S kim se čovjek druži, uvijek je bilo važno pitanje. Roditelji, pogotovo oni brižni, vole znati u kakvu im se društvu kreću djeca. Ako je u društvu netko problematična ponašanja, rađa se strah da će imati loš utjecaj. Zato roditelji neumorno savjetuju i upozoravaju. Čini se da stvari kreću krivim smjerom, ali djeci se ne može, pogotovo ne danas, sve propisivati. Kad nastoje umiriti roditelje tvrdeći da nema razloga bojazni jer znaju ona što rade, kao da samo dolijevaju ulje na vatru. Ispuni čovjeka neki nemir i ne pušta ga, obuzmu ga crne slutnje. Ljudski rod, za slične slučajeve, već odavno rabi uzrečicu – »s kim si takav si«.
Baš se zato uvijek preporučuje držati se nekoga od koga se može naučiti nešto pozitivno. Postoje ljudi koji zrače dobrotom i šire optimizam. Takvi potiču druge na plemenita i korisna djela, za što čovjek možda nije ni slutio da su ih u stanju učiniti. Povuče njihov primjer pa čovjek može dati svoj maksimum. U takvim slučajevima uzrečica »s kim si takav si« nema prizvuk prijekora, naprotiv, usporedba godi.
Zaista je važno s kim će se čovjek družiti. Čijemu društvu pristupiti, koga u svoje društvo pripustiti.
Vjernik ima i jednu mogućnost ili obvezu više. Filozof Sören Kierkegaard tvrdio je da se svećenik mora uvijek truditi oko propovijedi jer osim vjernika koje vidi pred sobom ima još jednoga slušatelja kojega ne vidi, a taj mu je najvažniji. Bog na nebesima.
Slično je i s čovjekovim odabirom društva. Uza sve koje vidi može primiti i jednoga člana kojega ne vidi. Isusa. Nije on pravio društvo samo apostolima. Njegov boravak među ljudima nije prošlost ni povijest. Da je on bio samo još jedan povijesni velikan arhivirali bi ga u njegovo povijesno razdoblje. Prigodno bi ga se spomenulo kad bi došao njegov red u »TV kalendaru« i gotovo.
A on je svakodnevno na usnama. Ne slučajno i nipošto uzalud. Ulaskom u ljudsku povijest nije postao suvremenik samo onodobnih žitelja Judeje. Jednako je suvremenik i današnjemu naraštaju. Nedostaje li taj osjećaj suvremenosti, vjera je manjkava.
Zašto je došao? U biti, da ljudima pravi društvo! Primi li ga čovjek, zacijelo ne će zavrijediti komentar – »s kim si takav si«. Preambiciozno je to i nedostižno, ali nadahnjujuće za djela korisna i plemenita za koja čovjek možda i ne sluti da ih je u stanju napraviti.
