Nastavak dokumenta jugoslavenske tajne policije »Katolički kler; Objekti i pojedinci interesantni za službu DS, postojeće suradničke mreže i kombinacije« od 24. studenoga 1966. posvećen je Višoj teološkoj školi u Rijeci:
»Nalazi se u zgradi sjemeništa, ulica Maksima Gorkog 43, koju sada pohađa 36 studenata teologije koji se prema godinama studija razmješteni u 5 tečajeva, prema tome koje je godine student. Od 10 nastavnika stalno nastanjenih u sjemeništu, za nas su interesantni samo četvorica i to: rektor Valković Marijan, vicerektor Pezelj Vladimir i duhovnik Ribinski Petar i profesor Fućak Jerko. S pogledima i stavovima rektora Valkovića nismo načisto, jer je zadnjih više godina proveo u Rimu na studijama i radu i da bi znali da li zaslužuje našu pažnju i u kojoj mjeri, smatramo opravdanim kontrolirati ga.«
Nakon napomena o rektoru na red je došao, očekivano, vicerektor i ostala dvojica »zanimljivih« za Službu državne sigurnosti:
»Pezelj je izraziti nacionalista i kao takav se ispoljava. On otvoreno istupa protiv državnog i društvenog uređenja u zemlji, na štetu bratstva i jedinstva naših naroda i socijalizma. Poznata je činjenica da je kao takav miljenik biskupa Pavlišića. Shvatanja i istupi Ribinskog slični su Pezeljevim, samo što je on oprezniji i prefriganiji, pa se tako direktno ne ispoljava. Fućak podržava nerazjašnjene kontakte s izvjesnim osobama u inozemstvu. Da bi se utvrdilo da li su te veze poslovnog ili špijunskog karaktera, potrebno je svestrano ga kontrolirati.«
Slijedi svakako zanimljiv dio o suradnicima:
»Suradnička mreža se praktički u ovoj ustanovi svela na jednog suradnika i to ‘Antu’ koji je student… On je do sada ostvario najbolje poznanstvo s duhovnikom Ribinski Petrom, međutim mogućnosti mu nisu naročite radi zauzetosti poslom i učenjem.
Saradnik ‘W’, svećenik-profesor…
Pezelj Vladimira povremeno posjećuje saradnik ‘Novi’, student medicine, bivši sjemeništarac, od čega još uvijek nema vidljivih rezultata.
U vezi efikasnije kontrole Valkovića, Pezelja i ostalih mlađih svećenika smatramo potrebnim u najskorije vrijeme sprovesti u život kombinacije s niže navedenim osobama i to:
… svećenik, mlađih godina iz generacije gore navedenih. Vrlo komunikativan a prema narodnim vlastima lojalan. Njegove sklonosti i želje za ženskim društvom utvrđeni su u toku služenja JNA sa čime je nastavio dolaskom u građanstvo o čemu postoje jasni dokazi. Smatramo da ovu kombinaciju treba u kratkom roku realizirati i da će ta relativno lako ići.
Za vrijeme pohađanja ovdašnje srednje vjerske škole za spremanje svećenika 1961./1962. ostvaren je kontakt s …, pseudonim ‘Matuš’, koji je sada student… tečaja teologije. Do prekida kontakta došlo je njegovim otkazivanjem suradnje, prilikom odlaska na odsluženje kadrovskog roka u JNA, jer je smatrao da je poziv uslijedio prerano našom intervencijom. Dok se nalazio u JNA s njim je o tome razgovarano i obećao je da će se suradnja nastaviti, međutim do povezivanja nije došlo jer je prošlu godinu studija obavio u Zadru. Njegov boravak u Rijeci smatramo povoljnim za ostvarivanje kontakta i u toku smo traženja načina za povezivanje, koje nije jednostavno ni lako ostvariti, obzirom na režim koji vlada na teologiji. Pored svega nadamo se uspjehu.
Na dosluženju vojnog roka u JNA u… nalazi se maturant ovdašnje Srednje vjerske škole… s kojim je oficir bezbjednosti stupio u kontakt našim dogovorom… Ukoliko uspješno završi teologiju, bit će svećenik Riječke biskupije, što nas na realizaciji nagovještene kombinacije još više tjera. Kao đak vjerske škole – bio je lojalan, a u jedinici pokazuje razumijevanje prema službi sigurnosti.«
Budući da se »narodna« komunistička vlast u Jugoslaviji/Hrvatskoj u biti bojala doslovce svakoga, pojedinca, skupine i institucije, nad kojim nije imala posvemašnju kontrolu, i redovničke su zajednice u riječkoj mjesnoj Crkvi bile potencijalni »narodni neprijatelji« pa im je posvećeno jedno poglavlje u spomenutom dokumentu. Prvi na toj listi našao se »Samostan redovnika male braće na Krnjevu«, kako je doslovce naslovljeno poglavlje:
»Ovim samostanom upravlja svećenik istog reda Krsto Marinov, koji je za službu interesantan radi brojnih veza s licima problematične prošlosti iz inostranstva. U navedenom samostanu sastaju se dalmatinski biskupi i provincijali pojedinih redova sa svojim kolegama iz raznih europskih zemalja. Iako nam detalji tih susreta nisu poznati u cjelini, poznato nam je barem to, da se u međusobnim razgovorima informiraju o prilikama u našoj zemlji, da im oni uručuju novčane pomoći i td. Činjenica je da se Krsto preko suradnika ‘Novi’ interesirao koliko u pojedinom fakultetu u Rijeci ima studenata, od toga koliko ih je članova SK, koliko ih posjećuje vjerske obrede i koliko ih je indiferentno u pogledu religije ili ateizma. Potpuno je jasno da se ovaj i drugi postupci Krste ne mogu smatrati slučajnim ili naivnim.«
»Suradnik ‘Novi’ i lična veza ‘Mate’ u ovom pogledu nisu do sada bili dovoljno iskorišteni, što u budućem periodu konkretnije i principijelnije treba uraditi. O kvalitetama ‘Novog’ bilo je naprijed riječi, ‘Mate’ je bivši sjemeništarac… sada zaposlen u građanstvu.«
Nije posve jasno kako je u to poglavlje »upao« dr. Josip Šojat, no i on je SDS-u bio itekako interesantan:
»Šojat dr. Josip, dekan i župnik u Bakru, prije svega održava brojne veze s našim emigrantima u raznim zemljama, prvenstveno Zap. Europe. Neki od njih, kao na pr. Tomljanović su aktivni u ustaškim organizacijama… Vrlo je aktivan u izdavačkoj djelatnosti i u tome surađuje s najnegativnijim elementima u zemlji i inozemstvu, jer ga isti pomažu kao suradnici i dopisnici, a što je još važnije novčano.
Na Šojata su usmjereni suradnici ‘Prijatelj’ i ‘Djimi’, ali do sada vidnijih rezultata nema. To su istina kombinacije novijih datuma, međutim, istina je i to da je on rafiniran i da mi nismo učinili sve što se moglo, za što ubuduće ne bi smjelo biti izgovora.
Suradnik ‘Prijatelj’ svećenik je Šojatovog dekanata, međutim ne i dovoljno dinamičan, a pored toga kratko je vrijeme, što smo ga usmjerili na njega. ‘Djimi’ je službenik, snalažljiv i bistar, ali smo ga u pridobijanju simpatija Šojata štopali, jer smo se bojali da se ne zaleti. Obzirom da poznanstvo traje preko pola godine, rečeno mu je da bude agresivniji.«
NASTAVLJA SE
