U posljednje vrijeme sve se više govori o nedostatku sestara u bolnicama. Tako iz Dječje bolnice Srebrnjak u Zagrebu navode da imaju 83 zaposlene medicinske sestre, ali zbog stalnoga povećanja broja pacijenata konstantno im nedostaje medicinskoga osoblja, kako medicinskih sestara i tehničara tako i laboratorijskih djelatnika, radioloških djelatnika, kao i liječnika, osobito liječnika specijalista, pedijatara. Opća i veteranska bolnica »Hrvatski ponos« Knin ukupno ima 103 medicinske sestre odnosno tehničara. »Često raspisujemo natječaje, nakon što dobijemo suglasnost Ministarstva zdravstva, jer često netko od sestara i tehničara ode ili na drugo radno mjesto unutar bolnice, u drugu ustanovu ili u inozemstvo«, kažu iz Knina i dodaju da bi voljeli zaposliti barem još šest sestara. Evidencija s kraja rujna, kako piše Ivana Krnić, u KBC-u Rijeka navodi da je zaposleno 1252 medicinskih sestara i tehničara. »Operativne potrebe bolnice u ovom bi trenutku zadovoljilo 70-ak novih sestara.
Iako je pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta predviđen veći broj djelatnika«, navode iz riječke bolnice i dodaju da su tijekom 2018. i 2019. godine redovito raspisivali natječaje za popunjavanje upražnjenih radnih mjesta za medicinske sestre i tehničare. »Na tržištu rada evidentiran je nedostatak radnika toga zvanja, a dodatna opterećenja sustava su bolovanja i broj medicinskih sestara sa smanjenom radnom sposobnošću«, zaključuju. Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu nedostaje 25 sestara, a sad je zaposleno 255 medicinskih sestara i tehničara. »Ministarstvo nam kontinuirano odobrava zapošljavanje novih sestara, kao i ostalim zdravstvenim ustanovama, te je zadnjih mjeseci teško dobiti kadar zbog velikoga broja natječaja. Jedan dio sestara odlazi u druge ustanove, za sada najčešće u Hrvatskoj, a nekoliko njih se i ponovno vratilo u kliniku u Zaraznoj.« Opća bolnica Zadar na nedostatak medicinskih sestara kaže da je odgovor na to pitanje složen i zahtijeva dublju analizu. »Ustanova je dužna pridržavati se Pravilnika o minimalnim uvjetima u pogledu radnika, prostora i medicinsko-tehničke opreme te samim tim ispunjava minimalne uvjete o broju medicinskih sestara. Međutim, smatramo da radi pružanja što kvalitetnije zdravstvene usluge, kao i zbog prijedloga Hrvatske komore medicinskih sestara, koji se odnosi na razvrstavanje pacijenata na kategorije ovisno o potrebama za zdravstvenom njegom, postoji realna potreba za povećanjem broja medicinskih sestara«, napominju iz Opće bolnice Zadar te zaključuju da je prije iskazivanja potreba svih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj nužno izraditi zakonski akt koji jasno definira područje kompetencija svih razina obrazovanja medicinskih sestara, kao i pomoćnoga osoblja – njegovatelja. U većini zdravstvenih ustanova organizacija rada izrađena je po funkcionalnom modelu, što dovodi do »preklapanja« kompetencija medicinskih sestara, prvostupnica sestrinstva i magistara sestrinstva, te uzrokuje nezadovoljstvo medicinskih sestara.
Odjel dječje hematologije i onkologije KBC-a Zagreb na Rebru po uspješnosti liječenja malih pacijenata iznad je prosjeka Europske unije, a, kako piše Karmen Miletić, nalazi se u potpuno neadekvatnom prostoru. Oboljela djeca smještena su u bučnom i skučenom prostoru, u višekrevetnim sobama bez kupaonica, u kojima roditelj ne može provoditi vrijeme sa svojim djetetom ni ostati s njim preko noći. Novi odjel trebaju djeca i roditelji, i sestre i liječnici. Zbog toga se prije godinu dana u roditelja rodila ideja, iz potrebe da se zahvale prof. dr. Ernestu Biliću i cijelomu timu sa Zavoda koji su im olakšali borbu s teškom bolešću, da osnuju »Zakladu dječje onkologije Rebro« i preko nje skupe sredstva za izgradnju novoga dječjega odjela. Suosnivač zaklade su i dr. Ante Ćorušić, ravnatelj, te njegov zamjenik primarius dr. Milivoj Novak.
Za izgradnju novoga odjela potrebno im je 32 milijuna kuna, dio novca već su prikupili i izgradnja na posljednjem katu KBC-a već je počela, no nedostaje im još sredstava pa je potrebna pomoć svih. »Novi odjel trebao bi imati oko 2200 kvadrata. Ono najbitnije roditelji će tamo biti uz svoje dijete 24 sata dnevno. Sobe će biti jednokrevetne i samo nekoliko dvokrevetnih. Imat će učionicu, sobu za fizikalnu terapiju. Novi odjel gradi se na vrhu bolnice, imat će terasu i pogled na Sljeme, i što je još važno bit će odvojen od ostataka bolnice pa će time djeca konačno dobiti svoju privatnost. Boljim uvjetima liječenja svakako ćemo poboljšati stopu preživljavanja i izlječenja maligno oboljele djece«, rekla je Anamarija Zorović, upraviteljica Zaklade i majka sina koji je pobijedio u borbi s leukemijom.
Miro Romano iz Izraela, kojemu su časne sestre spasile život u Drugom svjetskom ratu, ovih je dana pohodio milosrdnice u Zagrebu da bi im za to zahvalio. Donio je sa sobom plahtu sa zahvalom na hebrejskom koju je predao časnoj majci s. Miroslavi Bradici. On je ispričao: »Majka koja je na leđima nosila mene tek rođenog, spustila se niz prozor po ‘užetu’ od plahta koji su isplele časne sestre. Za to vrijeme stražar je stajao ispred vrata njene sobe u bolnici u Vinogradskoj s naredbom da rodilju dva dana po porodu prebaci u logor. Bilo je to u studenom 1941. Mene i moju majku Zlatu časne sestre milosrdnice, koje su bile vlasnice bolnice u Vinogradskoj, sakrile su u svoj samostan u Frankopanskoj ulici.«
Romano, koji živi u Izraelu kao umirovljenik, također kaže: »Majku su ubrzo ipak odveli u logor. Presreli su je na ulici, nije imala dokumente i prevezena je u Lobograd. Tamo je radila kao krojačica, a ja sam bio uz nju. Nakon nekoliko mjeseci uspjela je pobjeći i stric je napravio propusnicu za Split, no tamo su je uhvatili Talijani, poslali u drugi logor, u Velu Luku. Kasnije je prebačena u Santa Croce u Bariju i tamo je ostala do 1945.«, govori Miro Romano, koji u bivšoj Jugoslaviji nije bio zadovoljan pa je sa 25 godina otišao u Izrael. Romano je samo jedan od brojnih Židova koje su milosrdnice u dogovoru s nadbiskupom Alojzijem Stepincem spasile u svojoj bolnici.
