ne mogu biti »dota« samo političara, stoga i Crkva ima što reći o odgoju i obrazovanju.
Reakcije na neke od poruka velikogospojinskih propovijedi još jednom otkrivaju koliko je još uvijek žilav baštinjeni mentalitet iz komunizma i da je oslobađanje iz tog mentaliteta još uvijek velika zadaća.
